vip.hr intervju – “Dajte nam sve nagrade, sve ćemo ih uzet!” (2008)

“Dajte nam sve nagrade, sve ćemo ih uzet!”

Dječake je detaljno isprepipao Davor Drezga

S dvojicom Dječaka, Andrijom Vujevićem (Vojko Vrućina) i Danijelom Simonom (Zondo) razgovarao sam u Klubu zanatlija (opjevanom u njihovoj “Noćnoj pjesmi”). Treći Dječak, Ivo Hajdić nam se nije pridružio jer je radio popodnevnu smjenu u Škveru. Uz pivo i pelin, Dječaci su kroz sat vremena u direktnim, ciničnim i duhovitim odgovorima objasnili sve što ste htjeli znati o njima. “Drama” je pred vama…

Kako je sve počelo? Otkud zg-st suradnja ili kako su se našli Nebu i Drugi i Zondo?

MB: Nebu i Drugi su radili u Splitu, a ja sam radio u Zagrebu. Onda sam došao ovdje studirat, pa smo radili zajedno. I onda smo postali, kao, grupa.

Ako bi moglo malo detaljnije…

MB: Oni su radili od 99te i ja sam radio od 99te, oni su radili rap pjesme, a i ja sam radio rap pjesme. Ja sam radio jednu web stranicu, na koju su oni slali pjesme (h3s.org), a ja ih objavljivao. Prepoznao sam njihov veliki talent i onda smo čak napravili i jednu pjesmu na daljinu…Adidaske i kasnije onu pjesmu o drkanju….

V: Hvidra?

MB: Hvidra, da…

V: Pičku , zaboravia sam je.

MB: I upoznali smo se na Jam-u u Splitu, po prvi put uživo, gdje sam došao slikat za h3s. Nakon toga sam se preselio u Split. Onda je Ivo htio dobivati besplatno beatove od mene, pa smo napravili Tesla Stilite, pa nam se Rađa pridružio, pa smo napravili “Nazad na ugao”, pa “Dan-D za Pande”, i onda smo odlučili napraviti novi bend i nazvat ga Dječaci, i zatim je Rađa otišao, i onda smo mi napravili D R A M U.

Kako i zašto ste od Tesla Stilita došli do Dječaka?

V: Zato što sam se ja pobunio da je to govno od imena i da nikad nećemo postati bogati i slavni s tim imenom.

MB: …kao s imenom Dječaci.

Kako ste došli do tog imena?

MB: Bili smo u Planet Jazzu na pivi i došli do Dječaka. To sam ime rekao više onako iz protesta, jer su svi davali debilna imena, pa kao na kraju, “kvragu možemo se onda zvat i Dječaci”, i svi su to oduševljeno prihvatili.

V: Baza je da smo Kid Rađu zvali dječak Rađa, originalni Dječak , a sad ga nema.

MB: Sad je đak.

Tko je Predsjednik Dječaka i zašto je on tako samozatajan?Zašto je Kid Rađa napustio Dječake?

V: Predsjednik Dječaka nije samozatajan nego njegovo ime ne smijemo otkriti zbog njegove političke karijere i uspona ka vrhu, jer jednog dana želi biti diktator. Ne želi se uopće eksponirati na taj način.

V: Uglavnom, Rađa je naša curu i počeo se družit s kvartašima i sidit na zidiću i pisat samo o dimu. I svaka pisma koju smo pisali, on bi samo o dimu pisa. Znači za Kamiondžije je napisa 3 “versea”, u kojima je kamiondžija svaki put skrenia zapalit džoku, i to je bilo smiješno ali se nije uklapalo u pjesmu. I on je otiša iz benda i sad radi solo album koji će bit samo o dimu, znači on ima tu slobodu da piše pisme samo o dimu.

MB: Mi se kao grupa družimo, vani pijemo. To izgleda ružno, ali ipak…viđali smo se s njim 6 mjeseci, prije nego je odlučio izać iz benda, samo kad bi došao na probe, a i to je bilo rijetko. Samo je visio sa curom i u kvartu, ali sve najbolje neka je njemu i albumu njegovom, biće nam predgrupa sad na koncertu u Quasimodu i predstavit neke pjesme s toga.

Ukratko sve o “D R A M I”.

MB: Tekstove piše svatko svoje, glazbu radimo on i ja, produkciju sam radio ja, miksali smo Shot i ja, masterirao je Shot.

