teška vremena

promatrajući vidljiv dio svijeta koji me okružio primjetio sam da je uvriježeno, pa čak i popularno, stajalište kako ”živimo u teškim vremenima”, tojest, neki od nas žive. ostali životare ili robuju. međutim, koliko su ova vremena zapravo teška? za odgovor na to pitanje treba nam umnožak mase vremena i ubrzanja zemljine sile teže.

ne znam kolika je masa vremena ali znam da ljudi govore da za izvadit putovnicu treba masu vremena. očito je masa vremena 3 tjedna. ako 3 tjedna pretvorimo u 1 814 400 sekundi i pomnožimo s gravitacijom dobijamo 17 799 264 metra u sekundi. eto, izdržali bi mi i teže vrijeme. poradi boljeg snalaženja u prostorvremenu pojasnit ćemo to malo temeljitije. metar je jedinica za duljinu, a duljina je (barem muškarcima) sama po sebi razumljiva i bliska fizikalna veličina.

međutim, što je s vremenom i sekundom kao mjernom jedinicom? sekunda je ustvari mjerna jedinica za ružnoću. javna je tajna da smo svake sekunde sve ružniji.

uzmimo disanje, naprimjer. otimamo svojoj okolini kisik (koji ne gori ali podržava gorenje) i pretvaramo ga u ugljični dioksid kojeg izbacujemo van. u nama se ustvari događa proces gorenja, izgaramo iznutra. izgaranjem samih stanica starimo i stareći bivamo sve ružniji i ružniji.

neki od nas su toliko ružni da na promocije svojih filmova dolaze zategnutih lica napunjenih botoksom, noću mazanih posteljicom sredozemne medvjedice. neki od nas su toliko ružni da na film o titanicu potroše više novca nego je utrošeno u izgradnju pravog titanica. neki su toliko ružni da snime film naziva titanic 2. titanik 2 je toliko ružan da u njemu novi luksuzni morski gigant ide potpuno istom rutom kao i prethodnik samo da bi ga zadesila potpuno ista sudbina kao i prethodnika. titanic 2 je toliko ružan da simbolizira duh vremena. vratimo se na zaključak našeg istraživanja: težina vremena je upravo proporcionalna ružnoći ljudi koji borave u tom vremenu. što su ljudi ružniji to su i vremena teža.

imamo koncert 15.6. u kinu bačvice u splitu.