Turneja
budući da nemamo pametnijeg posla, odlučili smo obić sve birtije u gradu da ih ocijenimo.
naravno, niti smo stigli obić išta, niti su one koje smo obišli u pravom smislu riječi birtije nego općenito tvrda mjesta di te niko ne gleda krivo ako ti fali koji zub i voliš udarit šakom o stol. na papiru smo zapisali sve infamous lokacije kojih smo se mogli sjetit: hazarder, kornjača, goose(klub pomoraca iznad mateuške), senna, čoko, zanat, 3ca, genšer (i nešto išarano, vjerojatno kuka, ona otvara tek u zoru).
na trošnim vratima kluba pomoraca smo naišli na natpis “samo za članove” pa smo stali ćirit kroz prozor. unutra su tri tvrda pomorca sjedili za stolom sa tvrdim, kockastim stolnjakom i razgovarali o nečemu šta je vjerojatno bilo tvrdo. oduševljeni, kucali smo na prozor i mrzovoljni stari vlasnik se pojavia iza vrata. nije tia niti potrošit riječ na nas ne-pomorce, samo je naboranim prstom pokaza na natpis i odmahnia glavom. šteta šta nismo uspili uć, jer je očito bilo tvrdo unutra, pretvrdo za nas.
genšer(na dnu rive) je ispa masu mekši od onoga šta smo čuli. “art-caffe gensher” vjerojatno je donedavno bia tvrd, al su se sa renoviranjem rive morali i oni upicanit. fine, šarene stolice, čiste čaše, dobra rasvjeta…nije igra. doduše, svi osim nas i pristojne konobarice su bili tvrdi mamojebači, prljavo-sijedi likovi šta na šanku u otrcanim kožnjacima bulje u prazno. smiješno je bilo kako se nisu slagali sa “art-caffe” ambijentom i izgledalo je kao da će ih konobarica na kraju radnog vremena pomest sa metlom i bacit u smeće. popili smo po žutu i ljutu svako i dali genšeru dvije zvjezdice zbog drage konobarice.
uputili smo se nać “oluju”, opskurni kafić iznad pothodnika gdje su me jednom odveli posli škole. al sad više nije bila oluja nego “Romansa” i bilo je prazno i bezveze.
Čoko je sitni kafić u prolazu između opće gimnazije i limenih banaka, di side žohari šta prodaju bijelu pancetu na foliji na šporkom banku, učenici šta čekaju da im prođe sat koji su picali i luky. zanimljivo je da se čoko sad zove oko i vlasnik je samo odlipia “Č” sa stakla i sad “oko” stoji nesimetrično sa “caffe bar” iznad njega. zaboravia sam pitat zašto su prominili ime. Čoko je dobia 4 i po zvjezdice na račun atmosfere.
slijedeća postaja je bila senna, popularna rupa iza gimnazije. kako se kaže, da nema postera ayrtona senne, prije bi se zaključilo da je dobia ime po onom drugom senni. u senne je, kao i uvijek, bilo puno čiravih mladih drkadžija šta misle da su ćunke jer su digli kolet i igraju pikado. odlučili smo umjesto žute i ljute, odma udrit dvi ljute i nestat. atmosfera nije ni opuštena ni živahna nego zgrčena, kao da ti se sere u busu. jedna i po zvjezdica.
zanat. pola litre becksa 10 kuna. pelin 5 kuna. iako je posta mainstream birtija i svaki vikend je pun studenata, žena i polu-glazbenika, zanat je uspia ostat tvrd. ovo su razlozi zašto mu nismo mogli dat manje od 5 zvjezdica: 1. kad god uđeš u zanata pari da si se vratia nazad u ’75-tu ili nešto, likovi ne daju jeb za vrijeme i prostor, 2. u kutu su uvijek par prljavih gusara koji igraju karambol(iskrivljenu verziju biljara bez rupa i štapova), 3. tri runde u zanata koštaju točno kao dvije u senne, 4. na zidu se nalazi jedna od najgrubljih slika mora ikad, izgleda kao da je naslikana pištoljem umočenim u pituru a ne kistom i nasred slike je naljepljen poster juventusa ’95-te.
nakon zanata smo se uputili u kornjaču, sjebanu prčvaru na općini ali nije radila. jednom kad sam bia tamo, bilo je deset bivših domobrana u điletinima, konobarica je izgledala kao bivša porno glumica(jeftina) i na jukeboxu se izmjenjivala ceca i thompson. šteta šta nije radila jer bi vjerojatno dobila ogromnu ocjenu.
poslije smo završili u nekom stanu i zagrezili. u magli se sjećam da sam dobia žensku plesku na nekom largo ti si đubre sranju al to je ok. iz nekog razloga smo prestali obilazit ove prave birtije i otišli u urbanu birtiju quazimodo di se ekipa u džemperima krivi na the cure.
znam, jebiga nismo obišli ništa.