Zadarski list kolumna – Dječaci ko dječaci

TV Svekrva – Piše: Mario Padelin
KOSTELIĆ OSVOJIO “SAMO JEDAN” GLOBUS

U RTL-ovu kasnom dnevniku u sportskom dijelu novinari su na aerodromu sačekali Ivicu Kostelića i postavili mu par pitanja. Ivica je odgovarao pristojno, ali i kratko, tako da su gospoda odlučila malo produljiti prilog na način da su sami nastavljali njegove odgovore. Npr. Ivica kaže “nakon ovoga idem u Grčku”, a glas novinara nastavlja “da, tamo će otputovati sa svojom tom i tom djevojkom, raditi to i to, posjetiti ta i ta mjesta i vratiti se tad i tad…”. I tako, odgovor za odgovorom i prilog umjesto dvadeset sekundi traje tri minute.

Sve bi to bilo podnošljivo da nije bilo bezobraznog komentara kako je Ivica kući donio “samo jedan mali globus” i kako ga “nitko nije dočekao kao prošle godine”. Prvo i prvo taj “samo jedan mali globus” je veliki uspjeh hrvatskog sporta, a drugo i drugo, točno se sjećam kako sam prošle godine u ovoj kolumni zamijetio kako je Ivicu, kada se vratio sa svim mogućim trofejima, dočekao zanemariv broj ljudi, što samo znači da se njegovi uspjesi u ovoj zemlji ne cijene dovoljno i da se na dobro lako naviknuti.

PRISTOJNI I KULTURNI REPERI

U RTL-ovu talk-showu “Studio 45” gostovali su članovi zagrebačko (1/3) – splitskog (2/3) rap banda “Dječaci” koji su u zadnje vrijeme vrlo popularni sa svojim hitom “Lovrinac”, ali i drugim pjesmama skinutim sa prva dva albuma. Dječaci (tj. momci) su bili vrlo, ali zbilja vrlo elokventni i pristojni, ali i zanimljivi. Nije bilo onog prenemaganja i glumatanja kakvi su često prisutni kod javnih istupanja grupa ovakvog profila. Jedino što je malo smetalo, to je bila voditeljica, koja nije loša, koja je dobro je informirana o svemu, ima dosta široku opću kulturu (pa što onda ne valja, dosadna Svekrvo!?), ali je malo napadna ili bolje rečeno – bučna i predominantna. No dobro… Ovakva emisija nije na odmet, a posebno ako su gosti ovako zanimljivi kao što su ovi bili, a još posebnije ako na kraju puste i onako odličan spot kao što je njihov “Lovrinac”.

ZAUVIJEK SUSJEDI – RECENZIJA SA ZAKAŠNJENJEM

Eto, kako neke stvari čovjeku promaknu. Sjedim ja tako i nešto čitam, kada čujem djecu u drugoj sobi kako se smiju pred televizorom. Pogledam, što to gledaju, a kad tamo neka domaća serija. Pomislim, jedna od mnogih, a onda se sjetim da ta ista djeca plaču ako ih za kaznu natjeram da gledaju domaće sapunice i shvatim da je to repriza reprizine reprize humoristične serije “Zauvijek susjedi”. Gledam ja tako gledam i vidim da to uopće nije loše. Mislim, ništa posebno, ali u suštini posve neloše. Oni su kao neki susjedi (logično, to i samo ime kaže) Grof, Koma, Lili, Tamara… I sada se nešto natežu i svađaju, a uz to ide i nasnimljeni smijeh. Kada čovjek malo bolje promisli – ništa gore od mnogobrojnih američkih serija koje nam se obilato nude na svih šest programa. Jedina je razlika što se tamo smijeh snima uživo od prave, žive publike, a ovdje se samo pušta s trake pa često djeluje artificijelno.

Osim toga, sve je dobro, a osobito odlični glumci Ljubomir Kerekeš i naša Tamara Šoletić. Zanimljivo je bilo kada sam djeci rekao da ćemo ako izađemo u subotnju šetnju tu istu Lili vjerojatno sresti na Kalelargi. Gledali su me kao da govorim arapski, ne shvaćajući da dobar glumac može biti iz Zadra, a ne samo od “negdje tamo”.

LARIN IZBOR – JOŠ JEDNA RECENZIJA SA ZAKAŠNJENJEM

Da, shvatili ste… Ovaj tjedan uopće nisam stigao gledati tv-program, pa sada pucam na sigurno i pišem o onome što je sigurno stalno na programu. Prije neki dan me zove prijatelj iz Filipjakova (svetog) koji se natječe za jedan od kvizova i pita me tko je napisao muziku za Larinu pjesmu. “Maurice Jarre, koliko se sjećam” – kažem ja, ali za svaki slučaj pitam i okolinu. A okolina će nato u glas: “Larinu pjesmu je napisao Tonći Huljić”. Eto, dokle je to došlo. A i puno novorođenih beba dobija ime Jakov, iako novokuhani roditelji uporno tvrde da to nema veze sa sapunicama. Možda i nema, ali je ipak sumnjivo.

Gdje smo ono stali? Ah, da “Larin izbor”. Gledao sam ga kod svoje tetke i ona mi je objašnjavala tko je tko i kakav je tko, ali ja ništa nisam razumio, samo sam shvatio da ta glavna glumica Lara plače iz kadra u kadar. “A, to je normalno” – kaže tetka – “ona stalno plače, cijelu seriju, a Ecija Ojdanić je zločesta i stalno viče na nekoga. Tu su i dva muška koji grozno glume i jedan srpski glumac koji je odličan, i to ti je to.” A tako je nekako i ispalo. Ova je plakala i plakala, jedna je vikala i vikala, neki bradonja je bio dosta uvjerljiv, a dvojica mlađih glumaca su se preglumljavali. Poslije sam čuo da je ta rasplakana glumica (a zbilja dobro plače, baš uvjerljivo) naša Zadranka i da tu seriju svi rado gledaju pa i djeca iz osnovne škole. Pa neka gledaju ako im se sviđa. Bolje i to nego “Tesna koža” i “Žikina dinastija”.

zadarskimario@gmail.com