soundguardian.com recenzija “Kuja i Lasera” (2010)

Autor: Aleksandar Miljaković, Utorak, 31 Kolovoz 2010
Ocjena:

Rap moves on to the year three thousand – prva asocijacija koja je pala odmah nakon prvog od brojnih slušanja dugočekivanog EP-a Vojka Vrućine i Sinestet producenta Ac3poa. Preslušavši ga do kraja ostao sam zatečen činjenicom da je ovako nešto napokon izašlo kod nas. O čemu se točno radi?

Koncept je sljedeći: 7 pjesama, hladni beatovi po uzoru na neke američke producente koji već godinama lome kruh sa tim stilom. Na svu sreću Aco je složio podloge koje se savršeno stapaju sa Vojkovim mislima pa na momente doista zvuči da je sam slušatelj ubačen u neki dinamični strip koji vrvi bolesnim slikama (čitaj versevima) – ili pak uguran u projektor u kojem se brzo izmjenjuju svi ti događaji. Važno je napomenuti da bez specifičnih Sinestet podloga to ne bi bilo moguće te da su kojim slučajem bile rad nekog drugog producenta konačni dojam ne bi imao smisla.

EP se ne može uspoređivati s ničim dosad izašlim na sceni tako da neka besmislena uspoređivanja sa bilo kojim od bendovima i repera trenutno prisutnih (zna se tko su) zaista nisu potrebna, no ako se baš inzistira na usporedbi usporedio bih ga s nekim kultnim inozemnim rap izdanjima (Dr Octagon ili pak s Def Jux katalogom). Za hrvatsku rap scenu ipak je ovo jedan unikatni EP – koji vlada ljudskim uhom i ima svoju radnju, ne prilagođava se slušatelju, nego se slušatelj prilagođava zvuku i lirikama, tako da ako kužiš priču skužio si, ako nisi, uključi repeat pa možda uđe u uho.

Da ne zaboravim gostovanja – ona su odrađena na razini. Standardni Kid Rađa koji se savršeno uklopio na Šljivi, Ivan Vuković na Verbalnom ratinku koji Vojku dodaje šurikene dok ubijaju konkurenciju i osvrću se na loše MC-e, te Batman 30000 sa svojim vizijama koje će rijetko tko razumijeti; mene je osobno podsjetio na Masta Killu na kraju Ressurection-a (Public Enemy). Svi oni su se savršeno uklopili u EP, ostavljajući Vojku mjesta da demonstrira što zna.

Pjesme su priča za sebe, ali bih izdvojio pjesmu Robot koja bi, ako je sreće, mogla postati slušana i biti pravi primjer kako jedna emo stvar zaista treba zvučati. Što reći za kraj? Provjerite EP, nemojte ga prespavati jer ovo je ipak jedno zaista kvalitetno izdanje te ujedino i najbolje Sinestet izdanje dosad, i što je najvažnije besplatno je i donosi osjećaj svježeg i originalnog zvuka u ove sparne ljetne dane.