net.hr reportaža – Što je zabavnije, hip hop ili punk rock?

Zagreb je po tko zna koji puta bio glazbenom arenom.
Boksački meč između nositelja dva popularna glazbena žanra odvija se u ringu zračne udaljenosti par stotina metara od Močvare do Tvornice kulture. Stizati uloviti od oba koncerta pomalo može se pokazati suludom i neizvodivom misijom, ali povezivanjem odgledanog i odslušanog dobije se vrlo zaokružen dojam.

Novosadski fun punk barjaktari Atheist Rap u Močvari na proslavi trinaestgodišnjice kluba nastupali su zajedno s prigodnim zagrebačkim predgrupama Pankreas i Mašinko. U lijevom kutu ringa sudac bi ih najavio kao masovno obljubljene u kategorijama punkera i sličnih ljubitelja bilo koje opozicije sistemu. Uz duhoviti pristup tekstovima glazba je da podeblja dojam. I tako dvadeset i dvije godine držanja statusa na ovim prostorima. Od srpske verzije Hladnog Piva kako su im znali tepati do jedinog stvarnog crossover benda regije i sličnih etiketa masovna obljubljenost je samo dodatno građena koncertnim nastupima. Niti ponovno ukazanje na pozornici obljetnice jednog od dugoročnih zagrebačkih alter sastajališta nije odudaralo dosad postavljenim standardima. Ruke su u zraku, polijeva se pivom, znaju se stihovi i zborno se izvikuju refreni. Uzbuđenje u glazbenom smislu broji se ispaljenim riffovima, omiljenosti rima i stupnjom masovne pijanke, pa njihovi nastupi često budu punkerske narodne veselice. Sličan doživljaj nije izostao ni ovaj puta otkako su malčice istureniji članovi Radule i Dr. Pop praćeni ostatkom “ateista” odrepali svoju verbalnu raspaljotku. Kultura zafrkantskih i opozicijskih bendova na ovim je prostorima uvijek imala zahvalnu sljedbu, ali i taj je dio za zahvaliti prvenstveno snagama na vlasti koji su inspiracijom verbalno nadarenim momcima koji će zahvalno razvaliti svoju verziju “glasnosti”.

Dotle su u desnom kutu ringa, hip hop boje branili trenutno najtraženiji hrvatski rap bendovi. U Tvornici kulture odvijala se mala hip hop inauguracija. U velikoj dvorani prostora slavonski porno rap duo Krakšvester cementirao je usmenu predaju i rastući hype oko njihove fore i nastavka onog hard core rap dance pristupa kakav ih čini miljenicima underground rapa, onoga koji zasad nije popuštao interesu medija nego se rolao usmenom predajom i društvenim mrežama. Od usta do usta, od kletve do kletve, od Facebooka do You Tubea, Sett i Tricky Still su se napsovali matera i nabrojali ženskih spolnih organa prosječno desetak puta po naslovu stvari s njihova debi albuma. Ovaj je nastup bio najava drugog studijskog albuma i zagrijavanje za Dječake, momke koji su nakon Kino Kluba posljednja brzorastuća “nova stvar” na domaćoj glazbenoj sceni. No, jednako kao i Krankšvester, Dječaci su proizvod generacije 21. stoljeća i dugogodišnje internet prisutnosti temeljem koje su radili i strpljivo širili bazu fanova ne bi li je nakon 5, 6 godina i dva studijska albuma kapitalizirali masovnim interesom. I kako to obično biva s masovnim (ne)ukusom traži ih se i hvali ih se zbog najmanje lucidnih i interesantnih komada poput “Lovrinca”, dočim istinski briljantne poput “Trube” s debi albuma ili “Med” s aktualne “Istine”, budu bačene u drugi plan, pa ih se tek koncertima raširi. Unatoč vrhunskom MC-u Vojku Vrućini i jednako zanimljivom Ivi Sivi, Dječacima uživo još uvijek ne polazi za rukom jednako efektno prenijeti uživo svu energiju i dobar groove pjesama poput “Cigan”, “Leteće sranje”, “H323” čija je raperska hard core beatologija na albumima zastrašujuće efektna. Kao i na ranijim koncertima problemi sa zvukom mogu djelovati kontraefektom za doživljaj osim ako se ne regrutirate iz kritične mase onih koji bi vođeni trenutkom popularnosti i njihovo zijevanje uz matrice proglasili coolerskim i fornim. Sličan problem prevođenja izvrsnosti albuma uživo imali su i njihovi mentori TBF kada su gramofone zamijenili živim bendom, tako da je pred momcima još vremena usviravanja i učenja kako da zvučno pokrste albume uživo, jer obzirom na obljubljenost mahom kod teenagerske publike s rađenjem atmosfere nemaju i neće imati bitnih problema dokle god traje podignuta prašina oko njihova rada.

Možda najnepopularniji sportski rezultat je onaj kada se neriješeno proglašava u tekmama bez golova ili kad sudac istovremeno podiže obje boksačke rukavice. No, unatoč nešto većem posjetu koncerta u Tvornici, glazbeni doživljaj bio je intenzivniji i odjek je bio jači u Močvari. No, sudeći prema reakcijama s obje pozornice, zadovoljstva nije nedostajalo krajnjim skorom. Long live humor u glazbi, pa makar ga ponekad i ne nalazili toliko smiješnim poput onih koji su izmislili ili prepričali viceve.

Anđelo Jurkas