Kolumne

ulazim u portun. naporan, ružan dan. nema kiše. suh dan, malo presuh.
koraci mi odzvanjaju kao da sam u crkvi. stanem isprid lifta, već troje ljudi čeka. među njima ona zgodna, halle berry izgledajuća kuja (djevojka, ne mislim na ženskog psa).
vrata se otvore, uđemo u lift. sto mu afrodita, fina je kao pakao.
želim ju petkom navečer zatočit na zadnjem katu luxuznog hotela šta pluta na oblacima i pokazat joj kako roza postaje ljubičasta. želim da bude moja i kad nije sa mnom.

ima nešto mezopotamijsko u njoj.
Continue reading →

Reći ću ti zašto bih sada htio da živim prije 500 godina u sadašnjoj Australiji kao jedan od Aboridžina. Nikad neće biti boljih betl emceea od Aboridžina. Zašto? Evo zašto.
Continue reading →

ispričavam se svima vama mamojebačima šta morate ovako dugo čekat da vas udrem u glavu sa optikom 2005. al mislim da će vam se čekanje isplatit. za otprilike 5 dana moći ćete stavit svoje šporke šape na još jedno zlodjelo dječaka. kao što vidite, veoma sam zadovoljan stanjem u kojem je pjesma trenutno, nadajmo se samo da je ledena mehanička duša sinoma neće previše ozljedit svojim ravnalima i šestarima u mixanju. napisa sam par rečenica o vlastitom viđenju ove prekrasne pjesme da u vama potaknem znatiželju prije nego ju stavimo na sajt.
Continue reading →

Subota ujutro. Budi me ogromna potreba za uzimanjem piša. Prvo se ipak sudržim malo i prekopam sobu u potrazi za kaputom, jer sam imao osjećaj da sam došao bez njega doma. Našao sam ga. Mir. Odem u nužnik (kako bi ga Dragutin nazvao) i uzmem dug piš jedva gledajući di je školjka. Okrenem se prema lavabou i primim sapun. Perem ruke i osjetim bol u koljenu, bila je to bol tipa kao kad padneš na koljeno s bicikla i sranje. Onda dignem pogled… nađem se lice u lice sa svojim licem u ogledalu. Na lijevom oku sam imao masnicu, a s pola nosa mi je oderana koža. Hm. Valjda je jučer zbilja bilo benganje, pomislim. Da, ovo je još jedna priča o pustolovinama letećih dječaka.
Continue reading →

ne moš bez nje, a opet ne moš se hranit smećem. ja volin hranu, volin dobar zalogaj, ali moji starci, e oni su već bonkulovići (sladokusci). zapravo moj stari je pravi gurman. odi se to slikovito kaže: da bi guzicu za dobar zalogaj. moja teta i njena obitelj, e oni su već ekstremi. znaju se dignit preko noći, neovisno jedan o drugome, lagano odrezat koju fetu pršuta, zamezit i vratit se u krevet. nekad se desi da onaj šta dođe drugi nađe onog prvog kako već jede. onda se ovaj drugi pridruži prvom, pa skupa jedu. brte mili, pršut plane u 3 dana.
Continue reading →

Vidi kolko lik ima debeo mezimac jebote
Continue reading →

sinoć sam iša leć sa temperaturom.
Continue reading →

danas na putu do faxa, dođe mi poruka:

– a nec, critical beatdown, klasik nad klasicima. meni među 3 najbolja albuma ikad. I iman original cd. dacu ti da ga takneš za 50 lipa. he he.. peace.. – od saše iz t.b.f.a.

navečer sam riješija bon za mobitel i posla mu poruku da mi kaže kolko su porina dobili dosad jer mi triba za ovu ”kolumnu”. evo šta mi je odgovorija u prvoj poruci:

• 1. nemoj – i tako je završila poruka.
     Continue reading →

Ovog petka sam mislio hladit sam u svojoj sobi, kad ono, ulete Drugi, Predsjednik i neki momak zvan Toni u moju sobu s gajbom pive. Drugi je navodno trebao doć da popravi neki dio svog beatboxa za “Optiku 2005”, na kraju nije popravio, ša znači da je samo htio doć tu i pit gajbu u mojoj sobi. Kako sad stvari stoje s “Optikom 2005”, Drugi svako malo dobiva neke nove kreativne ideje koje želi uvrstit u tu pjesmu, a ako nastavimo tako, morat ćemo pisat “Optika 2006”. Zato, kad završim s ovim textom, počinjem mix te pjesme i ne dajem jeb za nove transformacije koje se nalaze u glavi tog dječaka sa slabom jetrom.
Continue reading →

vrijeme leti, opet su mi dani prebrzo prošli i imam ispit u subotu u 17 sati. zato ću našvrljat nešto ukratko.

