Kolumne

Znaš ša sam danas večerao u menzi, znam da ne znaš. Večerao sam mamojebenu piletinu, je. Nemam tv, a svugdje di dođem i prođem čujem “ptičja gripa ovo, ptičja grupa ono”, čak i u dućanu prodavačice na blagajni. Pa jebote više! U Kini imaš milijardu ljudi, a umrlo je kolko ljudi od te grupe? 47 možda? Isto govno ko i ono s kravljim ludilom, samo to je bar bilo dobro ime za bolest, zvučalo je zlokobno. Ali PTIČJA GRUPA, pa zaboga brte… ne može se ta grupa jebat s Dječacima. Tako da sam danas smazao taj jebeni batak i karabatak jednog jadnog malog pileta, možebitnog člana Ptičje Grupe.
Continue reading →

…kad god vidin u novine da je održana koja akcija društva za zaštitu životinja ili slične ekološki svjesne družine, mene uvati smij. ima bit da je kod mene zakržlja ti senzor za pase, mačke i piliće. a plus toga san bezobrazan. da san bar neutralan. umisto da lipo mučin i pustin ljude da činu svoj posal, ja in se, evo, smijen. a šta ću kad se ne mogu suzdržat.
Continue reading →

Postoji par dana u godini kada te okolni svijet baš sili da preispitaš svoj jadni besmisleni život i postojanje ovdje. Neko ima više takvih dana, netko manje. Ja vjerojatno imam manje jer nisam vjernik, niti dajem jeb kad je koji obiteljski praznik i sranje, i obično mi prođu a da ni ne primjetim. Meni samo jedan dan u cijeloj godini stvara taj problem.
Continue reading →

ovaj novi časopis. joy mislim da se zove. na naslovnici odmah ispod cijene od 15 kuna piše: više stranica, više kozmetike, više seksa. ma gle kurca! (sve mi se više sviđa ova uzrečica primjenjiva u mnogim situacijama). ne bi li to trebalo značit da je savršeno opravdano, čak i očekivano da vidjevši mladu damu s časopisom u ruci priupitate: jeste za jedan pasji stil?
Continue reading →

dan polako umire iskašljavajući kapljice crvene svijetlosti po preriji, natapajući trošne, izrovane daske onih par nastambi šta se guše u grotlu ove prašnjave vukojebine. duhovi bizona kruže sporim korakom uokolo. tumarajući, s noge na nogu, pognutih glava. ljudi u sivim jednoličnim odijelima šetaju oko nekog sivog postrojenja, vjerojatno tvornice za izrabljivanje pitaj-boga-čega/koga. s ove daljine sve to izgleda kao srebrni mehanički mravinjak.
Continue reading →

cesta. na njoj auta. u jednom od njih dj bronson za volanom. 4 dječaka. 4 vrsa. jedan cd sa podlogom. rađa sidi naprid, frontman je jebiga. invazija na šibenik, idemo prema studiu snimit neko grdo tvrdo govno za sixpack mixtape preko rock co.kane podloge. ko god je čua tu kolaboraciju de la soula i mf dooma, poznato mu je da je podloga malo teža za uvatit zbog onih namjerno razjebanih dijelova. morali smo je u dječačkoj bazi rasjeckat i ponovo presložit prema svojim versovima, tako da nam ti problematični dijelovi budu na kraju versova kao na originalnoj pjesmi…
Continue reading →

Brte, seko, znaš da i danas imam neko vrooće sranje za tebe. Za sve dječake i djevojčice tamo vani, evo bolesno dobrog intervjua s Biggiem iz sredine devedesetih di je čovo došo, sjeo, i onda su mu ljudi postavljali pitanja. Nema linka, intervju je na ČITAJ DALJEEE
Continue reading →

