Kolumne

U Puli sam pronašao sam ovaj najbolji letak ikad, provjeri te divove. Od ostalih događaja, bilo je zabavno to ša smo odsjeli u naci hostelu di je zabranjeno pušit, pit, družit se sa stanarima iz drugih soba, i ulazit uopće u taj kompleks zgrada iza 22h. Mi smo mrtvi pijani proletjeli kroz kapiju u 3 ujutro, i parkirali auto na terasi restorana među stolovima i stolicama, dok se naš vozač Mara derao “JA NE NOSIM GAĆE!” Samo ko to.

dobivši račun za popijeni sok od borovnice ivica je izvadio olovku i napisao šalu na njega. zašto to – društvo ga je gledalo u čudu. našalio sam se na vlastiti račun – vragolasto je uzvratio ivica. e pravi si mickey mouse – društvo se razgaljeno cerekalo. u tom trenu ivičina glava je stvarno ličila na mickeyevu.

Continue reading →

Continue reading →

Par citata iz časopisa “Svitanje”, lista župe Sv. Pavla apostola – Split, God. 11. br. 17. 2008.
Continue reading →

prolazio sam kraj lika bez jedne noge koji je sjedio na nekom štandu na rivi i koji me je zbog crne majice koju sam imao i crne kose oslovio sa ”crni”: crni ubit ću se, ozbiljno, ubit ću se. automatski sam mu odgovorio: nemoj, nemoj. na to je on ponovio kako će se ubit i da se ne šali, da će se stvarno ubit. udaljavajući se od njega rekao sam: pa, ako ti je napeto, ubij se. samo nemoj pričat o tome. pri ovoj zadnjoj rečenici digao sam ruku u zrak s kažiprstom ispruženim prema nebu, kao da govorim nešto značajno, nekakvu maximu pripametnu. u desnoj ruci sam imao snickers sladoled, a u lijevoj red bull. bio sam na vrhu svoje imperijalističke igre.

Možda najgora velika i skupa reklamna kampanja u novijoj povijesti. Možda ima mala kolumna za tebe ako klikneš na sliku.
Continue reading →

na jednoj sekciji u predmontažnoj hali u škveru ljudi su se kredom dopisivali:

ja bi u teatar
a može i u kazališće
hoš nakurac?

Neki dan vozimo se u busu beba i ja. Približava se moja stanica, pa počnem ljubiti bebu i beba počne ljubiti mene. Nije uopće bio jezik uključen, samo najljepši najnježniji poljupci. Najednom čujem ženski glas: “PRESTANITE, DIJETE VAS GLEDA!” Našto ispalim odmah: “PA ŠA ONDA?!”. Beba i ja se pogledamo u čudu, jer zaista nismo mogli vjerovati da neko 2008. godine naše gospodnje, u još svježim, novim, mirisnim Prometovim busevima, od toga radi problem. Zatim čujem: “DI VAM JE KULTURA, KULTURA OVO, KLUTURA ONO, BLA, BLA, BLA”. Na to glasu iza sebe odgovorim: “SISAJ GA”. Primjetim da je bebi malo neugodno, svi ostali ljudi u busu šute i meškolje se na svojim sjedalima.
Continue reading →

Možda to ni ne želiš znati, ali evo reći ću ti ša mi ide na kurac. Svoju hranu i wc papir uglavnom kupujem u jednom supermarketu u blizini, u istom su TBF snimili onaj komad “Smaka Svita” di Luka repa gurajući kolica. U spotu se ne vidi, jer nema ljudi u dućanu, ali osim tih velikih, tj. ne velikih, nego normalnih kolica, tamo imaju i cijelo tuce dječjih kolica. Dječja kolica su negdje 3 puta manja, šarena su, i imaju i šipku uz pomoć koje ih može i roditelj gurat da pomogne djetetu, slično sranje imaju i oni noviji tricikli. E pa znaš li zašto gotovo nikad nema slobodnih dječjih kolica za djecu da ih guraju? Samo je jedan odgovor – ŽENE.
Continue reading →

Sasvim tiho, u legendu je ušao jedan članak u Slobodnoj Dalmaciji koji zasigurno na kraju ove godine mora konkurirati za najbolji ovogodišnji članak, ako u Hrvatskoj uopće postoji neka novinarska nagrada. Uzeo sam si toliku slobodu da ga skeniram, pa čak i da žutom bojom označim ono ša smatram najuzvišenijim mislima koje je ovdje napisao dotični Slaven Alfirević, kojemu ovom prilikom dajem i svoj duboki naklon zbog vrhunskog korištenja tri točkice u rečenicama!

kako je moguće da gelovi za tuširanje s dodatkom mentola nisu nimalo komplementarni s ljudskim jajima? tuširaš se, zamisliš se, gel ti par trenutaka predugo ostane na jajima i imaš osjećaj da ti je između nogu frižider koji ispušta radioaktivnu kiselinu.
mislim, dovraga, ko daje zeleno svijetlo tim proizvodima?

Continue reading →

baš smo se bili vratili iz rijeke gdje je popularni dvojac šmenza poznatiji kao loopjunkies prvo bio primoran da napusti stereo klub a zatim i hostel u kojem smo spavali poradi vlastite radikalne živahnosti. jedno putovanje nazad i par sati prekratkog odmora poslije, bili smo opet u akciji, ovaj put u poznatom okružju s poznatim ljudima u mjestu gdje su izlasci zapravo rituali jer svaki put završiš na jebeno istom mjestu s jebeno istim ljudima radeći jebeno iste stvari. ima nešto privlačno u toj tragediji.
Continue reading →

Zondo: i zato smanjujem alkohol
nela: nadam se da ces ga smanjit
Zondo: i ja
Zondo: kad sam s bebom smanjio sam
Zondo: ne mogu se ni napit kad sam s njom, puno se ljubimo trijezni me to
Zondo: tj ne mogu se prepit
nela: zakon jos malo i nitko od vas nece pit
Zondo: bićemo uvaženi članovi društva
nela: kojeg drustva?
Zondo: građanskog
nela: a do sad niste bili?
Zondo: aha, jesmo valjda ako zanemariš moj posjet ludnici
nela: haha