Di god dođemo, mamojebena drama. Ovo je napisano par dana nakon snimanja, ali čekali smo da bilo kako pokušamo dobavit snimku tog intervjua, ali nismo uspjeli, pa evo nas ovako opis drame na K5 tv.
Continue reading
jučer sam saznao da su nas puštali na narodnom radiu.
HAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAAHAHAHAHAHAHAA
HAHAHAHHAHAHHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAA
HAHAHAHHAHAHAHAHHAHAHHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAA
HAHAHAHHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHAHAAHAHAHAHAHAHAA
HAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHHAAHAHAHAHAHAHAA
znači sisaj ga.
Jučer sam upoznao jednu zapanjujuću djevojku. Lijevo oko joj je išlo ravno, a desno je gledalo na nekih 60 stupnjeva prema lijevom. Pitao sam ju jel punoljetna, rekla je da ima 17, al da se za 365 dana možemo nać na istom mjestu u isto vrijeme kad bude punoljetna. Naravno, nije to mislila ozbiljno. Ismijavala me je ko starog pokvarenog djeda, a ja sam samo gledao u njeno sjebano oko. Te nesavršenosti su mi najbolje. Posebne su. Ne volim ništa savršeno. Najbolja umjetnost mi je ona za koju se stalno bojim da će popucati po nekim pukotinama i raspasti se.
to je to – pomislio sam zagledavši se između rubova dvaju karata trešete u sokolov kamuflažni gardistički prsluk. to je to, to je upravo ono što mi treba za pojavljivanje u emisiji kalibra cd live. pogotovo kad se pjesma koju izvodiš zove kamiondžije.
Continue reading
budući da nemamo pametnijeg posla, odlučili smo obić sve birtije u gradu da ih ocijenimo.
Continue reading
“…znaš, ili sam imao porodicu ili posao, nešto
mi je oduvek stajalo na
putu
ali sada sam
prodao kuću, našao sam to
mesto, ogroman studio, trebalo bi da vidiš prostor i
svetlost,
prvi put u životu imaću mesta i vremena da
stvaram.”
Continue reading
Imam krastu preko pola lijeve strane lica. Proljepšao sam se očito. Prodavačica mi prodaje kruh i smješka mi se, prolazim ulicom i žene zure u mene, kolka sam muškarčina s tom krastom. Pakao, akcija, nasilje, bol, to dobro stoji muškarcu, a to je u njihovim glavama, sve tako romantično i uzbudljivo. Zapravo ne želim da mi krasta prođe. Nikad nisam dobivao ovoliku količinu ženskog interesa. Jebeš odlazak u teretanu i mišiće, to je kurac prema jednoj dobroj krasti. Volim tu krastu, žao mi je ša odlazi. Svi vi koji ste mi zbilja dragi, očešao bi vam glavu o beton, kao poklon.
Continue reading
ne volim bosnu. bez nacionalističkih primisli. jednostavno ne volim sjebane ceste, hladnoću, smrad paljevine i žene sa okruglim glavama. bosanci jesu gostoljubiv, otvoren i miroljubiv narod i svaka im čast na tome ali ja se nemogu otarasit nelagode čim se približim granici na kamenskom. možda je to zbog toga šta smo tu ja i predsjednik dječaka na povratku sa jedne nove godine imali prometnu nesreću u kojoj smo vrlo lako mogli ostat pašteta. pomislim “šta ako sam tada zapravo umra i, čim prijeđem bosansku granicu, postanem svjestan da sam bia mrtav cilo vrime i u tom trenutku opet sletimo sa ceste?”
Continue reading
Kruh je opet poskupio. Dosad sam kupovao najjeftiniji. Taj je koštao 5 kn, sad košta 6,20 kn. Meni kao studentu, koji kad ne jedem u menzi, živim samo od kruha jer nemam kuhinju, to je velika razlika. Ne mogu uopće opisat kolko mi trenutačno cijela pekarska profesija, i ono na ša se srozala, ide na kurac. Je li to jedina profesija na svijetu koja živi od prodavanja zraka? To sam shvatio kad mi je mama ispekla svoj kruh koji je 5 puta teži i hranjiviji od bilo kojeg kruha u pekari. Najedeš se od dvije šnite ko od pola kupljenog kruha. Cijela je poanta sadašnjeg pekarskog zanata potrošit što manje materijala na kruh, dignut profit, pa ga samo napune zrakom ko balon. Cijeli jebeni kruh pun malih mjehurića zraka. Taj kruh mogu usporedit jedino sa starim razjebanim kurvetinama. Imaju toliko ogromnu pičketinu, da dok ih jebeš uopće ne osjećaš da ih jebeš. Jebeš zrak. Tako jedeš ovaj kruh pun rupa i uopće se ne najedeš. Znaš zašto? Jer jedeš zrak, a ne kruh. Otkud im uopće jebeni obraz da dižu cijenu zraka?
