Ivo

pas u svemiru
iskešeni očnjaci
mrtav je sad vau vau

gospod zna da moje šale često imaju homoseksualan prizvuk, al ova posljednja je stvarno bila šlag na torti. gomila male đubradi je igrala na balun iza kuće i u jednom trenutku im postane zabavno gađat šiškama u prozore. nakon šta mi ubace šišku u prozor, ja se pojavim na istom i zaderem se: nemojte da vam dođem dole jebat očeve.
Continue reading →

sanjao nekidan da sam ubio čovjeka.
novo nešto, inače znam sanjat često fizičke okršaje, al nikad nisu završavali smrću. ovaj put sam ubio nekog iz pištolja ( ne znam koji kalibar ni marka, nisam nikad bija tip koji doživljava erekciju listajući kataloge s pucaljkama)i koliko se uspijevam prisjetit radilo se o nekakvom uljezu, koji je provalio odnosno nepozvan boravio na određenoj lokaciji na kojoj sam se ja nalazio zajedno s ljudima koji su mi tad činili društvo (ne sjećam se tko se te osobe bile, al je sasvim sigurno da su one bile pozvane odnosno boravile tu jer su i trebale boravit tu). u prvom trenutku mi se činilo da ga trebam upucat i da je to jedini izlaz ali u trenutku kad sam povukao okidač to što radim izgledalo je neisprovocirano i nepotrebno, opcionalno.
nakon što sam ju ubio, dotična spodoba pretvorila se u 16-ogodišnjeg repera.

budući da su tetovaže jedna od nepotrebnijih stvari u životu, logika nalaže da bi i samo pisanje o njima bilo nepotrebno na kvadrat. ono što bi definitivno bilo nepotrebno na treću spada u kategoriju najnepotrebnijih tetovaža ikad. znači; koliko bi neisprovocirano bilo da netko istetovira bilo koji realan broj… kroz jedan.
kroz jedan.

that’s right.

postoje ti posebni trenuci koji vam uzgmižu uz leđnu moždinu i rasprsnu se u mozgu kao vatromet (onaj šta izgleda poput kao maslačka).
prekjučer; na putu od banke do fotokopirnice skrenem u uličicu za koju se ispostavi da je poseban eko sustav, habitat izoliran od ostatka svijeta.
upržilo je vruće jutro u gradu, ali u tom prolazu (koji je u potpunosti u hladu) bilo je barem 10 stupnjeva niže od ostatka splita. jedine dvije osobe u toj ulici imale su svijetlo plave oči. hladne svijetlo plave oči.
naravno da se sve odvijalo usporeno, vrijeme jednostavno voli gmizat sporije u takvim, posebnim trenucima. promatrali su me svojim hladnim očima dok sam prolazija, vjerojatno me smatrajući uljezom poradi mojih očiju – očiju boje govna. bilo je to najdužih 10 sekundi u mom životu, jedva sam se živ izvuka.
likovi su definitivno bili na nekom rutger hauer sranju.
definitivno.

izišao sam s tom djevojkom van, da se kao družimo i to, al je ispalo da sam puno više pričao od nje i vjerojatno je dobila dojam da me ništa o njenom životu ne zanima, da sam umišljeni debil koji razmišlja samo o sebi. greška je bila u tome što joj nisam postavljao dovoljno pitanja (o tom životu njenom životnom). kao posljedicu, za sljedeći put sam sastavio listu pitanja za dotičnu: Continue reading →

23:35 Ana Maria
danas se puni 527.204 miliona godina otkako je Bog stvorio Adama i Evu.Posalji ovu poruku 15 ljudi sto imas online.Ako ne budes poslao/la za dva dana desice se nesto lose tvojoj porodici.A ako posaljes dva dana poslije desice se nesto lijepo u tvojoj porodici…
23:49 Ivo
ako su adam i eva moja obitelj i ako ne pošaljem ovu poruku nikom šta će se onda desit?

zašto žene stavljaju uskličnike nakon svake druge rečenice! u porukama, mislim! propuštam li ja nešto! zar ja stvarno ne uspijevam osjetiti te čimbenike koji čine život toliko intenzivnim da svaka izjava zaslužuje uskličnik! u čemu je stvar! prijeti li nam opasnost! jel to možda zbog previše kave! ili si pisala poruku dok je bila buka oko tebe pa si se morala nadglašavat!
ne znam! to je misterij!

