prvo, hvala TBF-u

Moram reć koju o koncertu ove srijede. Sad mi je malo lakše pošto je prošlo par dana. Prvo da kažem ovo, 4 Dječaka su za svoj nastup dobili svi skupa samo negdje 10 piva. Jel to moš vjerovat? Lik naplati 50kn upad mada mu je Saša rekao da ne ide preko 40, nas ne plati, a ne može nam dat ni da pijemo? Proklet bio kapitalizam! Popio sam pivu i pol prije nastupa, a 40 minuta nastupa sma preživio na pola pive. Grlo mi otišlo kvragu, da ne spominjem to da sma cijelu jebenu noć bio trijezan…

Ne znam ša bi napisao o samom nastupu, jer iako sam bio totalno trijezan, nemam neko sjećanje o samom događaju. Sve mi je zapravo jedna velika mutna mrlja u sjećanju. Okrivljavam jebeni adrenalin. Izuzetak je za vrijeme izvođenja “Nazad Na Ugao”, to ša sam nekim lezbo kujama koje su protestirale protiv refrena, ravno oči u oči bacio klasik lajn “šuti kujo! nazad na ugao!”. Je, to je bilo zabavno.

Za nastup mogu reć samo ovo, dali smo jebeno sve od sebe. Ostavio sam jebenu dušu na bini. Ljudi koji su sačinjavali publiku su bili većinom stariji od tipične teen publike, prvi su put čuli stvari, i općenito, ostali su u jebenom šoku. To je bilo zanimljivo. I dalje mi nije jasno kako ljudi mogu govoriti da smo bili super, a za vrijeme koncerta većina njih su samo slušali i gledali ša se događa na bini, al nema veze. Kasnije kad su TBF nastupali, sam shvatio kako smo tek na početku puta, i kolko nam još puno treba da dođemo do njihove razine i da dobijemo to početno povjerenje ljudi koje eventualno vodi do dovođenja cijelog prostora u delirij.

Nastupao sam i prije u životu, davao sam sve od sebe i prije, ali tek sada sam shvatio ša znači ostavit dušu na bini. Tek sada shvaćam zašto toliko glazbenika može preživljavat ovakva sranja samo na drogama. Zamisli turneju di u godinu dana odsviraš 200 koncerata. Brte, to je samoubojstvo. Sve je super dok adrenalin radi. Sve je super dok nastup ne završi. Kad je bilo gotovo, osjećao sam se ko da sam odradio 12 rundi u ringu. Možda je to bilo zato jer sam bio trijezan, ne znam, ali dok sam silazio s bine, u mozgu mi je bubnjalo samo “legni, legni, legni!”. Bio sam totalno sjeban.

Silazim s bine i dolazi mi neka djevojka i kaže “ajde dođi da te upoznam sa svojom prijateljicom”. Ja samo želim leć u jebeni separe, al ajde.

Mirela “Ej, ja sam Mirela”
Sinom “Danijel”
Mirela “Bio si super”
Sinom “Nisam ja, Dječaci su. Hvala.”

I odem do svog dragog separea da legnem. Sve zbog početničke greška razbacivanja energije. Dok TBF sve izvode sve majstorski i uigrano, kanalizirajući savršeno svoju energiju, ja sam razbacivao energiju na sve jebene strane. Kad je završilo, u minutu me pustio adrenalin, i pao sam totalno. Žao mi je djevojke, da je bio ikoji drugi trenutak, pričali bi lijepo i ko zna još ša, ali tada, samo sam htio leć. Da si mi doveo Angelinu Jolie da ju jebem te večeri, ne bi imao nimalo volje za to. Sranje je bilo tolko sjebano. Cijeli ostatak večeri mi je bio takav. Uživao sma u TBF-ovom nastupu u poluležećem položaju, ali ipak sam skočio na noge za vrijeme izvođenja “Heroyixa”, jer to je takva mamojebena himna da moraš jednostavno.

Tada, i cijeli idući dan sam mislio da više nikad u životu ne želim nastupat. Sranje je isisalo sve iz mene, ubilo me. Depresija. Sada želim nastupat opet, jer mi je drago da je ljudima bilo lijepo, a i meni je bilo lijepo dok me nije pustio adrenalin, ali vjerojatno ću i idući put opet razbacat energiju ko idiot jer ne znam drugačije. Na kraju, drago mi je zbilja da ljudi koji su nas pozvali, TBF znači, da su bili vrlo zadovoljni našim nastupom. Moram priznat da nisam uopće očekivao onaj Mladenov govor usred njihovog nastupa o tome kako su Dječaci super. Bio je to jedan krasan trenutak. Ne znam, možda i nebih trebao pisat tolko o jednom običnom nastupu predgrupe, ali po svemu dosada, ovo je bio najvažniji nastup Dječaka dosada, pa zaslužuje lijep tretman.

Završit ću s objašnjenjem ša se tiče majice koju sam nosio. Nebu i Drugi su mi rekli 20 puta da ju ne nosim, da će ljudi krivo shvatit, da će mislit da mrzim pedere, a tamo će bit puno pedera, da će me neko ubit, da ću dobit bocu u glavu i zbog toga, i zbog toga ša sam iz Zagreba. Nije se sve to dogodilo, ali čini se da su ipak bili u pravu ša se tumačenja majice tiče. Čak je i Leni, za koju sma zadnji put zaključio da ima dobru vizualnu percepciju, shvatila da ja nosim majicu zato jer mrzim pedere. Oke, dio zabave je i bio u tome ša možeš protumačit majicu na par raznih načina, ali eto, ipak ću ovdje objasnit ša meni znači.

Ovo je dakle bilo na majici. Moš to shvatit kao, ja stojim uz crkvu i mrzim pedere. Moš to shvatit kao točno ono ša piše, crkva kaže – no homo, zato jer ne želi pedere među svećenicima. No svako ko posjećuje dječake zna koje značenje stoji iza (no homo) termina, pa može protumačit ovo na pravi način. To jest, crkva je toliko jebeno homo, da ako želiš stavit križ na majicu, moraš ispod napisat (no homo), čisto da se zna, za svaki slučaj. Prema tome. Ne, ne mrzim pedere, samo mislim da je crkva homo.

Hvala svima koji su pokazali svoju ljubav za Dječake (no homo), i još jednom, hvala The Beat Fleetu.