Kolumne

bilo je lito, bili smo dica. možda smo već krenuli u osnovnu školu, al vjerojatnije je da smo bili i mlađi od toga. igrali smo se na autiće, kopali rupe, radili garaže i ceste za autiće, provlačili ceste ispod debelog korijenja šta je virilo iz zemlje. u jednom trenutku moj tadašnji prijatelj i susjed me zapitao zašto mi je u garaži samo jedan autić, da gdje je drugi autić, autić od moje cure.
uhvatio me nespremna.
Continue reading →

Čini se da je bilo zezanje jučer. Dobar je onaj Kandžija lik. Ša se mene tiče, došo sam k sebi u vozilu hitne pomoći koje me vozilo na hitni psihijatrijski prijem. U kolima hitne pomoći, suprotno nagađanjima, ipak nije svirao “Dinamit”. Hlače i tenisice su mi bile skroz mokre. U bolnici Firule sam zezao doktore, onda kad su skužili da sam samo pijana budala, pustili su me van i dali mi ovaj papir.

došlo je do toga prijatelji. sinoc sam otiša sam u o’hare.
Continue reading →

znate ono kad ne čitate na glas, već u sebi, al svejedno imate osjećaj da čujete svoj glas dok čitate… e pa posljednjih dana čitam smojinu kroniku 0 malom mistu. i umjesto svog glasa čujem tuđi. naime, glas koji mi se javlja u glavi dok čitam to djelo, nije moj već luky-ev. da, dobro ste razumjeli. kao da mi luky sjedi za stolom u glavi i čita mi kroniku o malom mistu. uvrnuto.
otkvačeno – rekli bi hrvati s prisavlja.

Ček, kako da ti najavim ovu kolumnu najbolje. Bio sam u Zagrebu, pio sam, Mirko Ilić mi se potpiso na ruku, radio sam sranja. Ako ne znaš ko je jebeni Mirko Ilić, projebenoguglaj to.
Continue reading →

rekao sam joj da dan žena baš i nema previše smisla s obzirom na količinu pažnje koju žene svakodnevno dobijaju. pažnje, pozornosti i ostalih pekmeza koje sad neću nabrajat, da ne ispadnem previše pekmezast. pitala je kako znam da ih dobijaju dovoljno. to je barem logično…
Continue reading →

Nakon dugo vremena, hrvatska hip hop scena je opet dobila svoje specijalizirane nagrade, i organizirali su ih ljudi koji vode hhunity.org. Mi smo bili nominirani u par kategorija, i pozvani smo na dodjelu nagrada. To je bilo ovog petka, i ja sam se jedini od nas našao u Zagrebu da prisustvujem. Vojko mi je par sata prije početka dodjele poslao poruku da “reprezentam večeras”, i tako sam i morao činiti, prema tome, D R A M A je bila zagarantirana.
Continue reading →

nakon našeg nastupa u rijeci, target je komentirao da sam ja izgleda ka vođa sotonističkog kulta, danijel moj pomoćnik a ivo jason ubojica bez maske

johnny je bia na planetu krevetu. na tom planetu nije bilo ničega. samo jedan veliki okrugli krevet koji se vrtia oko svoje osi. tu i tamo koje golo stablo je izvirivalo iz bijele plahte. nebo je bilo rozo. kad bi puhala bura, veliki lancun bi leleuja ka more. jedva da je bilo ljudi tamo. svi su bili u pidžamama i spavali. sve je bilo tiho.
Continue reading →

Continue reading →

Continue reading →

po povratku s posla, uđem u dućan nebi li kupio šampon, budući da sam zadnjih par puta za vrijeme tuširanja grabio rukom po zraku, ne pronalazeći ništa na uobičajenom mjestu za šampon, naravno ne ubrajajući u to šampon od kamilice koji također bio prisutan u kupatilu, ali kojeg sam odlučio ignorirati, jer reću vam iskreno: počneš sa šamponom od kamilice i prije nego znaš nađeš se kako gol ležiš na livadi u utorak u 11 ujutro ne shvaćajući zašto ljudima baš toliko smetaju žohari.
zastao sam na izlasku iz dućana sa šamponom u ruci, da pridržim vrata starijoj gospođi, dočim mi je ćelavi lik u prolazu dobacio optužujuć pogled.

supermana nikad nisam volia nešto pretjerano al poštova sam ga, ka lik je super, leti i masu je jak. betmen mi je bia zakon, crni emo lik u noći, drama, plašt, mrtvi roditelji vamo tamo. al ovaj spiderman lik. mrzim ga. lik šeta po zidovima. jebeš to.

Zadnja kolumna o životinjama. Majmuni.
Continue reading →