Kolumne

sjetiš se alanis morissette, jebiga, do toga smo došli, da ljudima spontano pada alanis morissette na mozak. ono što je ovaj put ironično, osim male nasmiješene djece što bucmastim rukama s malim bucmastim prstićima crtaju zdrave, zelene šume na papiru dobivenom iz tih zdravih, zelenih šuma jest slijedeće:
ljudi koji iskazuju gađenje naspram
a) različitih pokušaja komercijalizacije ovog falšeg smaka svijeta
b) ogromnih debila koji stvarno misle da je smak svijeta i
c) običnih debila koji nemaju ništa pametnije od bijednih pokušaja zbijanja šale na taj račun i samog uvažavanja postojanja tog fenomena kao nečeg vrijednog rasprave
tim samim iskazivanjem gađenja također sudjeluju u pizdarijoznom krugu gluposti. ljudska vrsta definitvno 21.12.2012. ulazi u novu etapu, novo razdoblje. ulazimo u razdoblje u kojem će bit jebeno teško ne mrzit samog sebe.

nedugo nakon što se ukazao kao glavno zaštitno lice reklamne kampanje za twitter, zdušno popraćene od strane svih svjetskih medija, govorka se da je papa nabasao na svima znanu, prvu i pravu svrhu interneta – pornografiju. vatikanski izvori šuškaju o prvom papinom otkrivanju youporna, redtubea i xhamstera. nakon prvotnog čuđenja, pa i straha kojeg je u papi znala izazivati ta mreža svih mreža, rečeno je da je papa zamolio da bude ostavljen par sati nasamo sa, kako je priopćio, svojim novim najdražim prijateljem, internetom. svjedoci kazuju da je po izlasku papino lice isijavalo dobrotom i prosvijetljenošću, a sama figura se pomladila dobrih pola stoljeća.
dragi prijatelji, drago mi je što su amateur i vintage sekcije tako velikodušne. iz srca vas blagoslivljam – glasio je posljednji papin tweet.

sveopća… vrijednosna… dezorijentiranost.
kroz prozor čujem samo roktanje, graktanje, naguravanje, rovanje i prđenje. na televiziji red reklama, red pranja mozga, red falših moralnih emisija sa cijukanjem, zavijanjem i zapomaganjem starih baba ili drugih nesretnih, bijednih bića. pa opet red reklama. red ljudi koji zrače naučenom samouvjerenošću dok pokušavaju ovcama objasnit da su interesi kojima služe nešto pozitivno, ne samo pozitivno, nešto neophodno. red spektakla, jeftinog kiča, pa opet red reklama. red žrtava pa red krivaca. i onda odjednom divovski pothvat koji svojom ljepotom nadvisuje cijelo to smetlište i larve što migolje u šarenoj truleži. felix baumgartner. Continue reading →

uhvatio sam možda uru ipo sna prije nego li su me grmljavina i nevjerojatan pljusak probudili. ako su padali psi i mačke onda su bogme padale danske doge i maine coon mačke.
prišao sam prozoru i razočarano procijedio: ti sebični debilu.
naravno da sam mislio na iskompleksirano bubuljičasto dijete koje se odlučilo bavit politikom i jednog dana postalo, ni manje ni više, premijerom čitave države. sitne, nebitne državice u kojoj se svi poznaju međusobno i u kojoj ruka ruku mije. Continue reading →

kupio sam onaj smoki s okusom ketchupa i sakrio ga u ormar. eto, nek’ to bude prva rečenica. ne dižemo baš frekventno kolumne na stranicu zadnjih mjeseci. neki ljudi pitaju zašto. dok im pitanje ispadne iz usta i dok im odgovorim čitav jedan život prođe ili stotine njih prođu ili se meni samo čini da prolaze. svaka riječ koju kažem ili napišem može se počet granat na bezbroj drugih. i koja od tih riječi, više od ostalih, zaslužuje da se uopće kaže nešto o njoj?
imam muskulfiber u ramenu koji se aktivira (ustvari ostvari svoj maksimalni bolni potencijal) dok pokušavam brisat guzicu.
Continue reading →

promatrajući vidljiv dio svijeta koji me okružio primjetio sam da je uvriježeno, pa čak i popularno, stajalište kako ”živimo u teškim vremenima”, tojest, neki od nas žive. ostali životare ili robuju. međutim, koliko su ova vremena zapravo teška? za odgovor na to pitanje treba nam umnožak mase vremena i ubrzanja zemljine sile teže.
Continue reading →