vanka je zima ka u pički mrtve kurve šta već tjedan dana leži u lokvi u sibiru. e sad, obično kad je tako zima, volim prekopavat po muzici koju nisam odavno ili uopće sluša. e pa tako prije koji dan, naiđem ja, kopajući po cedeovima, na nešto neočekivano. dvostruki lp od michal jacksona nazvan history s još nekim slovima u podnaslovu.

hrpa linkova i mnogo veselja na čitaj dalje.
Continue reading →

Ovo ša ćeš sada pročitati je moj razgovor s Martinom, vlasnikom klooba Quasimodo, koji se jučer odigrao u klooboo Ohari. Razgovor je sasvim istinit, i svaka sličnost s pravim osobama nije sličnost, jer su to prave osobe u pitanju. Naime, prije par tjedana, Drugi je Martinu uručio naš CD s nekim stvarima, neam pojma koje su sve stvari gore, al to sad nije važno. Dali smo mu CD zato jer su mnogi demo bendovi koji nisu Dječaci nastupali u tom klubu, pa smo i mi mislili da će prepoznat i dat nam da nastupamo kad čuje pjesme. Sasvim jednostavno, zar ne?
Ne.
Continue reading →

Najbolje da krenem od početka kako svi rade. Četvrtak. 3 kmize sjedaju u auto i kreću iz Splita do Zagreba. 3 kmize krenu prema Kninu. 3 kmize se voze mamojebeno predugo, a Knina nigdje na vidiku. 3 kmize se nakon tog zaključka voze još 30 minuta po vijugavoj cesti na kojoj nema nikakvih skretanja, gotovo ništa prometa, a magla je tolko jaka da svjetla tuku u bijeli zid otprilike 3 metra od prednjeg branika. Ja spomenem Zonu Sumraka, ostale dvije kmize mi uplašeno jebu mater zbog toga. 3 kmize stignu do nečega što je meni bogami jako ličilo na ulaz na autocestu do Zagreba… 2 kmize nisu ja, oni shvaćaju da je to zapravo granični prijelaz za ulaz u BiH. Ovo je bilo očekivano, zar ne?
Continue reading →

Eto mene iz Zagreba. Sranje je bilo puno zanimljivije nego ša sam mislio da će biti. Dosta se toga događalo, pa ću to sve podjelit na dva dijela, a ovaj prvi ću posvetiti svom dedi Dragutinu. Stigao sam u Zagreb u četvrtak iza ponoći i saznao da je Dragutin u bolnici. Odmah idući dan išao sam s obitelji do njega u posjetu. Ovo je opis tog događaja.
Continue reading →

danas sam nekako pun govna. podijelit ću malo govna s vama…

dostojevski je reka: kad bi ljudi govorili naglas šta misle jedni o drugima atmosfera bi se napunila takvim smradom da bi svi pocrkavali(valjda je to tako glasilo i valjda je to on reka).

e sad, rap je muzika u kojoj se dosta priča, puno više nego u klasici, naprimjer. većina od tih ljudi šta repaju se trudi govorit ono što misli. vidite li (mirišete li) sad u čemu je problem?
Continue reading →

1 kolumna. 1 topic na forumu. nešto sitno postova na forumu. 3 rečenice za biografiju. 1 anketa. pojavljivanje na fotosession. poneka slika. to je ono šta san ja da za ovu stranicu. priznajen, to je kurac ili pristojnije rečeno; gotovo ništa. onaj emcee dio san u ovom slučaju zanemaria, pošto je to (jebiga, neću sad lagat) od neprocjenjive vrijednosti.

međutim, šta se zapravo krije iza svega toga? krije se dječak kojeg, da ga nema, vjerojatno bi ga trebalo izmislit. kid rađa je jedan lik koji je uvik raspoložen za dobru šalu i koji voli optimistično gledat na svit oko sebe. kako?
Continue reading →