bad granma

2

znači u trgovini me neka iznimno stara žena koja jedva hoda i stoji naslonjena na kolica ispred odjela sa sredstvima za čišćenje pita da joj dam nešto za wc jer ona ne vidi šta je to, koja su sredstva za wc. posegnem rukom da dobavim nešto i ona istog trenutka kaže nije to za wc-e. SERENITY NOW! samo sam se okrenia i reka a dobro zašto onda pitate kad znate šta jest, a šta nije za wc. dok sam odlazia miješala se u meni tuga zbog svakog takvog trenutka kojeg je svakom muškarcu u svom životu priuštila i grižnje savjesti koja se javlja kad ne pomogneš u situaciji u kojoj znaš da si mogao pomoć.

wolfthorn

2

jebeni wolfthorn. inače uvijek kupujem whitewater deodorant stick, nisam neki lik šta komplicira oko toga, sviđa mi se miris, zadovoljan sam njim i u koji god dućan uđem ima ga za kupit i sve je fine and dandy. do jučer. uđem u dućan i nema ga. umjesto toga jebeni wolfthorn. mislim si okej, probajmo s ovim, zašto ne, pa šta mi se može desit, isti je proizvođač, koliko, na koncu konca, različiti mogu bit?
međutim wolfthorn je posebna priča. wolfthorn ima vukove nacrtane po sebi na način da ti nije jasno jesu li vukovi kul u smislu uobičajenog kulerstva ili su kul na ironičan način. tanka je to crta. mislim neki debosi su crtali vukove po dezodoransu u maniri slike s omota gramofonske ploče ježeve kućice. teško se odlučit. međutim, nije to ono što ne valja s wolfthornom. ono što ne valja s wolfthornom (osim što će svi u dućanu mislit da drkate na filmove s vukodlacima) je što miriše na kontiki sladoled. stvarno sam stojebenopostotno siguran da muškarac nebi smio mirisat na kiki od ananasa. i to nije jedini problem. danas me cijeli dan peklo ispod ruke i sad kad sam pogledao na ogledalu sve mi je crveno ispod ruke. morao sam stavljat puder. pa nisam ja p diddy. jesam li ja p diddy da stavljam puder ispod pazuha? ko god je zaslužan za ovaj wolfthorn treba dobit otkaz, al’ ne samo otkaz u smislu da ga obitelj prihvati nazad i utješi, nego da ga se izbaci iz kuće i da mu se jednostavno objasni da su svi nepopravljivo i zauvijek razočarani i da njegovo postojanje nema smisla, da se ne vraća više jer nikog nije briga šta će bit s njim. to je ono što bi se trebalo dogodit.

tris.com.hr intervju – Kiša metaka: Nismo ovisni o Dječacima, originalni smo i iskreni!

1

Dan prije njihova prvog nastupa u Šibeniku, donosimo intervju s Vukom Orebom, članom splitske hip-hop skupine Kiša metaka.

Hip-hop kultura već odavno ne ovisi o trendu, MTV-ju, niti o glazbenim urednicima. Hip-hop se nakon davno završene medijske eksploatacije prometnuo u pokret koji je pustio korijene baš svuda. Bendova ima, publike ima, i tu počinje i završava priča. Split je jako uporište hip-hop scene, koja zadnjih godina ima kreativni uzlet, otprilike onakav kakav je Zagreb doživljavao u drugoj polovici devedesetih. Šibenčani će u petak, 10. siječnja, imati prilike prvi se put uvjeriti kako uživo zvuči Kiša metaka, zadnje veliko hip-hop otkriće koje je Split ponudio naciji. Za detalje smo pitali Vuka Oreba…
Nastavi čitati

kultivator.hr top lista – Regionalni “jeb’o ti regija majku” top 20 [2013.]