V: Stavili smo neke stare pisme koje su prošle zub vremena, koje smo tili da čuju ljudi koji nas nisu pratili u demo fazi, tipa “Dinamit” i neki “single” materijali. A za ostale pjesme koje nisu uvrštene nas boli kurac ili nismo imali dozvole za njih, poput pisme “Svodničin” čiji je beat od Rick Rossa (Hustlin’), a nije nam se dalo sad ga kontaktirati, a ni snimati ponovno u studijskoj verziji. Ali uvijek ćemo je izvodit uživo.

MB: Ima dosta dobrih stvari, ali nemaju tako fenomenalne lineove kao “Dinamit”. A tu su ostali i single materijali – “Kralj ribara” i “Meko sranje”.

V: “Trubu” smo stavili zato šta je kvartaši vole. Neki dan sam izaša iz kuće i dica u kvartu od nekih 13, 14 godina dime i čujem Kid Rađu kako repa.A oni me svi gledaju ispod kapuljača….

O gostovanjima – Dogg Oreb, Komfort D, Alejuandro Buendia, Papi? To je uglavnom vaša stara ekipa?

V: Osim starih pjesama na kojima je Kid Rađa bio ključan dio, postoji ta pisma “Krek kuća” u kojoj su Neki tvrdi likovi – Krešo kao Komfort D, po onom kondomu, to mu je ime Papi da, Papi Batina s Pujanki i Dogg Oreb te Alejandro Buendia. Produkcijski gostuje AC3PO i Marvel. I neki ljudi koji sviraju i pjevaju , recimo TBF na onoj cajki.

MB: Nije cajka, to je prava dalmatinska narodna.

Razlikujete se od ostatka scene po tome što ste za njih pravo “tvrdo sranje”,a u tekstovima ste popljuvali od pjevača čije je umjetničko ime tip strojnice i popularnog mu basiste pa preko tv voditeljica i pjevačica do političara. Kako to da ste toliko iskreni i brutalni, u “redkarpetiziranoj” državi gdje se ništa ne govori na glas…

V: Nismo brutalni, nego smo se tako navikli na demo sceni. I navikli smo se razmahivati s raznim imenima kako nam god paše i kako nam je smiješno. A sad kad smo došli do šire javnosti, počinju nas mediji bockat s tim zašto ih napadamo i kako to. Mi se nismo navikli na takva pitanja. Dok je bilo na downloadu nitko nije govoria ništa. Ivo je spomenia Sanadera na pismi prije 2 godine, i sad samo šta mi nije USKOK doša na vrata. Zvala me žena iz “Slobodne” je li album kasni radi političkih pritisaka na bend i slična sranja.

MB: I sad govore o nekim opjevavanjima i obračunavanjima s tim likovima, a mi ništa od toga ne radimo. Oni su tu između gomile drugih sranja koja spominjemo.

V: Mi se uopće ne želimo obračunavati s njima, samo su nam smiješni. Da nekome hoćemo jebat mater, recimo Tonyu Cetinskom, stavili bi ime pjesme Tony – jebem ti mater, ti i ti jebem ti mater i slično.Onda bi znao da se obračunavamo s njim, a ovako kad ga spomenemo to je samo šale radi.

“Ne postoji dobar sretan kraj” sa sampleom Jadranke Stojaković, vaša deveta pjesma s albuma je 4 sekunde tišine?

MB: Semplirao sam pun kurac te pjesme, pa su DOPaši i Menart tražili dopuštenje za to. Ta je pjesma bila na nekom Bregovićevom kompilacijskom albumu gdje je on radio glazbu a drugi su mu pjevali. Divna je pjesma koju sam sampleirao, uzeo sam komad toga i tražili su izdavači dopuštenje od Bregovića. On je tražio 50% autorskih prava, a ja sam mu to drage volje dao samo da pjesma bude na albumu, jer mi znači puno, ali se on predomislio pa je nismo mogli staviti na album. Ali učinili smo nešto novo. I ona se nalazi kao track na albumu, i ima svoju stranicu na coveru, i na popisu je, ali umjesto pjesme je na cd-u 4 sekunde tišine. Ionako svi prebacuju glazbu na iPodove i mp3-ce, gotovo je glazbi u cd formatu, a te 4 sekunde tišine te mame da je skineš sa našeg weba (www.djecaci.net). Uglavnom, tako ćemo i dalje raditi ako nas budu zajebavali sa semplovima. Čuo sam da je sad u Croatia Recordsu praksa za repere koji žele ugovor da u ugovoru moraju potpisat da neće koristiti sampleove, što je smrt za hip hop.

