sinoć

2

sinoć sam iša leć sa temperaturom.

izvana se smrzavajući a iznutra izgarajući pod jorganom, reka sam sebi, znajući kako temperatura zamuti mozak, da ako se dogodi išta fishy u sobi…to je sve samo fibra. tresa sam se od leda. glava mi je bila u plamenu. drža sam po jedno malo sunce u svakom dlanu. pomislim, šta bi bilo da se na mom plafonu sad prikazuje neki stari požutjeli film clinta eastwooda. samo recimo. otvoria sam oči i pogleda plafon, nije bilo filma. zatvoria sam oči. film je ima samo jednu dosadnu scenu koja se konstantno ponavljala.

otvorim oči. učini mi se da moja crna stolica ispred bijelog zida tamo u mraku sobe sliči na neku osobu sa crnom kabanicom i bijelim licem, praznim kao čist papir. sad, nije da sam bio uvjeren da je neko u sobi ali priznao sam sebi da sliči malo. recimo. a šta da recimo svaki put kad ja trepnem, ta osoba mi bude sve bliža. malo sam se uzvrpoljia. neizbježno, svaki put kad sam trepnia, zamišlja sam kako je sve bliže. to je samo fibra. da mu kažem naglas, lave znam da ne postojiš? ali to bi bilo glupo. mislim, bilo bi grozno da mi ne odgovori i samo me nastavi gledat. i vjerojatno bi bilo još gore da kaže “jel?”

fibra se povećavala. pomislih, koji peh je imala ta ivana orleanska kad su je užgali onako. dobri krvniče, na mene ni nemoraš potrošiti šibicu, lomača će se sama zapaliti. sunca u mojim rukama su rasla i dobivala fibru. padale su mi na pamet časne sestre. kakva je to uopće glupost, časna sa trudničkim drobom? u biti pa šta, to je sasvim u redu ali ko ti je kriv šta si u celibatu. recimo da su mlada privlačna časna i stari pop u sobi u crkvi i časna podigne halju i pokaže svoj lijepi kuštravi muf, posla bi kvragu i celibat i papu pia! pop jebe časnu s guza ali ona postaje sve mršavija i mršavija. pope, pa koliko ti imaš pornografije? pa šta ti misliš kako žene izgledaju u stvarnosti? časna postane toliko mršava da se svede na jednu crnu čarapu u koju pop svršava tijekom svoje dnevne masturbacije. guzovi joj postanu tako mali da mogu stati popu u usta kao dva bombona. našao sam to vrlo degutantnim.

fibra divlja. prevrući vojko, pomislih. bia sam prisiljen slušat tišinu kao zaseban samostalan zvuk, kako se pojačava i fazno izmjenjuje . ka da ugrizeš beskonačnu ravninu najlona koji klizi jednosmjerno. koliko imam 38, 39 celzijusa? nije govno, riot bi me ukorio da sam pička. koji je ono maksimum, 42? pa to je i broj smisla života u autostoperu kroz galaksiju. ili je ono bilo 48? misli mi divljaju u lubanji ka kuglice u loto bubnju. jebote, čovjek se može suzdržat od sranja, pišanja i šta ja znam ali nikako od razmišljanja.

ja sam mozart u vatrenoj smrtnoj postelji, nemoćan, u bunilu diktiram plahom asistentu svoje nedovršeno djelo. lukrecije zapiši sve šta kažem! lukrecije perom napiše “lukrecije zapiši sve šta kažem”. kretenu jedan! sjedim na napola dovršenoj pjesmi, na napola dovršenom drugom death staru i nesređeni lajnovi strše ka žice. okrenem se na drugi bok i čekam da slina padne iz jedne nosnice u drugu. sjetim se kako je oprah rekla da je loše ako jastuk možemo jednom presaviti. e pa presavia sam ga dvaput, šta kažeš na to kujo?

nakon nekog vremena, šumeći andol je proradia i uspia sam zaspat.