Dignem se ja oko 20 i pol, jer sam uzimao malo sna par sati, jer sam se dizao rano ovog jutra da haračim po bolnicama u svezi noge i sranje. Reko, ša ću sad, aj da pogledam neki film. Vidim na disku Layer Cake, kao čitao sma neš o tome, neloš film, hajde da ga pogledam. Pokrenem ga BS Playerom i puf, zbrejka se, pokrećem ga sa svime, sve se brejka, komp mi se uspori, restartiram. Ukratko, izjebem se s tim dobrih 15 minuta. Odjedanput, neko zove na mobitel. Vidim, neam broj u imeniku ali kvragu, neam broj većine ljudi. Javim se. S druge strane ženski glas, neko “danijel danijel” sranje. Neko “ša sad nosiš” sranje, neko “koji ti je uzorak na boxericama” sranje, neko “jesi li sam doma” sranje…
Continue reading →

nikolina pišek napravila treću operaciju nosa. šta je to 11 000 kn za operaciju prema svim uzdasima i ljubomornim pogledima nižih bića prirodnih nosova. 22 iljade kutija šibica, nikolina moja.

možeš napravit popriličan broj maketa eiffelovog tornja od šibica za tu paru. ili, još bolje, umjetni nos.
Continue reading →

Brte mili, znaš da Dječaci uvijek guraju tu omotnicu. Ne mislim samo na nas, mislim na sve te hip hop dječake nazad u danu. Prema tome, evo ti slike pravih pravcatih hip hop dječaka. Znam da su neke od ovih već viđene, ali neka ih. Provjeri ostale

A ko bi ovo bio doli Biggie Smalls
Continue reading →

e pa danas je bogme pošteno zalad’lo. miriše bura, stabla šušte, zavjesa puše, oblaci iznad marjana su kristalno čisti i oštri. a svake godine kad ovako definitivno zahladi u player ubacim uvijek jedan te isti album. cannibal ox – cold vein. čak i ime mu kaže, ovaj album kao da je rađen na sjevernom polu u studiju-igluu sa dva pingvina na prozoru šta ćire vast airea dok snima vrs. true, on i vordul nisu neki umobolno dobri mciji ali ipak su igrači i savršeno upotpunjuju jedan drugog. glavni razlog zašto mi je cold vein toliko prirastao srcu su beatovi. a najhladniji od svih tih beatova je “atom”.
Continue reading →

Onaj zvuk kad puca rep od jastoga. dug stol od tamnog drva, nas šest. ”nas”.

poslovna večera, zubaci veličine krave i juha od mladunčeta sredozemne medvjedice.

mračni ima umaka po tregerima. ne smeta mu. čak i da primjeti, ne bi ga uznemirilo. Za razliku od gorkog. gorki bi se uznemirija da mu se prolije mineralna po majici. a mračni… mračni je uvik staja sa dvi noge na zemlji.

jedino će mi on falit.
Continue reading →

Je, jučer je bila lopta, al neću niš pričat o tome. Znam samo da mi je neko uvalio dobrog starog Aljošu Asanovića i ravno laktom po rebrima u onoj šutki. Ne sjećam se toga doduše, ali osjećam to sranje na rebrima danas. Ono čemu bih se zbilja htio posvetit najviše danas je neš na ša sam naišo dok sam kopao po nekim svojim fotografijama. Dogodilo mi se par puta da se zapitam, pa kvragu kako je uopće moguće da neko repa tako loše ko Kalfa Bayal. Kako je to fizički uopće moguće po nekim zakonima svemira, gravitacije i ostalih sranja… i onda sam shvatio. Puno se toga krije ispod površine (zapravo na površini) nego ša obično neistrenirano oko može uhvatit. Zato sam pripremio ovo pa nek svako iznese svoje zaključke. Ovo je moja doktorska disertacija na temu Kalfinog lošeg repanja.
Continue reading →

nisam pisa ove “kolumne” već neko vrijeme jer sam budala, neću ni ulazit u detalje. samo ću reć da prvom prigodom, kad izađem vanka, pijem zelenu čarobnicu. do toga je došlo.

idemo redom: jelena brajša jede zdjelu kite, cijeli ekonomski fakultet jede zdjelu kite,

donatella versace jede zdjelu malih šiljatih kiselih zelenih kita, ona debela drolja šta vodi hip hop emisiju na mtviju, ne moram ni govorit šta ta jede…
Continue reading →

