Kolumne

u 19-om stoljeću u parizu živio je mladić koji je imao patiku umjesto glave. dvije od šest rupica za špigete bile su mu oči. otvor za stopalo bila su mu usta, koja nije mogao zatvoriti. danju, spoticao bi se ulicama i vikao užasne stvari građanima koji su ga izbjegavali jer mu je dah smrdio na noge. noću je volio piti i sam lutati gradom, eventualno nagnuti se kroz nečiji otvoren prozor u prizemlju i progutati stopalo neke usnule mlade služavke. njegova majka, mirna žena, od malih nogu ga je tjerala da igra šah i uči esperanto. njegov otac, stara crna vojnička čizma, uvijek ga je smatrao promašajem.
Continue reading →

ne samo da se nitko ne sjeća tko je jelena brajša više, šta rade amerikanci u iraku, kakvu su laž posrali da bi uopće dospjeli tamo, kolko su civila dosad ubili, na koliko se civila svakodnevno iživljavaju, koliko će civilnih ustanova morat uništit prije nego zauzmu izvore nafte i osiguraju se da isti nikad neće past u ruke kine, čiji će gospodarski rast za koju godinu zacementirat zemlju ”malih žutih” na poziciju svjetske velesile broj 1 (iskreno se nadam da će oni venecuelanac chavez popizdit i zakinit amerikenjce za količinu crnog zlata koju su im dosad izvozili), ne samo da su narodnjaci postali opće prisutan dio svačijeg života na ovom prostoru, a izlazak bez pištolja rizik…
Continue reading →

Neko valjda mora napisat neku kolumnu o još jednom nastupu Dječaka, pa hajde. Taj sam. Znam da želiš čitat neš pikantno o Bičarkama. Hm. Polako. Možda se i nađe neš tu za tvoju pohotnu guzicu. Ispričao sam dosta toga, možda i previše. Al jebiga, kad je bal nek je maskenbal.
Continue reading →

stojim pred trgovinom, čučim gledajući u naoko neobičan prizor, a zapravo sasvim logičan nastavak slijeda događaja u koji sam prije par godina ubačen nečijom višom voljom.
već par dana kašljem sukrvicu. mislim, hroptanje mi nikad nije bilo strano, ali posljednjih par zora dočekao sam bljuvajući krv po nenaspavanoj supruzi i odveć istrošenom pokrivaču.
djeca su umrla prije par dana.
Continue reading →

Rođendan MC Najmanjem Piši. Mali klub. Djevojke plešu po stolovima. DJ 3 puta zaredom pusti “Kurcem u Čelo”. Zatim pusti “Moje Grbe”, a ja gnječim nekoj debeloguzoj djevojci njen debeloguzi guz. I debeloguze djevojke trebaju ljubavi. Riječ. Neka uđe u zapisnik da nisam nijednom spomenuo riječ “kuja”.
Continue reading →

baba je otišla u neke toplice na desetak dana. to jutro pronašao sam vreću s bombonima na stolu. bilo je unutra bronhija, nekih slatkastih tvrdih bombona, već otvoreni cedevita bomboni kojih je ostalo tri u omotu i još svakakvih sranja. među tim slatkišima bilo je par njih koje se nisam usudio pojesti. bili su nekako… drukčiji.
Continue reading →

KSET u Zagrebu, meni najdraži klub dok sam još živio tamo i dok je program stvarao Mate. Ako želiš znat zaš Dječaci najvjerojatnije neće u bližoj budućnosti nastupat tamo, iako je bilo izgledno, evo zaš. Naime, rekao sam jednom šefu sekcije i glazbenom savjetniku u KSET-u, u njegovoj sekciji, da puši kurac. Imao je to dolazeći. Ništa strašno zapravo, ali nije bilo niti korisno za Dječake. Štogod. Ova kolumna je posvećena okrutnoj realnosti igre koja ne pušta kad jednom uđeš u nju. Par epizoda o meni koji sam se pokušao udaljit iz igre, da mogu sagledat stvari objektivnije, ali nikako da uspijem u tom naumu.
Continue reading →

strop prokišnjava. 20 ljudi u stanu.na podu lonci i lavori šta skupljaju kišu,jogiji, nečija roba, stopala ljudi koji stoje na nogama i otkinuti donji udovi ljudi koji više ne stoje na nogama. ja i denis, sjedimo na kauču. denis mijenja kanale na televiziji i puši cigaretu za cigaretom. vani sijevaju munje. jedna je upravo odlomila komad balkona. denis mrmlja nešto o tome kako mora nać tregere za večeras. večeras idemo vanka, a denis najviše voli kad se večeras ide vanka. preskače sve te mrtve udove i donosi bocu vina iz frižidera.
Continue reading →

Kad sam bio malen dječak, htio sam kad odrastem ili voziti tramvaj, ili čistiti ulice jakim mlazovima vode iz šmrka. Mnoge noći sam proveo razmišljajući kako je zasigurno super čistit ulice s tim šmrkovima. Nije mi samo jasno, u kojem točno trenutku su stvari pošle krivo.

ukratko: mi i špica smo trebali kratko nastupiti kao gosti na TBF-ovom koncertu u domu sportova. bili smo loši na tonskoj probi 2 sata prije koncerta. i tako, TBF su nas odjebali sa nastupa. za detalje klikni…
Continue reading →

prema nekoj mojoj evidenciji samo 13% od svih tvorevina koje su dječaci ikad iznjedrili bilo kojim načinom izražavanja nastalo je u ozbiljnom okružju s ozbiljnim namjerama. duga priča kratka, dječaci ne mogu i ne znaju odoliti dobroj šalici šale, pošalice i doskočice. zato sam napokon odlučio napisat jednu ozbiljnu, zrelu i u realnom svijetu upotrebljivu kolumnu. dakle, radi se o prvoj glavi vodiča kroz trenutno vladajući sleng na prostorima balkana. svladate li ovaj sleng korektno, u samo tjedan dana zaboravit ćete da ste običavali napuštat tulume pognute glave, krvavog anusa, i još gore, usamljene duše.
Continue reading →

evo, nedugo nakon što su dječaci snimili pjesmu protiv ušljive i precijenjene usluge koju pruža promet i nakon što se predsjednik dječaka zapio na jednoj večeri sa direktorom prometa, na radiu je objavljena vijest da od 1.3. cijena pokazne pada sa 100 kna na 55 kn mjesečno. postoji li povezanost među navedenim događajima nisam spreman tvrditi, ja samo pišem što se dogodilo. vi zbrojite 2 + 2 …

“Nije mi bitno jesam li u pravu, ali želim zaštiti svoje dijete ako ga institucije koje bi to trebale ne mogu. Neka se lomi preko mojih leđa. Učinit ću to i sutra i prekosutra” -. nastavio je naš proslavljeni nogometaš dodajući kako već dvije godine proživljava strah, te da svako malo njegov sin Antonio dođe iz škole s nekom pričom o tom dječaku.

Ova kolumna u sebi sadrži par činjenica o mom novom docimeru (čovo koji živi u sobi do mene i s njim djelim kupaonicu) + jedna mala zgoda koja se dogodila prije nego sma ovo počeo pisat. Zgoda uključuje moj noćni stolić, dvije žarulje, kantu za smeće, i jednu čarapu. Čitaj uključeno.
Continue reading →

Continue reading →