Zoni

Continue reading →

Gospoje ništa ne činidu, samo kapeline nosidu, mažedu se ka maškare, po postejan se vajadu i na blud samo mislidu. Nikad jin kurci dosta. Svaka gospoja sanja veliku bačvu punu kurci, a ona u bačvi zatvorena. Jedan jon je kurac u pizdu, drugi u guzicu, ona ji liže, čiča, guca, tučedu je po justima, po nosu, po prsima, a bačva se okriće, kotrlja, moren plovi, a gospoja se unutra vaja i trotulaje na kurcima.

• Odlomak iz “Velog Mista”, napisao Kralj Miljenko Smoje

prije 3 minute sam dobio poruku od mame. ljubav, a zatim puno likera…

Moram reć koju o koncertu ove srijede. Sad mi je malo lakše pošto je prošlo par dana. Prvo da kažem ovo, 4 Dječaka su za svoj nastup dobili svi skupa samo negdje 10 piva. Jel to moš vjerovat? Lik naplati 50kn upad mada mu je Saša rekao da ne ide preko 40, nas ne plati, a ne može nam dat ni da pijemo? Proklet bio kapitalizam! Popio sam pivu i pol prije nastupa, a 40 minuta nastupa sma preživio na pola pive. Grlo mi otišlo kvragu, da ne spominjem to da sma cijelu jebenu noć bio trijezan…
Continue reading →

Reći ću ti zašto bih sada htio da živim prije 500 godina u sadašnjoj Australiji kao jedan od Aboridžina. Nikad neće biti boljih betl emceea od Aboridžina. Zašto? Evo zašto.
Continue reading →

Subota ujutro. Budi me ogromna potreba za uzimanjem piša. Prvo se ipak sudržim malo i prekopam sobu u potrazi za kaputom, jer sam imao osjećaj da sam došao bez njega doma. Našao sam ga. Mir. Odem u nužnik (kako bi ga Dragutin nazvao) i uzmem dug piš jedva gledajući di je školjka. Okrenem se prema lavabou i primim sapun. Perem ruke i osjetim bol u koljenu, bila je to bol tipa kao kad padneš na koljeno s bicikla i sranje. Onda dignem pogled… nađem se lice u lice sa svojim licem u ogledalu. Na lijevom oku sam imao masnicu, a s pola nosa mi je oderana koža. Hm. Valjda je jučer zbilja bilo benganje, pomislim. Da, ovo je još jedna priča o pustolovinama letećih dječaka.
Continue reading →

Vidi kolko lik ima debeo mezimac jebote
Continue reading →

Ovog petka sam mislio hladit sam u svojoj sobi, kad ono, ulete Drugi, Predsjednik i neki momak zvan Toni u moju sobu s gajbom pive. Drugi je navodno trebao doć da popravi neki dio svog beatboxa za “Optiku 2005”, na kraju nije popravio, ša znači da je samo htio doć tu i pit gajbu u mojoj sobi. Kako sad stvari stoje s “Optikom 2005”, Drugi svako malo dobiva neke nove kreativne ideje koje želi uvrstit u tu pjesmu, a ako nastavimo tako, morat ćemo pisat “Optika 2006”. Zato, kad završim s ovim textom, počinjem mix te pjesme i ne dajem jeb za nove transformacije koje se nalaze u glavi tog dječaka sa slabom jetrom.
Continue reading →

Ovo ša ćeš sada pročitati je moj razgovor s Martinom, vlasnikom klooba Quasimodo, koji se jučer odigrao u klooboo Ohari. Razgovor je sasvim istinit, i svaka sličnost s pravim osobama nije sličnost, jer su to prave osobe u pitanju. Naime, prije par tjedana, Drugi je Martinu uručio naš CD s nekim stvarima, neam pojma koje su sve stvari gore, al to sad nije važno. Dali smo mu CD zato jer su mnogi demo bendovi koji nisu Dječaci nastupali u tom klubu, pa smo i mi mislili da će prepoznat i dat nam da nastupamo kad čuje pjesme. Sasvim jednostavno, zar ne?
Ne.
Continue reading →

