September, 2010

Dosadna i neuporebljiva muzika , antitalenti bez budučnosti koji pokušavaju bit nešto šta nikada neče moči ; Glazbenici !
Totalno odbojni stihovi , užasno miksana i napravljena glazba , antitalenti za repanje a pogotovo za stvaranje novih ” hitova ” !
Sve u svemu glazbena tragedija u smislu stare i več ofucane dosadne nemelodične ” glazbe ” i uličnog smeča koje smrdi na kilometre i nemože se usporediti sa ničim normalnim i glazbenim osim sa još jednim antiglazbenim talentima i osobama sumljive glazbene podloge tipa ružne severine , drolje nives celzijus , glupe karabatić i umišljene ostle nazovimo je tako glazbene estrade sve u svemu da više nedužim i negubim vrime na ovoj stranici , ovi su loši toliko da ču počet u wc-u rigat i da če mi se uvik dignit želudac kad čujem to smrdljivo i dosadno smeče koji ” oni ” nazivaju glazbom ! Nagrade koje su dobili i koje če nedaj bože dobit su dobivene priko debele veze i sigurno pomoču plave kuverte !

Continue reading →

Prvo sam čeko Ivu 3 dana da napiše svoje, onda sam čekao sebe par dana da napišem svoje. Dan je prekratak, previše spavam, ne stignem sve ovo. Uglavnom, u ovoj kolumni ću se bavit svojom najdražom temom ko i obično, ženama. Nije da nema i zanimljivijih tema u životu, al od njih mi se ne diže kurac. Kad sam bio mali i tek počeo ići po nekim rep koncertima, primjetio sam da djevojke vole ljude koji su na bini te večeri, i to je u redu. No neki od njih su tada šetali klubom puni sebe i upadali ženama sa nekim vidi-me-bio-sam-na-bini sranjem. I možda sam bio premlad i naivan i nevin, ali brate meni je to izgledao ko najveći mogući preser ikad. Nisu mi bili dragi ti tipovi nimalo.
Continue reading →

nisam se baš naspava tjedan uoči koncerta, ni tjedan prije tog tjedna, a ni tjedan prije tjedna prije tog tjedna. nisam naspavan ni sad. zadnji put sam se osjećao odmorno krajem petog ili početkom šestog mjeseca. ovo pišem kao svojevrsnu ispriku ako se tko nađe uvrijeđen ili povrijeđen kojim napisanim slovom. ne želim nažao ništa nikome ponaosob, možda jedino ljudskoj vrsti kao takvoj, na čiji ću se grob s guštom popišat kad se reinkarniram kao divovski međuplanetarni kurac.
Continue reading →

Dok čekam Ivu kako već 3 dana oteže sa pisanjem kratke kolumne o Šibeniku kako bi i ja mogo napisat koju riječ o nekim stvarima koje on ne spomene, iskoristit ću ovu priliku da objavim kako mjenjam svoje rep ime opet jer mi je tako došlo. Albert Zondo moje je novo ime, i ovo je moja prva knjiga, džepno izdanje, “AMAZONDO“. Zondo je čovjek suprotnosti, ljubitelj žestokih pića i nježnih žena, gustog dima i rijetkih delikatesa. Ostavila me je Beba i odmah mi je prisjelo sve sa tim beba sranjima. Radim na drugom albumu i osjetio sam da je vrijeme za novo poglavlje u priči. Čovjek koji će pričati tu priču je Zondo.

sjećam se prije godinu dvije kako me bilo sram kad bih prolazio kraj nesretnika šta kopaju po kontejnerima. mislim, ni na koji način to nije mogla biti moja krivica, šta oni moraju prebirat po tuđim recycle bin-ovima, al svejedno neprijatan osjećaj tjerao me da hodam što dalje od kanti i da ne gledam direktno u njih dok kopaju po smeću.
danas međutim…
umalo sam potapšao lika po ramenu i pitao ga ima li šta zanimljivo na meniju ovog jutra. mora da odrastam.
sve sam zreliji i prilagođeniji svijetu u kojem živim.

Dosegao sam novo dno u Dubrovniku. Pio sam neke limenke pive u prostoriji u kojoj smo provodili vrijeme nakon koncerta, i onda sam uzeo u ruku jednu koja je po težini djelovala kao da ima još nešto pive u njoj. Ispio sam dobar gutljaj i progutao. Tek me je tada udario okus. Puno pepela, možda i koji opušak, filter. Popio sam pepeljaru, a odmah nakon toga sam podrignuo pepeljaru. Bio sam donekle sjeban oko cijele stvari sve dok mi naš basist Rašo nije reko da se to njemu dogodilo barem 5 puta i da je zadnja koju je popio izgledala stara barem tjedan dana. Odmah mi je bilo lakše. Te noći sam pio pivo, votku, coronu, vino, rakiju, red bull, neko drugo govnasto energetsko piće, jednu pepeljaru i par gutljaja mora. Cijelu noć me bolio trbuh, držao sam se za trbuh i pio.
Continue reading →