Kid Rađa

Nekidan oko 10 uri navecer se aktivira “fire alarm”. Svi na noge odma i pise na display-u “equipment room deck 11”. Otvorimo vrata i unutra nista, ali “fire alarm” i dalje aktivan. Red je bilo provjerit i prostorije u blizini. Odma do je sauna. Otvorili smo vrata. Unutra je bilo toliko maglovito da se kurca nije vidilo i vonjalo je cudno. Kroz maglu smo se probili do drvenih vrata od saune koja imaju i staklo. Obrisali smo staklo i sinjali vijetnamca pokriveneg sugamanon kako gusta unutra. Javia nam se. Pucalo je njemu za fire alarm, on je lagano gusta u sauni. Barba mu je pristojno reka da izade vanka. Onda smo napustili prostoriju. Ja san otisa resetirat alarm. Vratia san se doli, a vijetnamac je i dalje gusta u sauni bez obzira sta su ga posjetili prvih 5 ljudi na brodu. Barba ga je ovaj put mora verbalno istirat vanka.
Continue reading →

Sve je pocelo pocetkom tjedna kad me barba pita jel znan ispec janje na raznju jer imamo cetri jancica doli u zamrzivacu. Reka san mu da znan otprilike al da za detalje moran dobit informacije iz prve ruke. Mislia san da je vise kao neka sala i nisan skroz virova u tu ideju dok se stvarno nije pocelo pricat o tome tokom tjedna, a kad smo u cetvrtak poceli mirit i objasnjavat filipima kako sve to triba izgledat bilo je definitivno: janje se vrti u subotu!
Continue reading →

Nakon vecere smo se preselili u bar di nas je cekalo 5 vrsta skupocjenih sireva sta se rizu po nokat i par vrsta vina. Prova san sve sireve i ustanovia da su dva jestiva. Ostala tri ne bi ni pasu da. Holandez je upalia koncert od Amy Winehouse u nekom kazalistu dok je jos bila u stanju pivat. Iako je izmedu pisama jedva pricala nekako je uspivala izvest svaku iducu pismu. Na pola koncerta je rekla nesto u stilu da joj je glas sranje i da ne moze vise, pa da ce je morat trpit do kraja. Nisan je pola razumia jer svedanin obicava urlikat, lik da se zadere na trsteniku probudia bi Ivu u spinutu. Ne daj boze da kojim slucajem ide planinarit, nema te lavine koja se ne bi pokrenila.
Continue reading →

zivot moj, moj zivot je sapunica
sta li ce mu bit tek kad dode punica
doma zelim poci, vidit svoju biljku
didi uzet steku i babi kupit divku

al milosti nema jer san upravo avanca
culi su u ofisu da na prsi se bacan
radit se mora, al ne ka kriminalac
brzo moram nazad na tanker kemikalac

zivot nece pobic, nema mista tuzi
glupave mi prike zavrsit ce u cuzi
lipo san im reka, doce na vas red
al oni tako misle ocito u nedogled

serem se na drzavu i njihov minimalac
rade iden orat na tanker kemikalac

Kina je prvo kopno na koje san krocia nakon nekih misec ipo dana izolacije. Krenili smo odma ujutro oko 9 uri, Chen 100%-tni kinez, neki masu cudni rus i ja. Odrediste: downtown Ningbo. Ningbo je gradic od nekih 5 milijuna stanovnika i uz Sangaj najveci kineski porat. Isprid broda nas je skupila neka seljacina sta nam je tia prominit dolare po dosta nizem tecaju. Tip seljacine sta baca tetrapak kroz prozor i kad mu se skupi zelenke u ustima, onda zaustavi auto, otvori vrata i pljune. Al nakon 10-ak minuta smo prosli imigraciju i bili smo vanka na rubnom dijelu grada. Tu je Chen vec uvelike pocea mlit na kineskom i ni 5 ni 6 samo smo presli ulicu, usli u jebeni Buick kineske prozvodnje i krenili put centra. Lik naravno ne zna engleski. Kad san pita Chena cime se lik bavi, reka mi je da je biznismen i da je prosli put kad ga je upozna vozia nekog Audi-a, a evo sad vozi Buick-a od nekih 45 somova americkih dolara. Vjerojatno je jedan od onih likova sta ti moze nabavit false pasose, falsu elektroniku, najkvalitetniju drogu na trzistu i slicno. Ponudia me kineskon cigarom, pa san odbia, al kad san ubra nepusaca Chena da fuma skuzia san da je to neki znak gostoprimstva pa san rado zapalia jednu. Cak je na semaforu lik izasa iz auta, otvoria gepek i donia nan svima po bocu vode. Svaka cast.
Continue reading →

Ko bi reka da tako jednostavno jelo moze svakome ispast drugacije pa makar koristili iste sastojke, tisto i sta vec ne, al ta jebena pizza svakome ispadne posebno. I digod san jea pizzu nikad nisan poia nejestivu pizzu, jer pizza je pizza i ne moze bit losa i koliko god lose izgledala moras dat sansu pizzi, al ovi pokusaji pizze koje san ima priliku provat od dosad tri kuvara su jebena katastrofa.
Continue reading →

