Žene 22
24
Sep
2
Šibenik i žene
22
Sep
8
Prvo sam čeko Ivu 3 dana da napiše svoje, onda sam čekao sebe par dana da napišem svoje. Dan je prekratak, previše spavam, ne stignem sve ovo. Uglavnom, u ovoj kolumni ću se bavit svojom najdražom temom ko i obično, ženama. Nije da nema i zanimljivijih tema u životu, al od njih mi se ne diže kurac. Kad sam bio mali i tek počeo ići po nekim rep koncertima, primjetio sam da djevojke vole ljude koji su na bini te večeri, i to je u redu. No neki od njih su tada šetali klubom puni sebe i upadali ženama sa nekim vidi-me-bio-sam-na-bini sranjem. I možda sam bio premlad i naivan i nevin, ali brate meni je to izgledao ko najveći mogući preser ikad. Nisu mi bili dragi ti tipovi nimalo.
Continue reading
ši-ši-ši-ši
17
Sep
6
nisam se baš naspava tjedan uoči koncerta, ni tjedan prije tog tjedna, a ni tjedan prije tjedna prije tog tjedna. nisam naspavan ni sad. zadnji put sam se osjećao odmorno krajem petog ili početkom šestog mjeseca. ovo pišem kao svojevrsnu ispriku ako se tko nađe uvrijeđen ili povrijeđen kojim napisanim slovom. ne želim nažao ništa nikome ponaosob, možda jedino ljudskoj vrsti kao takvoj, na čiji ću se grob s guštom popišat kad se reinkarniram kao divovski međuplanetarni kurac.
Continue reading
Albert Zondo, “AMAZONDO”
17
Sep
6
Dok čekam Ivu kako već 3 dana oteže sa pisanjem kratke kolumne o Šibeniku kako bi i ja mogo napisat koju riječ o nekim stvarima koje on ne spomene, iskoristit ću ovu priliku da objavim kako mjenjam svoje rep ime opet jer mi je tako došlo. Albert Zondo moje je novo ime, i ovo je moja prva knjiga, džepno izdanje, “AMAZONDO“. Zondo je čovjek suprotnosti, ljubitelj žestokih pića i nježnih žena, gustog dima i rijetkih delikatesa. Ostavila me je Beba i odmah mi je prisjelo sve sa tim beba sranjima. Radim na drugom albumu i osjetio sam da je vrijeme za novo poglavlje u priči. Čovjek koji će pričati tu priču je Zondo.
growing up is hard to do
07
Sep
2
sjećam se prije godinu dvije kako me bilo sram kad bih prolazio kraj nesretnika šta kopaju po kontejnerima. mislim, ni na koji način to nije mogla biti moja krivica, šta oni moraju prebirat po tuđim recycle bin-ovima, al svejedno neprijatan osjećaj tjerao me da hodam što dalje od kanti i da ne gledam direktno u njih dok kopaju po smeću.
danas međutim…
umalo sam potapšao lika po ramenu i pitao ga ima li šta zanimljivo na meniju ovog jutra. mora da odrastam.
sve sam zreliji i prilagođeniji svijetu u kojem živim.
Popio pepeljaru
04
Sep
3
Dosegao sam novo dno u Dubrovniku. Pio sam neke limenke pive u prostoriji u kojoj smo provodili vrijeme nakon koncerta, i onda sam uzeo u ruku jednu koja je po težini djelovala kao da ima još nešto pive u njoj. Ispio sam dobar gutljaj i progutao. Tek me je tada udario okus. Puno pepela, možda i koji opušak, filter. Popio sam pepeljaru, a odmah nakon toga sam podrignuo pepeljaru. Bio sam donekle sjeban oko cijele stvari sve dok mi naš basist Rašo nije reko da se to njemu dogodilo barem 5 puta i da je zadnja koju je popio izgledala stara barem tjedan dana. Odmah mi je bilo lakše. Te noći sam pio pivo, votku, coronu, vino, rakiju, red bull, neko drugo govnasto energetsko piće, jednu pepeljaru i par gutljaja mora. Cijelu noć me bolio trbuh, držao sam se za trbuh i pio.