Kao ša sma reko Predsjedniku u petak, osjećam ko da sam na najnižoj životnoj točki u dugo vremena. Čudan osjećaj. Ne znam ni ša radim. Malo vadim hatove iz nekih jazz dua i kvarteta, malo radim depresivne beatove, imam za dat još 4 uvjeta. Slušam sad Lukya. Sjebano je jer znam da je taj lik napisao svaku pjesmu na tom albumu za jednu te istu ženu. Za jednu ženu koja ga je odjebala i koju je izgubio zauvjek, samo to odbija prihvatit. Pa ta djevojka onda nađe novog dječka, a on ju opsjeda i onda dobije po njuški od njenog momka, i tako ukrug. Kvragu, govorim samo ša sam čuo. U Splitu se puno trača.
Continue reading →

nedavno doživih epizodu koja je potvrdila dominaciju blejzonixa kao slenga budućnosti koji počinje ulazit u sve sfere javnog života. naime, prije par dana moji starci su premudro kupili krevet čije dimenzije nisu probavljive mojem stanu. preciznije – da ga jebeš krevet ne može proć kroz vrata dnevnog boravka.
Continue reading →

evo gledam mtv, spot od ramireza. animirani. zanimljiv na prvih par pogleda. mtvijevski.
dočekali adriu. kad sam čua kuju šta vodi mtv news kako razvlači riječi, ono zdravije, seljački, odma mi je došlo milo.
NE, nije. da je barem adria došla prije 10 godina i ubila mi kult mtvija, jer naravno da je zvučalo jebeno više kul na engleskom. ne znam zašto al ista stvar mi se dogodila kad sam gleda sin city s prijevodom.
Continue reading →

Volim bost bas ka šta voli kost pas pazi lako moš past … davno je to bilo. rapresent je bila i ostala jedina rap radio emisija u splitu. kolko god to neke smetalo.. sve one emisije na radiju hvar megamix su bile polovični uradci (od ekipe supastitiona ili kako vec, preko renamed one-a do shakala von njoča) dijelom zbog mladosti i neiskustva voditelja te još većim dijelom zbog neporecive činjenice, a ta je: radio hvar megamix je goli kurac, amatersko govno od radija koje se ne čuje u većini kvartova u splitu.
Continue reading →

Ivo je lijepo opisao početak, a ja ću dovršit svoj kraj pa ti samo probaj zamislit ša se jebeno događalo između. Nakon ša sam prestao jebat u mozak neku kuju s čudnim kamenčićima po faci koja je tvrdila da je lezbijski potomak Gottia, opet sam izgubio Dječake. Na kraju sam završio s nekom psycho kujom koju sam upravo upoznao i njenim narkomanskim prijateljima i prijateljicama. Svitala je zora. Psycho kuja i ja idemo po još litru vina na benzinsku. Vraćamo se tamo di smo ostavili njene narkiće i nalazimo ih kako presretni plešu oko svježe zapaljenog kontejnera ko jebeni Domaći koji su upravo iskočili iz vatre. Reko, ait…kujo daj mi još tog vina

divno. svi ovi turisti.. prekrasno.
zadnji put kad je split ima ovol’ko turista baka od halle berry je primila svoju prvu kitu u predpubertetskoj dobi (kvragu znate kako je to na selu, još ako si crn i unuka će ti bit halle berry)..
sinoć vozim bicikletu (bičikletu) put baća gdje me kraj statue hatzea (istog onog kojem se kid rađa popiša na glavu) čekaju nebu, sinom i vrući pas ispijajući isti onaj elixir šta od keith richardsa i borisa dvornika čini krvnu braću. e pa putem…
Continue reading →

