October, 2010

Brat i ja pričamo na MSN-u o tome kako je stigo neki poziv za sud. Imam prijavljeno boravište u Splitu, ali idiotska država mi još šalje sranja u Zagreb koje moja familija ne može podić jer nisu ja i sad niko ne zna ništa. Država mi može pušit kurac, nema zdrave šanse u svemiru da ću tu gomilu retardiranih debila shvaćat ozbiljno, odjebite od mene lopine imate zemlju za upropaštavat.

Bono says:
doslo ti je nesto od Splitskog suda

Zondo says:
ša oće
Continue reading →

Imam jednog odličnog prijatelja kojega svi zovu Miki, njegovog oca zovu Bobo, a njegova mama se zove Divna, doista divni ljudi. U njihovoj kuhinji stoji ovaj papir naslonjen na zid zato jer ima jedna kratka priča vezana uz njega. Divna se već neko vrijeme bori sa rakom, kao nažalost i sve veći broj ljudi. Posljedica modernog života, a zasigurno među ostalim i moderne hrane prezasićene emulgatorima, konzervansima, bojilima, pojačivačima okusa, itd. Mala digresija jebiga, priča ide ovako. Divna je već bila prebolila rak dojke koju godinu ranije, ali tih dana je saznala da joj se rak vratio i napao ostatak tijela i da se situacija ozbiljno pogoršava. To je značilo da će morati na onaj najteži tip liječenja – kemoterapije. Tada joj je u sandućić stigao ovaj papir.
“Blago Vama Divna 🙂“, veselo joj poručuje Tele2. “Htjeli bismo da štedite i da stavite neki novac sa strane. Evo prilike – Odaberite Tele2 mobilni internet, potpišite ugovor i dobivate dvostruko više gigabajta za isti novac, a uz to mi ćemo vam darovati čak 300 besplatnih SMS-ova kroz 3 mjeseca.“

probudim se u 7 uri, prođem kraj ogledala u mraku, vidim se zaraslog u kosu i bradu.
prvo šta pomislim – trebam se obrijat.
drugo šta pomislim – mogao bi se ovakav predstavljat kao onaj vokal iz kinokluba, oni šta piva: za njuuu, zbog njeeee… e pa taj. ima masu srednjoškolki diljem države koje trenutno žele bit s tim likom, zasigurno.
Continue reading →

marin: šta kažeš ti na sve te stvari, sve te stvari u ovome svijetu?
martin: kakvo je to glupo pitanje?
marin: to je pitanje.
martin: kažem babočka.
marin: šta je to?
martin: to je riječ. zvuči kao da je ruska.
marin: šta znači?
martin: ne znači ništa.
marin: znaš martine, ako želiš da te drugi ljudi shvate ozbiljno, moraš počet sam sebe shvaćat ozbiljno.
martin: shvaćat. s-hhhhhhhhhhhh…. to hhhhhhhhhhhhhh zvuči kao… neka pustinja, ko vjetar u pustinji.

Nekidan oko 10 uri navecer se aktivira “fire alarm”. Svi na noge odma i pise na display-u “equipment room deck 11”. Otvorimo vrata i unutra nista, ali “fire alarm” i dalje aktivan. Red je bilo provjerit i prostorije u blizini. Odma do je sauna. Otvorili smo vrata. Unutra je bilo toliko maglovito da se kurca nije vidilo i vonjalo je cudno. Kroz maglu smo se probili do drvenih vrata od saune koja imaju i staklo. Obrisali smo staklo i sinjali vijetnamca pokriveneg sugamanon kako gusta unutra. Javia nam se. Pucalo je njemu za fire alarm, on je lagano gusta u sauni. Barba mu je pristojno reka da izade vanka. Onda smo napustili prostoriju. Ja san otisa resetirat alarm. Vratia san se doli, a vijetnamac je i dalje gusta u sauni bez obzira sta su ga posjetili prvih 5 ljudi na brodu. Barba ga je ovaj put mora verbalno istirat vanka.
Continue reading →

uvijek ugodan glas radio voditeljice oblo je odzvanjao dugim hodnikom: pas izgubljen u blizini vukovarske ulice, riječ je o crnom maltezeru, ako imate kakvih informacija javite se na 0912345678. eto, gospodin je izgubio psa.
– ako se mene pita… ne radi se tu o nikakvom gospodinu – još jednom je neumoljiv bio stavko stajalište.

skližemo se u grad niz autocestu, kombi je pun, jaketa mi je ogromna, hladna svjetla mi lete preko znojave face, kašljem krv, imam fibru i škorcan sam.
Continue reading →

naletih slušajući radio na emisiju u kojoj je bilo govora o afričkim zemljama, o povijesti, trenutnim obilježjima i običajima tih zemalja. oduševilo me postojanje tako zanimljive i poučne emisije u domaćoj produkciji.
oduševljenje nije trajalo dugo. ispalo je da je to reklama od uru vremena, u kojoj su voditelji turistički vodiči i pričajući o tim zemljama zapravo reklamiraju ponudu svoje turističke agencije.
mržnja moja, materijalizirala se i podigla spomenik samoj sebi, ogromnim slovima u tom trenutku je iznad splita pisalo FFFFFFFFUUUUUUUUUUUUU.

Sve je pocelo pocetkom tjedna kad me barba pita jel znan ispec janje na raznju jer imamo cetri jancica doli u zamrzivacu. Reka san mu da znan otprilike al da za detalje moran dobit informacije iz prve ruke. Mislia san da je vise kao neka sala i nisan skroz virova u tu ideju dok se stvarno nije pocelo pricat o tome tokom tjedna, a kad smo u cetvrtak poceli mirit i objasnjavat filipima kako sve to triba izgledat bilo je definitivno: janje se vrti u subotu!
Continue reading →