soundguardian.com recenzija D R A M E (2008)
Dječaci – ‘Drama’
Autor: Antonio Hadrović, Ponedjeljak, 17 Studeni 2008
Ocjena: 
Kao što će se vjerojatno kampanja predsjednika Obame predavati na nekom superskupom privatnom koledžu pri katedri Odnosa sa javnošću tako bi se kampanja promocije ove tu Drame mogla proučiti dulje od dva dima bijelog Waltera.
Albumu su prethodila četiri extended playa, a prije toga nešto besplatnih empetrica za klimanje glavom kroz geto sa sviračem na ušima. To je dovelo do činjenice da je pola albuma poznato od prije jer se Dinamit pojavio na sinestetskom Tripio Disko albumu, a Kralj ribara, Kamiondžije, Meko sranje i H323 bili su nositelji arhaičnog formata zvanog EP iliti po normalno, bili su singlovi.
Album otvaraju Kraljevi gdje se tri emsija (još uvijek bez DJ-a) predstavljaju kao na početku neke NBA utakmice. Duljina trake od skoro sedam minuta priziva prvi album The Beat Fleet, a tu nije kraj podudarnostima. Pravi slučaj za CSI Spinut.
Kad se ljudi predstave onda odluče udariti direktno u glavu sa H323 koji na moment podlogom podsjeti na Chemical Brothers dok se Vojko Vrućina, Drugi i Zondo izmjenjuju baš kao i Beastie Boys (a ta se usporedba vuče još od nepoznatog glazbenog novinara i dječačkog nastupa na Rokaj Festu ovog ljeta. SoundGuardian drži do tradicionalnih vrijednosti u Hrvata i ne pada mi na pamet prekidati tradiciju ove usporedbe jer se ne bi sigurno osjećao bez pljuce u getu). Ovdje Vojko u samo jednoj lajni najbolje sumira stav normalnih ljudi oko Ivanovih livada i Ivanovih trava bolje od svih Latinica kad Denis Latin vadi Thompsona kao sigurni džoker kad ne zna o čemu bi radio emisiju .
Krek kuća je slijedeća bomba od sedam minuta gdje jedan magistar farmacije dere traku bolje od pola scene, a Aleujandro Buendija baca svoj najbolji stih na temu klera, rent-a-kuja i pimpologije sve dok ne čujete tog istog na Hologram Funk LP i pjesmu Za djevojke gdje od 03:21 pa do kraja rep postaje poezija u rangu Saula Williamsa, ali bez političkih konotacija.
Kad smo već kod Saše i The Beat Fleet, ova pjesma je koncepcijski ista kao i 101 Dalmatinac jer matični bend predstavlja neke nove igrače, a tu su novi Oreb pas i Komfort D. Google i Oreb se znaju od prije, ali Komfort mu nikako nije prijatelj.
Na Liu Kang Vojko jednostavno repa pizdarije makar i pizdarija u kojoj se spominju pokojni Čazmatrans i nešto bolje stojeći Apple Macintosh je prva takva pa shodno tome izaziva dizanje obrve. A i dati ime pjesmi po liku iz Mortal Kombat je vrlo gikoidno i osvaja srce svake 8-bitne kuje koja prije spavanja radije stavi bateriju u GameBoy, a ne u vibrator. Ako takova uopće i postoji.
Na osmom mjestu stoji apsolutna špica cijelog albuma koja strši ko` mrtvi pixel na LCD matrici: pjesma Narodna koja pokazuje da postoji plan B ako sve propadne.
Tu Vrućina u stilu Dražen-Žanko-meets-Dražen-Zečić-dok-ih-vozi-pijani-Mladen-Burnać priča toplu životnu priču o vječnoj ljubavi muškarca prema tuzi i utapanju iste u čaši.
Instrumente svira The Beat Fleet i u slučaju da sve krene prema dolje zbog krize i sranja uvijek mogu po Zagori svirati svadbe pod konspirativnim imenom Veseli Sakrament. Ako to urade, u Dalmaciji više neće biti cijele čaše.
Dječački odjel za borbu protiv lakih droga predstavlja Kid Rađa koji je zapravo bivši član. On svoj operativni plan predstavlja kroz Trubu. Rađa daje i zadnji vers u Noćnoj pjesmi koja je uz Banana Split (ST!illnes) i ST stanje uma zatvara trilogiju stanja u Splitu danas.
Jedino što bi izbacio je zadnje dvije minute zadnje pjesme, prve u Hrvata koja spominje Last.FM, Facebook, ICQ, Microsoft Messenger, MySpace i Skype i to samo znači da je širokopojasni internet konačno stigao u geto2.0.
Sve u svemu ovih 3,552 znakova sa prazninama može se sublimirati u puno kompaktnijih sedamnaest: Album godine Gospodnje 2008.
Popis pjesama:
- Kraljevi
- H323
- Kralj Ribara
- Dinamit
- Kamiondzije
- Krek Kuca (F. Neki Tvrdi Likovi)
- Narodna
- Liu Kang
- Ne Postoji Dobar Sretan Kraj
- Nocna Pjesma (F. Kid Rada)
- Meko Sranje
- Pleska
- Punjene Paprike
- Truba (F. Kid Rada)
- Ubij Se
- The Govno
(DOP records / Menart)