V: To je ka da “Zlatnim dukatima” ne daš da sviraju tamburicu.

MB: I onda dođe “Shorty” i nabavi hrpu mediokritetnih glazbenih producenata koji kao rade glazbu, tipa onaj Peggy… ne znam jeste čuli za takve likove? E i onda ti oni naprave glazbu.

V: Ko je Peggy?

MB: A kao imao je solo radove, i radio je pjesmu za onog lika koji je imao pjesmu o dlakavim čehinjama, Bobo. Uglavnom, ako nas budu zajebavali, stavljamo na net, ionako će više ljudi skinut, nego što će kupiti album.

Kako to da “Umalo Da Nije Napravljena Još Jedna Pjesma Koja Se Zove “Marina”” nije uvrštena na album?

Zato što Marina nije zaslužila da pjesma o njoj bude uvrštena na D R A M U. I DOPaši su predlagali da je stavimo, čak kao i single, ali predugo traje pa nije imalo smisla, ali nije zaslužila. Napravio sam tu drugu, koja nije upala na album radi samplea. I ta je o Marini, ali drugoj koja je više zaslužila.

Što se tiče pjesama ljubavne tematike, ti si najčešće njihov autor i uglavnom si slomljena srca. Tužna ljubavna priča ili?

MB: Ja sam jedan od onih plačljivaca koji zaslužuju svoje mjesto na CMC-u. Slušam masu glazbe, koja nije rap…

V: …slušaš Radiohead.

MB: …a čitav rock je utemeljen na ljubavnoj pjesmi. Čudno mi je bilo slušati ih jer su većinom patetične i lažne, pretjerane i uveličane. I razmišljao sam bi li mogao napisati neku dobru ljubavnu pjesmu. I sedam godina sam repao prije nego sam se usudio napisati je. Našao sam način kako da pristupim toj tematici, a da nije patetična i lažna i ljigava, i onda sam ih počeo raditi i ne namjeravam stati.

Koliko sam vidio, imali ste najprodavaniji album na Cedeteriji.

MB: Da, živio Balkan cijeli i naša dijaspora.

V: Živjeli gastarbajteri i naši australski i kanadski prijatelji.

Tko su vam, nazovimo uzori, odnosno što ste slušali?

V: Wu tang, Ghostface, ODB, Redman, El -P iz Company Flowa.

MB: Što se tiče flowa, nemam baš uzora, a što se tiče pisanja tekstova, ova dvojica hahara su najviše utjecala na mene, jer kad sam došao iz Zagreba, radio sam neke ambiciozne pjesme. Sad sam shvatio vrijednost svakog linea u pjesmi šta mnogi dan danas još nisu. Nadam se da će to ljudi prepoznat na albumu, jer smo se stvarno trudili oko svakog lajna da bude mesnat.

Sigurno ste kandidati za debitante godine za Porin ili Kooglu. Jeli vam to šta predstavlja? Predstavljaju li vam i ako da , što, kritike?

V: Nije nešto krucijalno, ali neću lagat da mi nije drago ako kažu da je album godine ili stoljeća ili nešto tako. Ali nikad nećemo izdat pismu za koju u tom trenutku 100% ne stojimo iza nje. Neke nam pisme s vremenom dopizde, kao meni “Kralj ribara” ili “Meko sranje” ali ako se ljudima sviđa, neka im. A što se tiče nagrada, dajte nam sve nagrade. Sve ćemo ih uzet.

Što mislite o hrvatskoj glazbenoj sceni i hip hop/rap sceni kao dio nje? Ima li bendova koje cijenite?

MB: Glazbena scena je dosadna, impotentna, nezanimljiva, već viđena, prežvakana i produkcijski i po zvuku i po pjesmama.

V: Ali da su bar veseli. Mi stojimo u nekom stanu, petak je, pijemo i gledamo CMC, jedini kanal di možeš vidjeti hrvatske spotove i tu je svaki spot plakanje do plakanja. Tu su hrpe i hrpe suza. Ljudi vole čuti nešto hrvatsko, ali su onda primorani na suze. Da je to bar neki veseli trash, kao srpske cajke, pijem vino boli me glava sranja, to je ok. A ovdi on pati za njom i ovaj drugi pati za njom i tako tri sata pate. Ne slušam ništa domaće, apsolutno ništa.