Sjeban sam. Ne kao Vujo u svom tekstu od prije dva tjedna, jer od alkohola nisam gotovo nikad imao neke mamurluke. Sjeban sam kao netko ko je pao niz stepenice. Možda zato jer sam jučer između ostaloga i malo kotrljao niz stepenice. Mnogi koji su posvjedočili tome bi se mogli zakleti da sam pao, no ja sam više imao osjećaj da se bacam niz stepenice. Bilo je baš dobro. To se zove dobro benganje. Sad imam par bolnih plavih masnica, i baš je dobro. Imam i par ogrebotina od toga što sam pao i u grmlje prije stepenica. Netko me gurnuo, možda je predsjednik. Ne znam više. Ne sjećam se, ali i to je bilo dobro. Općenito jedan sasvim dobar osjećaj. Gigi – predsjednik dječaka je jučer imao svoj rođendan. Ugostio je u svojoj koljevci svu užu i širu obitelj Dječaka.
Continue reading →

vrućina raste.

kmice dilaju peljivo. za ozbiljno. u dva-tri dana proda se 100 ge droge jer su srednjoškolci na nekom “ima nas 10 pa svako da konja” sranju. pregladni su. pošto u gradu opet vlada neka nestašica, za piz od 50 kuna dobiju se dva cvita i nešto brlje. srednjoškolci se ne bune jer su u jednog lika nedavno rješavali još lošije. fino je to kad se rješi kesa i kad najbolje cvitove odvojiš sebi. rola plane u dva dana.
Continue reading →

vrijeme: 21:30. točka: park oko kipa Josipa Hatzea na baćama. vrući zdravko i ja smo bili na nekom polukoračanju od 3 litre karlovačkog na 2 kmice dok su rađa i zondo držali tu igru dolje sa litrom crne kaplje, 2-3 pive i par unučića Brandya. budući da rađa prije subotnje lopte ima običaj kao uvertiru udarat frnftle popodne u kvartu, nije mu trebalo puno da se sjebe. načeli smo priču o starim stripovima sa tvrdim uvezom koje si moga nać samo u bibliotekama. Hatze nije pričao ništa, još je ljut jer mu je rađa ove zime zapišao glavu.
Continue reading →

ja, ja se ispričavam. zbog glupog naslova i tona ovog texta. naime, pisanje istog texta po drugi put nije slatko. zato će vjerojatno bit sranje. na read more pišu sadržaji nekih mojih snova.
Continue reading →

nakon dosta googlanja i svih tipova sranja, dječaci vam predstavljaju top 10 najsjebanijih covera ikad.
Continue reading →

probudio sam se sjeban. način na koji mi se soba krivila oko mene natjerao me da pomislim “ovo je sjebano”. htjedoh otići iscjediti guštera no, kad sam stao na noge, uvidio sam da ću školjku morati drugačije iskoristiti . sljedeći treptaj očiju, uhvatio sam se u wc-u kako povraćam jackpot litre biloga, po litre crnoga i 3 pive sa komadićima bureka iz prerade koji redovito ima okus na bakar. način na koji mi je gusta slina visila sa usta natjerao me da pomislim “ovo je sjebano”. u jednom trenutku slabosti čak mi je palo napamet da nikad više ne pijem, nego da postanem zec u kombinezonu i cijeli život jedem kekse dok listam slikovnice. no, brzo sam ustanovio da tako razmišljam samo jer sam sjeban. ustao sam, i pogledao se krvavim očima u ogledalo i pomislio “vidi ga, je sjeban”. čitav dan sam ležao mrtav na krevetu ali, zbog staraca šta ne kucaju, držao sam knjigu do sebe, i morao sam biti mrtav u čitajućem položaju. kljucao sam 3 sata u istu stranicu srpskog prijevoda “Bekstva od slobode” Erica Fromma sve dok nisam u magli mamurluka uspio pročitati jednu rečenicu: “Vrlo se lako može desiti da njegovo mišljenje o vremenu bude tačno a ribarevo pogrešno, ali u tom slučaju ne bi bilo tačno “njegovo” mišljenje, mada bi se ribar zaista prevario u svom vlastitom mišljenju”. to me natjeralo da zatvorim knjigu i pomislim “ovaj Fromm je sjeban”.

ja i majica.

tesla stiliti na majici.

bijela majica.

gigi razreza nogu na moru.

zaustavit krvarenje.

krvava majica u smeću.

gotovi tesla stiliti. Continue reading →