Kolumne

Sjeban sam. Ne kao Vujo u svom tekstu od prije dva tjedna, jer od alkohola nisam gotovo nikad imao neke mamurluke. Sjeban sam kao netko ko je pao niz stepenice. Možda zato jer sam jučer između ostaloga i malo kotrljao niz stepenice. Mnogi koji su posvjedočili tome bi se mogli zakleti da sam pao, no ja sam više imao osjećaj da se bacam niz stepenice. Bilo je baš dobro. To se zove dobro benganje. Sad imam par bolnih plavih masnica, i baš je dobro. Imam i par ogrebotina od toga što sam pao i u grmlje prije stepenica. Netko me gurnuo, možda je predsjednik. Ne znam više. Ne sjećam se, ali i to je bilo dobro. Općenito jedan sasvim dobar osjećaj. Gigi – predsjednik dječaka je jučer imao svoj rođendan. Ugostio je u svojoj koljevci svu užu i širu obitelj Dječaka.
Continue reading →

vrućina raste.

kmice dilaju peljivo. za ozbiljno. u dva-tri dana proda se 100 ge droge jer su srednjoškolci na nekom “ima nas 10 pa svako da konja” sranju. pregladni su. pošto u gradu opet vlada neka nestašica, za piz od 50 kuna dobiju se dva cvita i nešto brlje. srednjoškolci se ne bune jer su u jednog lika nedavno rješavali još lošije. fino je to kad se rješi kesa i kad najbolje cvitove odvojiš sebi. rola plane u dva dana.
Continue reading →

vrijeme: 21:30. točka: park oko kipa Josipa Hatzea na baćama. vrući zdravko i ja smo bili na nekom polukoračanju od 3 litre karlovačkog na 2 kmice dok su rađa i zondo držali tu igru dolje sa litrom crne kaplje, 2-3 pive i par unučića Brandya. budući da rađa prije subotnje lopte ima običaj kao uvertiru udarat frnftle popodne u kvartu, nije mu trebalo puno da se sjebe. načeli smo priču o starim stripovima sa tvrdim uvezom koje si moga nać samo u bibliotekama. Hatze nije pričao ništa, još je ljut jer mu je rađa ove zime zapišao glavu.
Continue reading →

ja, ja se ispričavam. zbog glupog naslova i tona ovog texta. naime, pisanje istog texta po drugi put nije slatko. zato će vjerojatno bit sranje. na read more pišu sadržaji nekih mojih snova.
Continue reading →

nakon dosta googlanja i svih tipova sranja, dječaci vam predstavljaju top 10 najsjebanijih covera ikad.
Continue reading →

probudio sam se sjeban. način na koji mi se soba krivila oko mene natjerao me da pomislim “ovo je sjebano”. htjedoh otići iscjediti guštera no, kad sam stao na noge, uvidio sam da ću školjku morati drugačije iskoristiti . sljedeći treptaj očiju, uhvatio sam se u wc-u kako povraćam jackpot litre biloga, po litre crnoga i 3 pive sa komadićima bureka iz prerade koji redovito ima okus na bakar. način na koji mi je gusta slina visila sa usta natjerao me da pomislim “ovo je sjebano”. u jednom trenutku slabosti čak mi je palo napamet da nikad više ne pijem, nego da postanem zec u kombinezonu i cijeli život jedem kekse dok listam slikovnice. no, brzo sam ustanovio da tako razmišljam samo jer sam sjeban. ustao sam, i pogledao se krvavim očima u ogledalo i pomislio “vidi ga, je sjeban”. čitav dan sam ležao mrtav na krevetu ali, zbog staraca šta ne kucaju, držao sam knjigu do sebe, i morao sam biti mrtav u čitajućem položaju. kljucao sam 3 sata u istu stranicu srpskog prijevoda “Bekstva od slobode” Erica Fromma sve dok nisam u magli mamurluka uspio pročitati jednu rečenicu: “Vrlo se lako može desiti da njegovo mišljenje o vremenu bude tačno a ribarevo pogrešno, ali u tom slučaju ne bi bilo tačno “njegovo” mišljenje, mada bi se ribar zaista prevario u svom vlastitom mišljenju”. to me natjeralo da zatvorim knjigu i pomislim “ovaj Fromm je sjeban”.

ja i majica.

tesla stiliti na majici.

bijela majica.

gigi razreza nogu na moru.

zaustavit krvarenje.

krvava majica u smeću.

gotovi tesla stiliti. Continue reading →