MB: Ja volim Svadbas, volim….drugi Ramirez album je dobar – živili DOPaši, Yammatima prvi album mi je dobar. Ima ljudi koji rade dobru glazbu, ali ih je malo i nisu u prvom planu. Većina toga je nezanimljivo.

V: Što se tiče rap-a u Hrvatskoj, od 2001. ide po teškoj inerciji. Ljudi su postavili pravila u toj glazbi, a ostali idu po tim šablonama jer su toliko lijeni već godinama. I uopće ne kuže da je inflacija rap albuma u Hrvatskoj i nikome se ne da promovirati ta mediokritetna sranja.Ti albumi izlaze samo da bi izašli i bili izdani. To nije nikakav događaj. Prije, tamo 99te, si s nestrpljenjem čekao album da izađe, a danas izađe za dva komentara na forumu i to je to.

MB: Ali možeš izdvojit neka imena kao što su TBF, Edo, Elemental, Sinestet, Kandžija, Sett.

Spotovi su vam rađeni na low budget principu, ali su dosta kreativni i struka vas je nagradila. Tko je zadužan za njih?

MB:Miki i ja. Miki je moj prijatelj i kolega s faksa, koji je sad čak i diplomirao Film i Video. Jednostavno čovjek zna. Ima oko za kadriranje i snimanje, zna s ljudima kao svaki pravi redatelj, potkovan je i u montaži. Odličan je čovjek, radi iz zadovoljstva, jer u komercijalnom planu ne bi nikad mogao radit takve spotove i zabavljamo se. Zadovoljni smo kad nešto napravimo i to dobro, pa ako želite dobar spot za visoku cijenu dođite nama.

Malo o Mediteru? Što je to bilo?

MB: To je samo jedna faza u mom radu, prije Dječaka. Došlo mi da radim pjesme, da bude bend neki, da stvaramo, ali svaki član benda sam bio ja, a onda sam shvatio da i nije neka originalna ideja-netko je to zasigurno već prije napravio. Radili smo pjesme, Miki i ja smo napravili spot naš prvi, dobili smo nagradu za taj spot, i to nam je dalo dosta poticaja za buduće radove. To je bilo vrijedno iskustvo.Gore spomenuta pjesma Hvidra spada u taj Mediter projekt. A ime nije imalo veze s Mediteranom, nego je izvedeno iz “mediator” – kao posrednik između ovog i onog.

V: Uglavnom sranje.

MB: Kasnije sam skužio da ti svi mladi reperi, kao što sam bio tada, koji si pokušavaju dati ime s nekim dubljim smislom se zajebu i najbolje je zvat se Zondo.

Do sada ste nastupali sa DJem? Hoćete li tako nastaviti ili ćete kao i ostatak hrvatskih repera imati svirku uživo?

V: Nije nemoguće da ćemo u budućnosti uzet neki bend, ali s obzirom da se nas trojica jako teško slažemo oko muzičkih pitanja, dodat još tri ili četiri čovjeka bi bilo sjebano.

MB: Može se improvizirat, uzet samo bubnjara ili basistu, ili puštat ritmove s drum mašine, Natka na synthovima tako da, možda u budućnosti ćemo eksperimentirat s koncepcijom benda.

V: Ali mi smo u odnosu prema drugim ljudima dosta paranoični, pa ne znam kako bi podnia da se družimo s nekim koga ne znamo i još da me traži pare. Da sidi sa mnom, putuje sa mnom, nije mi to napeto uopće.

Koji su sada planovi. Promocija po Hrvatskoj, kad vas i gdje imamo priliku vidjeti?

MB: 29.11. Klub Quasimodo u Splitu u kojem sam bio jučer i fantastično je preuređen. A 4.12. u Zagrebu u KSET-u. Velika čast je tamo nastupat, to je kultni klub, ne bi nigdje drugdje htjeli imat promociju u Zagrebu i očekujemo da će oba prostora bit dupkom puna. Što se tiče singleova, obradovat ćemo Ilka, izbacujemo “Narodnu” i pripadajući spot. A prije toga spot za H323.

Davor Drezga