0


Naravno, dokle god Damir Avdić ne pokrene sudsku tužbu protiv Kultivatora nema baš nikakve šanse da se naše liste najboljih regionalnih izdanja izmakle godine, već tradicionalno objavljivanima na samom početku naredne, zovu ikako drugačije. S obzirom na zbilja plodnu godinu ovom je prilikom lista povećana na dvadeset, što punokrvnih albuma, što kratkosvirajućih izdanja, a iza svakog od njih stojimo. “Dobre muzike” ima, ali zbivanja treba pratiti. Pozdrav Igoru Mirkoviću i ponovnom novovalnom onaniranju. Pozdrav 2013. i konačni raskid s istom.
Nastavi čitati

bruskin.mr recenzija – Kid Rađa: Sve što đaku treba, 2013

0


Sve što đaku treba je najbolji hip-hop album objavljen posljednjih 5 godina, na ovim prostorima, definitivno. A Kid Rađa, bivši Dječak, skrivenog identiteta, koji ne svira koncerte, ne daje intervjue i ne pojavljuje se nikako u medijima, samo je doprinio da se čitava frka oko ovog albuma proširi, kao vatra, ili dim…
Nastavi čitati

ziher.hr top lista – Najbolji domaći albumi u 2013. godini!

0

Svi nešto kukaju i okreću očima na pitanje o glazbenoj sceni u Hrvata. A zašto? Pored toliko uspješnih ovogodišnjih glazbenih izdanja. Ziher je tako na zadnji dan 2013. godine odlučio napraviti pregled najboljih domaćih albuma u ovoj godini, redoslijed nije bitan, ali bitno je da je svaki od ovih albuma vrijedan vaše pažnje.
Nastavi čitati

klfm.org članak – Kreatin po fritulama

0


1. Kiša Metaka – Kiša Metaka
Ahhhhh… Kiša Metaka. Da ne duljim previše, Kiša metaka je hrvatski (prikladnije bi bilo reći splitski) trap album. Na Kiši metaka repaju Vojko Vručina, Papi Para, Krešo Bengalka, Kid Rađa i Vuk Oreb, a gostuju im General Two i Batman 3000. Isproducirao ga je Vojko V, i čitav album je snimljen u njegovom ormaru. Amo sad na bitno. Kiša metaka je (koliko je meni poznato) prvi pravi hrvatski trap album. Ako niste upoznati, trap je podžanr rap-a kojem pripadaju neki od nama najdražih i najčešćih repera na emisiji poput mnogo puta spomenutog Gucci Mane-a, Riff Raffa itd., trap obrađuje teme usko vezane uz kriminal i luksuz koji dolazi kao posljedica uspješnog bavljenja kriminalom.
Nastavi čitati

soundguardian.com reportaža – Kiša Dječaka u Tvornici Kulture

0


Autor/ica: Željka Bešić (Foto:Otokar Crnalić)

Tvornicu kulture u petak su preuzeli tvrdi reperi i još tvrđi hiphoperi lokalne scene i u krcatoj dvorani Velikog pogona izmamili ruke u zrak svekolikoj šarenoj publici. Kažem šarenoj jer je teško definirati tko sve sluša Dječake koji su odnedavno s megahitom o Lovrincu prosurfali i radijskim valovima te se otvorili mnogo široj publici od one koja ih je pobožno pratila od najranijih demo materijala. Uz naglasak na iskrenost i odvažnost kao glavne karakteristike njihovog albuma ‘Istina’ mlađa publika ulovila se za njihove riječi i solidan dječački beat i momci su svojim ‘preuzmi besplatno’ stavom osigurali solidnu sljedbu. Odlična promidžba i nastup kojim mogu opravdati svoj materijal svakako su odlike koje njihove fanove opet iznova mame na live gigove, ali i na izravnu komunikaciju sa samim članovima Dječaka. Kroz njihovu robothobotnicu nemali broj skeptika postao je dio maci ekipe i Dječaci su ostvarili kultni status.
Nastavi čitati

jelentop10.com intervju – Dječaci: Dajte nam sve nagrade

0


Splitski reperi Dječaci, regionalno poznati po hitovima “Dalmacija”, “Lovrinac” i “Narodna”, održaće 30. novembra prvi solo koncert u Novom Sadu u SKCNS fabrici, a tim povodom naši sagovornici su Vojko Vrućina i Ivo Sivo.

