June, 2010

Kina je prvo kopno na koje san krocia nakon nekih misec ipo dana izolacije. Krenili smo odma ujutro oko 9 uri, Chen 100%-tni kinez, neki masu cudni rus i ja. Odrediste: downtown Ningbo. Ningbo je gradic od nekih 5 milijuna stanovnika i uz Sangaj najveci kineski porat. Isprid broda nas je skupila neka seljacina sta nam je tia prominit dolare po dosta nizem tecaju. Tip seljacine sta baca tetrapak kroz prozor i kad mu se skupi zelenke u ustima, onda zaustavi auto, otvori vrata i pljune. Al nakon 10-ak minuta smo prosli imigraciju i bili smo vanka na rubnom dijelu grada. Tu je Chen vec uvelike pocea mlit na kineskom i ni 5 ni 6 samo smo presli ulicu, usli u jebeni Buick kineske prozvodnje i krenili put centra. Lik naravno ne zna engleski. Kad san pita Chena cime se lik bavi, reka mi je da je biznismen i da je prosli put kad ga je upozna vozia nekog Audi-a, a evo sad vozi Buick-a od nekih 45 somova americkih dolara. Vjerojatno je jedan od onih likova sta ti moze nabavit false pasose, falsu elektroniku, najkvalitetniju drogu na trzistu i slicno. Ponudia me kineskon cigarom, pa san odbia, al kad san ubra nepusaca Chena da fuma skuzia san da je to neki znak gostoprimstva pa san rado zapalia jednu. Cak je na semaforu lik izasa iz auta, otvoria gepek i donia nan svima po bocu vode. Svaka cast.
Continue reading →

Nakupilo mi se zanimljivih slika životinja i evo ih sada ovdje.
Continue reading →

budući da su tetovaže jedna od nepotrebnijih stvari u životu, logika nalaže da bi i samo pisanje o njima bilo nepotrebno na kvadrat. ono što bi definitivno bilo nepotrebno na treću spada u kategoriju najnepotrebnijih tetovaža ikad. znači; koliko bi neisprovocirano bilo da netko istetovira bilo koji realan broj… kroz jedan.
kroz jedan.

that’s right.

U zadnjih mjesec dana otkada sam izgubio fiksno vrijeme za spavanje, otkad zaspim na par sati kad više ne mogu uopće razmišljati jasno, počela mi se događat jedna čudna stvar kad se probudim. Naime, tokom sna iz nekog razloga sam počeo dizati desnu ruku iznad glave i znao sam se buditi sa desnom rukom potpuno utrnulom. Probudim se i osjećam kako je skroz utrnula i ne mogu ju par sekundi micat. No prije 40 minuta sam se probudio, sjeo na krevet i shvatio da desnu ruku uopće ne osjećam, čak niti utrnulost. Tek kad sam sjeo i kad je beživotno pala kraj mene prema dolje, počela se krv vraćati u nju i počeo sam osjećati utrnulost. To je trajalo nekih 10-15 sekundi. Pokušavao sam ju maknuti, pokušavao sam micati prste, ništa se nije događalo. Bila je potpuno oduzeta od ramena nadolje. 40 minuta kasnije dok ovo pišem, još osjećam trnce u njoj. Osjetio sam na 15 sekundi kako je to kad nemaš desnu ruku, i nije mi se svidjelo niti najmanje.

Ko bi reka da tako jednostavno jelo moze svakome ispast drugacije pa makar koristili iste sastojke, tisto i sta vec ne, al ta jebena pizza svakome ispadne posebno. I digod san jea pizzu nikad nisan poia nejestivu pizzu, jer pizza je pizza i ne moze bit losa i koliko god lose izgledala moras dat sansu pizzi, al ovi pokusaji pizze koje san ima priliku provat od dosad tri kuvara su jebena katastrofa.
Continue reading →

Bili jednom Yao Ming (ne onaj sta igra kosarku) i Na Li (ne ona sta igra tenis). Zivili su u omanjem kineskom gradu od 3 milijuna stanovnika. Isli su zajedno u srednju skolu. Ming je bia zaljubljen u Li. Tribali su poc, pa je valjda i Li bila zaljubljena u Minga. Ne znan da li se komunizam isprjecia izmedu njih dvoje ili pak nesto drugo, ali u svakom slucaju nikad nisu posli i od te srednje se vise nisu vidali.
Continue reading →

Nekad se isplati ostat doma u subotu jer imaš previše jebenog posla. Upravo sada je moj susjed izbacio neku ženu iz stana, domaće nasilje! Žena mu viče na hodniku “PIČKO – PFUJ!”, i pljune! Onda nered neki po hodniku, neko naguravanje, pa opet, “OBIČNA PIČKO!” I vidim kroz špijunku, lik se vraća u stan, a ona nabija ispred po vratima haustora. Čujem sve, u prizemlju sam, izbacio ju ne samo iz stana, nego iz haustora! A ja mislio da sam iz Pujanki doselio u miran kvart HAHAAAAAAAAAAAAAAA
Mertojak, kvart di kurve ne bivaju plaćene za svoje usluge.

lupan smece sa dva prsta
neman srece bacan mrke
a u tome ja san vrstan
dignit cip ma nema frke
dvi tri stoje brale
pljuni nesto mali smrade
vece manje boje skale
za moje oci gladne
daj mi poker s cetri asa
dokera i cetri iste
daj mi nesto jebi pasa
nesto sa vrha liste
cetri sedme ocu odma
cili ekran da zablica
ili posli docu doma
praznog depa tuznog lica

ja san kockar i nije me sram
sta volin kockat po cili dan

Ovo je zapravo pricica koju san cua dok jos nisan pocea navigat. Ima san diplomu depu i visia san u jednoj rupi u kvartu u petak navecer.
Onda su dosla neka dva lika i sila odma iza nas dok smo mi igrali na voce ili badali razlike na slikama golih zenskih na onoj thunder touch masini. Bili su vidno pijani. Jedan od njih je stalno prica i bia je masu glasniji od ovog drugog koji je samo potvrdiva sta bi ovaj glasniji reka. Okrenili su par tura i glasnijeg je konacno pukla nostalgija.
Continue reading →

Zadnja kolumna o nekom našem koncertu je dobila preko 40 komentara, uglavnom uvredljive prirode, i ujedinila je cijeli jedan mali grad kraj Splita u plemeniti cilj protiv Dječaka. No čini se da se ta kolumna ujedno i toliko dojmila ljude koji ne žive u tom gradu, da sam dobio više zahtjeva da napišem kolumnu o našem koncertu u Opatiji. Nažalost, nisam nikako mogao ranije jer imam previše posla, a i na drugu žalost, u Opatiji nam je bilo toliko jebeno, da je teško napisati kolumnu o nečemu di je sve prošlo super. No evo ajde, ako ništa drugo, bar će biti dosta kraća.
Continue reading →

ona je krhka jer upravo je nikla
i o njoj vrsno brinuti se treba
ona raste ali nije cikla
mnogo stetocina na nju vreba

ako se odrzi nakon svih oluja
i zacvita gdje tlo je plodno
kao rijeka sva nabuja
i ona tada urodi plodom