growing up is hard to do

2

sjećam se prije godinu dvije kako me bilo sram kad bih prolazio kraj nesretnika šta kopaju po kontejnerima. mislim, ni na koji način to nije mogla biti moja krivica, šta oni moraju prebirat po tuđim recycle bin-ovima, al svejedno neprijatan osjećaj tjerao me da hodam što dalje od kanti i da ne gledam direktno u njih dok kopaju po smeću.
danas međutim…
umalo sam potapšao lika po ramenu i pitao ga ima li šta zanimljivo na meniju ovog jutra. mora da odrastam.
sve sam zreliji i prilagođeniji svijetu u kojem živim.