ima ta nova krasna urbanova pjesma, hiroshima, čak i spot snimljen za nju, vojnički, fin onako.
čini mi se da nam je u svom najnovijem remek djelu urban otkrio jedan dio ličnosti koji nikad prije nije uspio do kraja ispoljiti, barem što se pisanja stihova tiče. ne ovako blatantno, u svakom slučaju.
dio refrena ide: ljubav je kao hiroshima, ja sam enola gay…
eto.
urban nam poručuje da je gay. jedan od direktnijih izlazaka iz ormara, onako s padobranom, puf.

sretan vam dan žena, žene.
eto, baš na današnji dan pao mi je na um film 500 days of summer. onakav kakvog ga ja pamtim, tojest. ko zna kakav je u stvarnosti.
znači lik u hlačama od samta, sluša smithse, smišlja slogane za čestitke u firmi koja proizvodi čestitke, bla bla, osjeća se neispunjeno, u život mu uleti ta neka ženska koja ga oduševi (oboje slušaju smithse).
savršen izbor za glavnu žensku ulogu, zooey deschannel, dijete hollywoodskog braka, zaručeno za vokala indie rock banda death cab for cutie, ljubimica sundance publike, pretpostavljam.
Continue reading →

ispunjavam križaljku. na slici prejebena ženska. prekrasna kosa, drži nekakav mikrofon, očito pjevačica neka, smješka se publici, slikana iz poluprofila. prvi put je vidim, baš me zanima koja je sad to.
ispunim križaljku, sva slova se otkriju.
stavili su staru sliku od jon bon jovija, jebemu.

jučer je bila subota. zaspao sam prije ponoći i probudio se u 6:45.
gucnuo malo sirupa protiv kašlja, iscijedio 2 naranče, progutao red čokolade za kuhanje i malo kave. majka je u bolnici već tjedan dana.
nekakva mrlja je na stolu. miriše na mješavinu pive i maslinova ulja. mora da je sestra kad je došla izvanka onako pijana pokušavala prožderat nešto. napomenuo sam joj jučer u 2 navrata da ima viška sala. mislim da joj se nije baš svidjelo. učinio sam da se stol sjaji i usisao sobu. da više nisam mlad shvatio sam prije par dana kad sam se po kiši vraćao s posla i pjevao SVE JE LAKO KAD SI MLAD od prljavog kazališta.
kad si mlad živo te boli kurac za pjesme prljavog kazališta. kad si mlad živo te boli kurac za ostale ljude koji nisu mladi ili jesu. jer si mlad i nije te briga. ne razmišljaš jesi li mlad ili nisi jer si mlad. čak i samo pjevušenje te pjesme učinilo me starim.

razgovarao sam danas s bogom. okrenuo sam glavu prema nebu i rekao:
-šta koji kurac kiša svaki dan? pa nije ti ovo slavonija, jebem te ćorava.
moj vapaj nije ostao neuzvraćen:
-ma pusti, nemam vremena sad, danima već pokušavam bozaniću objasnit neke stvari… ufff popizdit ću, majke mi. evo neki dan dođemo isus i ja na inauguraciju, a njega nema.

šta se fejsića tiče, najlakše ću objasnit svoje viđenje ove globalne pizdarije preko paradoksalne grupe naziva ”za one koji bi sve odjebali i išli čuvat ovce na velebitu”.
osoba (osoba A) toliko željna socijalne interakcije da posjeduje profil na svjetoširokoj mreži fejsbooka, praveći ovu grupu htjela je prikazati sebe kao svojevrsnog samotnjaka, preevoluirano biće za ovo prljavo, životinjsko društvo, neograničen misleći entitet u ljudoždernom sustavu bez skrupula. hihi. a sve iz najprizemnije želje da se okrzne za snošaj.
Continue reading →

znači toliko sam debel da kad podignem glavu prema gore, na vratu, između glave i leđa mi se stvore naslage sala, kao neki valjci šta udaraju jedni u druge.
kao u kakvog tuljana.