
Mnogo pre nego što su Dječaci porasli u očima fensera i hipstera, u demo praistoriji, Splićani su bili kvartet. Kid Rađa je zbog stilskih razilaženja napustio bend još pre nego što je objavljen debi D R A M A (2008). Tu i tamo se oglašavao u pesmama ove grupe (Truba, TOP, Maci, Med, Tikvice), proizvodeći setne uzdahe svima nama kojima su Govno je na vatri i Svodničin i dalje draži od svega što je sa ovim žigom potom objavljivano. “Draži” ipak nije prava reč, bliže istini je termin “opsesija”, u smislu da i dalje k’o iz ženskog polnog organa znam napamet te tekstove još od kad sam ih prvi put skinuo na jednoj slavi (…Vidi igru figura na kiši nigdi zaklona/van stana opstanak s obe strane zakona… Dok ja i moji mi pokrivamo svoj ćošak). U njima je Rađa bio najbolji (čitaj najtvrđi), mrzovoljan i nadrkan kombinator, lerdi i mutljavina kakvu samo ulica može da iznedri, a opet vanredno poetičan za uobičajena iskustva iz tog miljea. Dakle, čista alhemija na delu – pretvaranje nužde u vrlinu, blata u drago kamenje.
Continue reading →