Svi valjda znaju da su političari lopovska lažljiva govna koji su milijun puta prodali ljude kojima su trebali služiti i da su banke pohlepni štakori sisatelji koje treba sravnit sa zemljom. To je toliko crno na bijelo da mi se više ne da ni razmišljat o tome. Od tih ljudi ništa više ne očekujem. Kad uđem u banku, ne očekujem ništa drugo nego da me opljačkaju. Kunu po kunu, onako vrlo poslovno, konzistentno. Prošli tjedan sam saznao da ako imam dolare na deviznom računu i želim kupit nešto na ebayu što se plaća u dolarima, da će mi moja banka pri toj transakciji prvo pretvorit dolare u kune, zatim kune u eure, oba puta uzimajući svoj zizić od te promjene brojki na ekranu, da bi moj novac uopće izašao iz tog šupka koji zovu banka i na kraju opet bio pretvoren iz eura u dolare da se stvar plati. Pričam sa tom jadnom ženom koja radi u Zagrebačkoj Banci i pokušavam shvatiti kako je nešto tako na ovom svijetu normalno i logično, a ona mi kaže – ali nije tako samo kod nas, tako sve banke u hrvatskoj rade. Aha dobro, ooooooonda je valjda u redu. Govna prokleta. Pičku još nisam ni počeo kolumnu a več sam opalio žešću digresiju. Radi se o tome da u te ljude više ne mogu ni biti razočaran, ali postoji cijeli niz drugih profesija koje me godinama razočaravaju svojim srozavanjem i zato je vrijeme da zaplačem malo radi njih.
Continue reading →

na putovanje do porina i nazad krenuo sam s mikijem i zondom, dinamičnim duom iz kreativne agencije x!x! koja stoji iza svih dosadašnjih spotova dječaka. zbog izvjesne membrane slabe poroznosti koja se nalazi između zonda i mene, a vrlo vjerojatno između zonda i ostatka svijeta, nisam znao ništa osim da me miki kupi u 10 uri ujutro i da krećemo. ono što slijedi su pojedini aspekti putovanja kojih se još uvijek sjećam, obrisi u magli tog dvodnevnog bauljanja.
Continue reading →

iz nekog razloga nije bilo svijetla u wc-u. stojim u mraku pred ogledalom, krvarim iz nosa i vodim relativno ugodan razgovor s likom koji ima dredove. ili to zbog mraka umišljam, da on ima dredove. govori mi sve one uobičajene savjete koje ljudi govore kad vide da nekom ide krv iz nosa. Continue reading →

eto pročitam maloprije na izvjesnom portalu da su se na marjanu ljudi u redu za fažol počupali do te mjere da je prekinuta podjela besplatnih 3000 porcija. jedan od građana je navodno rekao da je iznenađen glađu koja vlada među narodom. Continue reading →

jajce je lijep grad, u livnu nas je dočeko neki lik s nožem i govori nam da je miroljubiv, al je sladoled duplo jeftiniji nego u hr i zato je m m m duplo slađi. kombi se pokvario čim smo došli u banja luku. after u kući s bazenom i teniskim terenom, ivo riga po parketu. predsjednik je popušio htc mobitel. carinik nas je žicao ISTINU na povratku, al nismo imali. ovo ti je mini fejs kolumna.

Continue reading →

Putovali smo do Zagreba na Studio 45 intervju, ostali su se vratili istog dana, a ja osto dva dana da se družim malo s jednom djevojkom i obavim par sastanaka. Nakon toga sam se vraćao busom sam sa našim novim laptopom. Svirao je Narodni radio koji pušta najbolju domaću glazbu moj kurac i kako sam se počeo živcirat, skužio sam da je to odličan trenutak da napišem kolumnu koju već neko vrijeme želim napisat, ali nisam imao vremena. Na kraju sam napisao dvije kad je krenulo, ali evo zasad samo prva iz autobusa autoprijevoznika Z prema Splitu.

Oke znači osjećao bi ogroman prigovor prema vlastitoj savjesti i gluposti da ne napišem kratku kolumnu o nečemu šta mi se dogodilo pred koji dan. Ona se ukratko svodi na ovo, bio sam jako jako glup, u moju obranu se možda može dodat da sam se tek probudio u tom trenutku, ali nemoj da se tebi dogodi ovo što se meni dogodilo jer sam bio ovako glup.
Continue reading →

svaki put kad se ošišam primijetim novu sijedu dlaku, međutim pravi znak nadolazeće starosti ukazao mi se tek jutros. odmah po otvaranju očiju ovog subotnjeg jutra vrtlog misli, retardiraniji od uobičajenog, uzdrmao mi je mozak – boli me grlo, sreća da sinoć nisam izaša vanka i trošija lovu na alkohol i razgovor s nekim smećarima, sad mi neće bit problem šta dajem jebenih 30 kuna za one brabonjke od pastila za grlo.
Continue reading →

svako malo se sjetim grafita koji se pojavio u splitu negdje oko gay prajda, ilitiga po naški – radosne šetnje pedera. ustvari se trebalo radit o simulaciji šetnje svih LGBT osoba i ljudi koji im daju podršku, al’ nekako se lezbe i biseksualci rjeđe spominju.
češće slušamo o zlim muškarcima koji su po nas opasni jer se jebu međusobno.
šuška se i da se neki od njih obise s lustera da vise naopako, poput šišmiša i onda masturbiraju nad dvojicom prijatelja koji se jebu odjeveni kao grčki hopliti (u oklopu, sa štitovima i onim ”dugim kopljima”) a onda dok svršavaju s lustera na ovu dvojicu glasom tv komentatora drage čosića viču ‘sparta je pod snijegom, sparta je pod snijegom.
Continue reading →