klfm.org članak – Kreatin po fritulama
1. Kiša Metaka – Kiša Metaka
Ahhhhh… Kiša Metaka. Da ne duljim previše, Kiša metaka je hrvatski (prikladnije bi bilo reći splitski) trap album. Na Kiši metaka repaju Vojko Vručina, Papi Para, Krešo Bengalka, Kid Rađa i Vuk Oreb, a gostuju im General Two i Batman 3000. Isproducirao ga je Vojko V, i čitav album je snimljen u njegovom ormaru. Amo sad na bitno. Kiša metaka je (koliko je meni poznato) prvi pravi hrvatski trap album. Ako niste upoznati, trap je podžanr rap-a kojem pripadaju neki od nama najdražih i najčešćih repera na emisiji poput mnogo puta spomenutog Gucci Mane-a, Riff Raffa itd., trap obrađuje teme usko vezane uz kriminal i luksuz koji dolazi kao posljedica uspješnog bavljenja kriminalom.
Meni kao velikom obožavatelju hip hop kulture, a time i trapa (pogotovo trapa), koji živi na lokaciji koja je toliko udaljena, i geografski i kulturološki, od žarišta zbivanja bilo čega relevantnog za moje muzičke interese (čitaj Amerike), je nekada teško pronaći se u, i poistovjetiti se s tekstovima nekih od meni najdražih autora. Kada nešto što ti je toliko priraslo srcu, toliko očito nije napravljeno za tebe, teško se tome prilagoditi, i koliko god se trudiš asimilirati, naučiti slang, kopirati stil i slično još uvijek, na kraju dana te pogodi da si uljez u žanru muzike kojeg preferiraš. Neke, vjerojatno većinu, to odbija, pa na kraju odustanu i prebace se na nešto drugo, ali nas par tvrdoglavih ostaje unatoč svemu.
I unatoč svom trudu, gledanju NBA u 4 ujutro, proučavanju povijesti žanra, gledanju dokumentaraca, analiziranju svakog stiha, otkrivanja raznih lokalnih referenci, na kraju dana još uvijek boli kada shvatiš da te umjetnik kojega idoliziraš nema ni u primisli, te da apsolutno ništa što on napravi nije namijenjeno tebi (ovo o čemu sad pričam je puno širi problem, koji je posebno vezan za rap muziku i za razne rasne podjele ali u to ne bih ulazio). Treba reći da postoje lokalni glazbenici koji nastoje popuniti tu prazninu, ali na kraju dana svi znamo da to nije to, i da su oni u istoj poziciji kao i ti samo s druge strane mikrofona. Jer mnogi misle da je rep stil pjevanja, ritmično govorenje preko beata, što tehnički je točno, ali nije uopće točno. Rap je ono što kažeš, kako to kažeš i zašto to kažeš. I koliko god ti bio vješt u pisanju rima, i koliko god se svi mi pristanemo praviti da je to što radiš pravi rap zbog nedostatka alternative, to nije to. Pari ih je došlo blizu, ali nitko do kraja. I ne bi sad htio zvučati patetično jer sam siguran da se ovo može napisati o većini žanrova osim popa i par drugih, ali tako je kako je.
Onda su se pojavili ovi likovi. Njima je ovo bilo jasno. Jedan od aspekata genijalnosti kiše metaka je u tome što je rade likovi koji su stvarno zaljubljeni u muziku koju rade. Napravili su istu stvar samo na splitski način. I to je ono što sam (vjerojatno i drugi ljubitelji takve muzike iz ovih predjela) dugo čekao. Da mogu poslušati trap album bez da pauziram i guglam svaki čas, album u kojem kužim reference na prvu jer su napisane za mene, album koji ima vrstu humora koja ne zahtijeva tri sata istraživanja konteksta, i slušajući Kišu metaka se to i ostvarilo. Prvi album koji sam ikada poslušao na kraju kojeg shvaćam baš sve što je pjesnik htio reći, i na kraju kojeg nemam osjećaj da je moje shvaćanje tog albuma zasluženo ekstremnim proučavanjem i učenjem žanra proteklih nekoliko godina. Naravno uz sve to, kao i bonus dolazi to da je album nevjerojatno dobar, od produkcije do tekstova, bez greške. Možda sam naivan ali kiša metaka je jedan od onih albuma koji će se dugo pamtiti, jer kada prođe dovoljno vremena i kada (ako) hip hop postane ono što je danas rock, kiša metaka će biti u udžbenicima glazbenog, a ja ću bit jedan od onih protohipstera kojeg svi mrze s frazama kao “e u moje vrime se prava muzika radila…”. I iskreno, u nadi da ne ispadam arogantan, ovaj album je prvi na mojoj listi (ne samo 2013-e, nego na listi svih lista) jer dok ga slušam imam osjećaj da je napravljen baš za mene.