Bili jednom Yao Ming (ne onaj sta igra kosarku) i Na Li (ne ona sta igra tenis). Zivili su u omanjem kineskom gradu od 3 milijuna stanovnika. Isli su zajedno u srednju skolu. Ming je bia zaljubljen u Li. Tribali su poc, pa je valjda i Li bila zaljubljena u Minga. Ne znan da li se komunizam isprjecia izmedu njih dvoje ili pak nesto drugo, ali u svakom slucaju nikad nisu posli i od te srednje se vise nisu vidali.
Continue reading →

lupan smece sa dva prsta
neman srece bacan mrke
a u tome ja san vrstan
dignit cip ma nema frke
dvi tri stoje brale
pljuni nesto mali smrade
vece manje boje skale
za moje oci gladne
daj mi poker s cetri asa
dokera i cetri iste
daj mi nesto jebi pasa
nesto sa vrha liste
cetri sedme ocu odma
cili ekran da zablica
ili posli docu doma
praznog depa tuznog lica

ja san kockar i nije me sram
sta volin kockat po cili dan

Ovo je zapravo pricica koju san cua dok jos nisan pocea navigat. Ima san diplomu depu i visia san u jednoj rupi u kvartu u petak navecer.
Onda su dosla neka dva lika i sila odma iza nas dok smo mi igrali na voce ili badali razlike na slikama golih zenskih na onoj thunder touch masini. Bili su vidno pijani. Jedan od njih je stalno prica i bia je masu glasniji od ovog drugog koji je samo potvrdiva sta bi ovaj glasniji reka. Okrenili su par tura i glasnijeg je konacno pukla nostalgija.
Continue reading →

ona je krhka jer upravo je nikla
i o njoj vrsno brinuti se treba
ona raste ali nije cikla
mnogo stetocina na nju vreba

ako se odrzi nakon svih oluja
i zacvita gdje tlo je plodno
kao rijeka sva nabuja
i ona tada urodi plodom

Ponediljak je danas. Opet. Najgori dan u tjednu, ali samo zato sta je pocetak dugog radnog tjedna, ne zato sta iman nesto protiv ponediljka opcenito. Dobar je to dan ipak, jednako dobar ka i utorak ili cetvrtak. Zapravo kad san doma svejedno mi je koji je dan u tjednu pa tog ponediljka nisan uopce ni svjestan. Lezin do kad ocu, radin sta ocu i ponasan se kako ocu, sve ono sta ode ne smin. Zato je naplata svega ovoga uvik najslade poglavlje cile te price.
Continue reading →

Iako iman i drugih kolumni u planu, ovo je zapravo jedina koju trenutno stvarno zelin pisat. Nedavno san pogleda Malenu i mora da me to nesvjesno podsjetilo na nju, a ruku na srce (no Tudman) ima i nekih slicnosti u svemu tome.
Upozna san je u petom razredu osnovne skole. Iako se slabo sican detalja iz osnovne, nje i situacija s njom se sican ka da se jucer odvilo. Bila je nevjerojatno lipa, finih crta lica, kovrcave crne kose, iako i ne nesto posebno vitka, ali dobrog modnog ukusa. Taman sta se kaze. Imala je blistav osmjeh, velike oci, velike bijele zube i malo vece usne. Taman sta se kaze. Covjek kad je vidi reka bi za nju da zraci necim posebnim. Ona je predavala hrvatski, a medu zaludenon ekipon je vec od prije vladala prica o njoj kako je dobra. No obicno bi se to pretvorilo u nadobudne price kako se nabada na onu stvar kad sidne na rub stola. A masu puta bi sidala bas tu. Sican se da su neki drznici iz A razreda govorili kako je bolja ona iz likovnog, mozda zato sta im je bila razrednica, al ic usporedivat njih dvi to stvarno nema smisla.
Continue reading →

Evo Kid Rađa nam poslo neke kolumne sa broda sa ko zna kojeg oceana.

Bila jednom jedna drzava zvana Somalija. I bili jednom jedni ribari zvani Somalci. I ti ribari (u daljnjem tekstu divljaci) odlucise prije par godina da nema kruva od ribe i da triba u zivotu nesto vise od punog stomaka (citaj: triba love). I tako su ti divljaci odjednom nabavili vanbrodske motore od 500 konja i iste montirali na svoje doradene ribarice, a kad su vec uzeli motore morali su nabavit i stagod oruzja, bombi i streljiva, da se sve to dobije neki smisao. Da ne bi bilo zabune, te divljake je neko mora sponzorirat, pa bila to Somalijska vlada (ako to uopce postoji u toj banana drzavi) ili izvjesni likovi s one strane zakona, nije bitno, divljaci napadaju koga bilo.
Continue reading →

Dakle, ja, Marin Rađa, poznatiji kao Kid Rađa i također kao Dječak, napuštan ovu grupu jednom i zauvijek. Možda će vam se ovaj potez učinit suludin i nerealnin, ali tako je kako je. odluku san donia potpuno svojevoljno, smatran je prekretnicom u svom životu i neman razloga za žaljenjen. Razlog odlaska: neslaganje s ostatkon članova. Sve je obavljeno u miru i ljudski. Ostatak dječaka nastavlja s djelovanjem, a ja odlazin u solo vode. Moj oproštajni nastup s dječacima je ove subote u kocki. Vijest je službena.

uh. mislin da je najbolje da počnen ispočetka. uvik je dobar početak počet ispočetka. desilo se to negdi u 6-om osnovne, neko od likova je spomenia da bi se moglo nešto i ukrast u tom Bibita dućanu. ajde. zašto ne. mlad, lud, bez nekih para, upadan unutra, zapažan Tic Tac, primičen mu se, uziman u ruku, stavljan u đep. hm. jednostavno je ovo, pomislih. šteta šta nisan računa na faktor ‘prodavačica’, koja je lipo došla do mene izvukla mi uho i onda san bia sjeban ostatak dana i ismijan od ostalih u razredu. mamu im svima.
Continue reading →