o hladnoj ulici

0

postoje ti posebni trenuci koji vam uzgmižu uz leđnu moždinu i rasprsnu se u mozgu kao vatromet (onaj šta izgleda poput kao maslačka).
prekjučer; na putu od banke do fotokopirnice skrenem u uličicu za koju se ispostavi da je poseban eko sustav, habitat izoliran od ostatka svijeta.
upržilo je vruće jutro u gradu, ali u tom prolazu (koji je u potpunosti u hladu) bilo je barem 10 stupnjeva niže od ostatka splita. jedine dvije osobe u toj ulici imale su svijetlo plave oči. hladne svijetlo plave oči.
naravno da se sve odvijalo usporeno, vrijeme jednostavno voli gmizat sporije u takvim, posebnim trenucima. promatrali su me svojim hladnim očima dok sam prolazija, vjerojatno me smatrajući uljezom poradi mojih očiju – očiju boje govna. bilo je to najdužih 10 sekundi u mom životu, jedva sam se živ izvuka.
likovi su definitivno bili na nekom rutger hauer sranju.
definitivno.