Razgovarala: Danijela Jakobi
Foto: Stanislav Milojković
Nastavi čitati

mislitemojomglavom.blogspot.com recenzija – KID RAĐA – Sve šta đaku treba

0


Mnogo pre nego što su Dječaci porasli u očima fensera i hipstera, u demo praistoriji, Splićani su bili kvartet. Kid Rađa je zbog stilskih razilaženja napustio bend još pre nego što je objavljen debi D R A M A (2008). Tu i tamo se oglašavao u pesmama ove grupe (Truba, TOP, Maci, Med, Tikvice), proizvodeći setne uzdahe svima nama kojima su Govno je na vatri i Svodničin i dalje draži od svega što je sa ovim žigom potom objavljivano. “Draži” ipak nije prava reč, bliže istini je termin “opsesija”, u smislu da i dalje k’o iz ženskog polnog organa znam napamet te tekstove još od kad sam ih prvi put skinuo na jednoj slavi (…Vidi igru figura na kiši nigdi zaklona/van stana opstanak s obe strane zakona… Dok ja i moji mi pokrivamo svoj ćošak). U njima je Rađa bio najbolji (čitaj najtvrđi), mrzovoljan i nadrkan kombinator, lerdi i mutljavina kakvu samo ulica može da iznedri, a opet vanredno poetičan za uobičajena iskustva iz tog miljea. Dakle, čista alhemija na delu – pretvaranje nužde u vrlinu, blata u drago kamenje.
Nastavi čitati

preselit ću se u starački dom

2

slučajno sam bacia pogled na televiziju i na ekranu je bila serija sa zombijima. i sad ja kao naivno, pomislim, kao vidi, pa to je ta serija o kojoj mnogi pričaju, pa hajde, dat ću joj par minuta svog života, šta mi može bit. pa može mi bit to da se iznerviram i budem bijesan ko kurac. samo šta kurac nije bijesan i ovo je smeće od usporedbe. neko dijete tu ide iz prostorije u prostoriju i napadaju ga najgadniji zombiji, gnjila koža im se raspada, meso izgriženo im viri i što li već ne i on se tu nalazi u nekoj najvećoj životnoj opasnosti i ono smrt, horror, strah, nelagoda, bijes, panika, nasilje neko, sakaćenje i hvala ti bože, izvuće se bijedno dijete iz toga, kad li za pola minute opet rugobe neke mrtve, raspadnute, žele mu naudit, djetetu jadnom, čovjeku malom. i opet taj neki vrtlog straha i stresa. oružjem na mrtva bića, gadna da gadljivija ne mogu bit. namjerno napravljena gadna stvorenja. pa ja ne znam više ko je ovdje lud. pa da ti dođe neki psihopat i kaže znaš mene ti napaljuje nasilje prema mrtvom ljudskom mesu i namjeravam sad napisat sto iljada strana situacija u kojima će se sudarat ljudski strah i opasnost od nepostojećih, oku neugodnih bića, znaš, poanta je da gledatelj osjeća strah i nelagodu dok to gleda, nema ti sad tu nekog smisla previše, samo ljudska tijela raspadnuta koja žele naudit ljudskim tijelima koja još nisu raspadnuta, al’ budući da sam najveći poremećeni masturbator straha i nasilja rado ću ti ispisat 100 iljada stranica, imat ćeš sto sati materijala, pa bi li mu reka mrš u tri pičke mile matere koja te premalo voljela ili bi reka – super, imamo novu seriju, imamo hit.
nebitno šta su zombiji već 20 godina u popularnoj kulturi jedno te ista, dosadna jednodimenzionalna bića. nebitno, jer imamo jedini sastojak koji može ove neosjetljive i ćorave nakupine sala i odumrlih moždanih stanica zainteresirat. imamo strah. sex ne smijemo prikazivat, pornografija je za internet, nije za televiziju, tako da ćemo se okrenit strahu. ovo ostalo i tako ne primjećuju, a kad primijete, ne razumiju.

zašto se naprimjer zombi ne bi diga i reka: jes, sad mogu sve šta nisam stiga napravit u prijašnjem životu, idem učit svirat klavir. i 24 nastavka serije u kojem zombi uči svirat klavir. teta šta ga uči svirat klavir je nevjerojatno zgodna sisača i nakon šta je u devetom nastavku uspije smuvat naraste mu samopouzdanje i sjeti se svoje stare neispunjene ljubavi iz prošlog života i ode u potragu za njom. putem mu zatreba auto i onda 5 nastavaka samo proučava tržište polovnih automobila jer se u prošlom životu nikad nije razumia u polovne automobile i tako postane jako dobar poznavatelj prilika na tržištu polovnih automobila. slučajno tokom jednog leta avionom upozna scootera i svejedno ne uspije saznat koliko košta riba. eto. šta fali životu kojem svako dvije minute ne prijeti životna opasnost?