Continue reading
Premijera Paprika na kemikalcu
31
Aug
1
Nakon vecere smo se preselili u bar di nas je cekalo 5 vrsta skupocjenih sireva sta se rizu po nokat i par vrsta vina. Prova san sve sireve i ustanovia da su dva jestiva. Ostala tri ne bi ni pasu da. Holandez je upalia koncert od Amy Winehouse u nekom kazalistu dok je jos bila u stanju pivat. Iako je izmedu pisama jedva pricala nekako je uspivala izvest svaku iducu pismu. Na pola koncerta je rekla nesto u stilu da joj je glas sranje i da ne moze vise, pa da ce je morat trpit do kraja. Nisan je pola razumia jer svedanin obicava urlikat, lik da se zadere na trsteniku probudia bi Ivu u spinutu. Ne daj boze da kojim slucajem ide planinarit, nema te lavine koja se ne bi pokrenila.
Continue reading
Ovaj trenutak ovdje, ovo je vrh
04
Aug
5
Naslonjen sam na zidić ispod krošnje velikog igličastog drveta nedaleko od autobusne stanice. Ljudi užurbano prolaze, oni koji čekaju, miču se pod stanicu i krošnje drveća, jer upravo je počela padati lagana kiša. Unatoč kiši, sunce i dalje sija na nas. Pomislim kako ovo ispunjava prirodne uvjete za stvaranje duge i bilo bi lijepo da se napokon pojavi. U tom trenutku ju spazim kako korača prema meni. Kasni 15 minuta i nisam zadovoljan. Obučena je upadljivo elegantno, a upadljivo tu znači da je koristila neke snažne boje u tom mamojebaču. Naglo je usporila svoj korak kad je spazila kako sam digao jednu obrvu kao znak svog negodovanja na njeno kašnjenje. U redu je, prijeđimo na posao. Iz svoje torbice vadi vrlo malen novčanik, jedan od onih koji izgledaju kao da služe samo za odlaganje kovanica. Iz njega vadi svežanj novčanica koji stavlja u moju ruku. Nehajno ga spremim u džep košulje i nastavim ju promatrati. Sada se ceri kao curetak i nevino se izvija predamnom okrećući lice lijevo-desno, kao da u mojim očima vidi svoj odraz u ogledalu, u kojemu želi provjeriti je li dovoljno dražesna. Ovaj trenutak ravno ovdje, ovo je vrh.
Život moj
01
Aug
2
zivot moj, moj zivot je sapunica
sta li ce mu bit tek kad dode punica
doma zelim poci, vidit svoju biljku
didi uzet steku i babi kupit divku
al milosti nema jer san upravo avanca
culi su u ofisu da na prsi se bacan
radit se mora, al ne ka kriminalac
brzo moram nazad na tanker kemikalac
zivot nece pobic, nema mista tuzi
glupave mi prike zavrsit ce u cuzi
lipo san im reka, doce na vas red
al oni tako misle ocito u nedogled
serem se na drzavu i njihov minimalac
rade iden orat na tanker kemikalac
Sinj u 5 minuta
27
Jul
7
Nemam vremena, biću sažet. Na tonskoj probi vidimo Boru Lee-a i pozovemo ga da dođe mahat nunčakama za vrijeme “Liu Kanga”. Nažalost, Bore nije bio spreman za nunčaka freestyle, kaže da smo trebali ranije javiti da se pripremi. Tonac nije bio u stanju namjestit da se Ivi i meni čuju mikrofoni u monitorima, niti da se ikome drugome čuje njegov instrument u njegovom monitoru i to je bio solidan znak kako ćemo proć na koncertu sa zvukom. Prije koncerta pili smo sinjsku rakiju i slušali neki bend koji je prežvakao sve moguće hard rock i metal klišee u “svojim” pjesmama. Popeo sam se na binu i repao “Kraljeve” mašući kartonom pizze koju smo ukrali ostalim bendovima u backstageu. Mrvice su padale po redaru koji se ljutito okretao više puta i zurio u mene pogledom koji kaže da nije zadovoljan time ša ga tretiram ko malog ptića i zasipam mrvicama. Pizzu su nakon toga dobili ljudi u prvim redovima.
Continue reading