Najbolje da krenem od početka kako svi rade. Četvrtak. 3 kmize sjedaju u auto i kreću iz Splita do Zagreba. 3 kmize krenu prema Kninu. 3 kmize se voze mamojebeno predugo, a Knina nigdje na vidiku. 3 kmize se nakon tog zaključka voze još 30 minuta po vijugavoj cesti na kojoj nema nikakvih skretanja, gotovo ništa prometa, a magla je tolko jaka da svjetla tuku u bijeli zid otprilike 3 metra od prednjeg branika. Ja spomenem Zonu Sumraka, ostale dvije kmize mi uplašeno jebu mater zbog toga. 3 kmize stignu do nečega što je meni bogami jako ličilo na ulaz na autocestu do Zagreba… 2 kmize nisu ja, oni shvaćaju da je to zapravo granični prijelaz za ulaz u BiH. Ovo je bilo očekivano, zar ne?
Continue reading →

Eto mene iz Zagreba. Sranje je bilo puno zanimljivije nego ša sam mislio da će biti. Dosta se toga događalo, pa ću to sve podjelit na dva dijela, a ovaj prvi ću posvetiti svom dedi Dragutinu. Stigao sam u Zagreb u četvrtak iza ponoći i saznao da je Dragutin u bolnici. Odmah idući dan išao sam s obitelji do njega u posjetu. Ovo je opis tog događaja.
Continue reading →

Oke pazi sad ovo. Pričam ja sa svojom bivšom djevojkom Lauren neki dan, koja me btw maloprije znojila da napišem ovdje kako je ona zapravo krasna, jer ju kao stalno spominjem u negativnom kontextu, huh, štogod. Uglavnom, otkrijem neš ša sam totalno zaboravio i smetnuo s uma jer očito tada nazad u danu nisam davao jeb. Davno, davno dao mi je Edo neki list papira na kojemu je smislio i napisao text za “Prikaze“. Tu su još i neki lajnovi koji nisu uvršteni u stvar + neke crtkarije + popis nekih namirnica koje ga je valjda žena znojila da ide kupit.
Continue reading →

Hodam tako danas, vraćam se mrtav umoran sa snimanja spota (KHM KHM hehe), gledam svoja posla, kad ono, s druge strane ceste hodaju neki ljudi i neko mi vikne “DJEČACI!”. Na to sam ja uspio samo izbacit neki traljavi heee uzvik koji je jel označavao moje zadovoljstvo da neko pokazuje tu ljubav za Dječake (no homo). Ša da ti kažem, slijep sam pa nisam vidio ko je to viknuo s druge strane ceste, jer nisam mogao raspoznat lice, al mislim da ga ne poznajem. Eto, baš me je to razveselilo.
Continue reading →

“Zoološki vrt najradije promatram kao potencijalnu gozbu. Svaki put kad zalutam na to mjesto, uglavnom iz pedagoških razloga, sline mi se skupljaju promatrajući sve one divne primjerke divljači koji svoj život trate besmisleno, tamo u nekim kavezima. Sjećam se da sam sjajnu srnetinu jeo u Čakovcu, u hotelu, dakako, u kojemu su dvije mlade kuharice daleko nadmašile svoje glasovitije kolege po uglednijim objektima.
Kod Kalina u Bregani također ima dobre divljači, ali ja sanjam o višim stvarima, moje su ambicije veće, moram priznati: htio bih jesti rog od nosoroga, medvjeđe šape, rep od klokana, ili što ja znam, nešto egzotično, mozak od majmuna, bubrege od bijelog medvjeda, jezike od kanarinaca… Treba uvijek težiti prema boljem, dakle, prema što sirovijem, autentičnijem, izvornijem…”
Continue reading →