budući da nemamo pametnijeg posla, odlučili smo obić sve birtije u gradu da ih ocijenimo.
Continue reading
ne volim bosnu. bez nacionalističkih primisli. jednostavno ne volim sjebane ceste, hladnoću, smrad paljevine i žene sa okruglim glavama. bosanci jesu gostoljubiv, otvoren i miroljubiv narod i svaka im čast na tome ali ja se nemogu otarasit nelagode čim se približim granici na kamenskom. možda je to zbog toga šta smo tu ja i predsjednik dječaka na povratku sa jedne nove godine imali prometnu nesreću u kojoj smo vrlo lako mogli ostat pašteta. pomislim “šta ako sam tada zapravo umra i, čim prijeđem bosansku granicu, postanem svjestan da sam bia mrtav cilo vrime i u tom trenutku opet sletimo sa ceste?”
Continue reading
nismo spavali. probdjeli smo noć igrajući ISS i dočekali 5:30 kljucajući u grube njemačke sise na DSF-u. izletjeli smo na ulicu i smrzli se do HRT-ove zgrade koja me po svojoj zastrašujućoj veličini, osiguranju i ukočenoj atmosferi podsjetila na kafkin dvorac.
Continue reading
danas popodne sam se našao ležeći potrbuške na rubu kreveta, gledajući po parketu svoje sobe. pogled mi se zaustavio na crvenom, okruglom aparatu protiv komaraca. sjetio sam se da ga sinoć nisam uštekao jer sam stavio jednu raid tabletu preko druge pa su obje zapele unutra. kako nisam mogao zaspati, odlučio sam izvaditi tablete iz aparata.
Continue reading
stajao sam naslonjen ispred kantun pauline. predsjednik je bio unutra i čekao red za čevape. pojavio se giulianno i stao i on čekati. bio je niži nego šta sam očekivao. iza njega su u red stale dvije nepoznate djevojke. nisam mogao ne primjetit da se nešto vrpolje i premišljaju giuliannu iza leđa. onda mi je jedna od njih prišla, ispričala se i pitala kad nam točno počinje nastup u trogiru.
ej ćao vojko je. nisam odavno napisao neku smislenu kolumnu pa…evo me nazad!! šta ima ekipa?!
Continue reading
desna strana glave je na jastuku i desna nosnica je već duže vrijeme začepljena slinom. prst pritišće lijevu nosnicu da provjeri jel zrak uopće prolazi kroz desnu. ne. desna nosnica je hermetički zatvorena. glava zaključuje da to ne valja i okreće se na drugu stranu.
Continue reading
vlak. mc najmanji pišo otvara vino u gospiću i preserava se koliko može popit. mc najmanji pišo 4 puta povraća kroz prozor vlaka koji je bio u punoj brzini pa su trake rigotine po prozoru ostale horizontalne.
Continue reading
promjenio sam nick u vinko. ovo ime za mene predstavlja novu osobu kroz koju ću reflektirati trenutne probleme u svijetu pričajući svakodnevnim govorom naroda o svojim osobnim problemima. svi koji me znaju, neka se ne čude ako dobiju neki private message od nekog vinka, jer to sam još uvijek ja – vinko.
na studentskoj večeri u mastersa ima svega osim studenata. ako ih i ima, ne izgledaju baš studentski. upali smo unutra s bronsonom koji je došao podijelit flyere za svoj party u petak u mastersu. uspjeli smo upast besplatno ali smo morali obećat ćelavom liku na ulazu da se nećemo zabavit.
Continue reading
svratio komšija kod mog dida taman na ručak. kad ga je moj dida ponudio da sjedne, komšija mu je odgovorio da je već kući ručao, ali da će samo malo čalabrcnuti. i čalabrcnuo je pijat juhe, tri sarme i dva velika komada lešog mesa. nakon ručka mu je moj dida rekao, ako sutra bude opet navraćao, da ruča ovdje a da čalabrcne u svojoj kući.
putovanje autom do tuzle nije šala. to sam konstatirao u trenutku kad smo u republici srpskoj, izbjegavajući mrtve pse po krivudavim cestama, u potpunoj magli tražili smjer do tuzle po ćiriličnim tablicama. od granice do tuzle, cijelo nas je vrijeme pratio smrad nekakve paljevine, što je natjeralo dj bronsona aka lil branka da svako malo izlazi iz auta i provjerava motor. motor je bio potpuno zdrav i poslje nam je objašnjeno da je to jednostavno tako u bosni: sve smrdi na paljevinu.
Continue reading