Kolumne

poznajem te dvije ženske šta nose cvike i tako je ugodno pričat s njima. duhovite su i precizne, ako ne pogode stvar u samu bit, poprilično su blizu, bez nepotrebnih ispada gluposti tako karakterističnih za prosječne splitske vještice. uvijek kažu najprimjereniju stvar, najprimjerenijim tonom, tako dobro plove razgovorom, rečenice se same nižu, izmjenjuju, stvarno je mnogo lako i zabavno pričat s njima. mislim da ne dobijaju hvalu kakvu zaslužuju.

ustvari, vjerojatno nisu ni same svjesne da imaju cijelu tu znanost konverzacije u malom prstu. i koliko ta njihova vještina mene veseli.
Continue reading →

Ni ne zna se da smo zadnjih tjedan dana u tajnosti držali audicije za novog člana dječaka. I evo ga. Ovo je najbolji reper kojeg smo našli u Splitu. Ovo je MC Bobo. Po zanimanju je bivši pomorac. Sada sjedi doma, gleda televiziju, i puši 4 kutije dnevno. Pozdravi srdačno našeg Bobita.

znači kad sam ostavio svoj mejl na kraju ivinog šovinizma nisam imao pojma da će me zatrpati čitava bujica vaših virtualnih pisama, od kojih je, nepotrebno je naglašavati, većina bila prosvjednog tona. izgleda da je moja vrsta humora bila previše za mnoge obitelji na ovom prostoru koje su u prošlosti propatile jer je neka članica, majka ili sestra, bila proglašena vješticom.
Continue reading →

Glavna tema u gradu Splitu ovih dana jeste nova riva. Svako svakoga pita za mišljenje i svi živo diskutiraju o tome. Nije na meni da pišem neke gluposti o tome, pa ću samo postavit ovu sliku usnimljenu dan nakon otvaranja. Ako klikneš na nju, dobit ćeš ju uvećanu u svoj njezinoj slavi.

Oke, želim znat ko je ostavio cvijeće na jastuku ispred mojih ulaznih vrata jučer između ponoći i 4 ujutro. Imam to puno pravo znat. Jest da je cvijeće na jastuku možda za mog cimera koji je dobar momak i vrsni gitarist, ili možda čak i za moje gazde koji su dobri ljudi. Ali hej, to su i moja ulazna vrata, i imam puno pravo smatrati da je to za mene. Zapravo, predomislio sam se. Ne može to bit za mene. Za njih je cvijeće na jastuku, a za mene su recimo… prijetnje na mail koje sam dobio iste noći. E tako. To je već poštenije.

koliko god mi ženski rod bio drag, a sam bog zna da mi je nekad i predrag za vlastito dobro, moram priznat da me ljute navike i ponašanje ženske polovice današnje mladosti. tijela su im prekrasna, na nesreću. prekrasna.
da sotona ima tijelo žene, to svi znaju…
Continue reading →

Mi hrvati volimo sve živo uvozit. Uvoz nam je najdraži dio gospodarstva. I bogme nisu nam dovoljne sve te hrvatice koje se bave plesom, pa smo počeli uvozit i kojekakve brazilke i tako crnknje. Imaš ove sajtove po netu di su slike tih zabava i svugdje imaš te crne plesačice. Neam niš protiv toga, al meni samo nije jasno kako i di su uspjeli iskopat sve te crnkinje bez dupeta, jer crnkinja bez guza je rijetka pojava. Ozbiljno, odi pa provjeri. 90% tih plesačica nema guz. Mogućnosti pronalaska tolikih crnkinja bez guzova graniče s nenormalnim, tako da sumnjam da je neka zavjera u pitanju. Može bit da su brazilci jedva dočekali da nam izvezu sve te plesačice bez guza, po najpovoljnijoj cijeni, samo da bi one tresle svoj nepostojeći guz negdje drugdje. I sad su tu, u fensi klubovima od zagreba do otoka, u narodnim brazilskim bikini nošnjama, donose nam sa sobom dašak soft porno brazilske karnevalske romantike, samo bez guza.. a to je dragi moji, zakurac.

zamisli da spavaš naopako sa nogama na jastuku, dođe ubojica, ne vidi ništa u mraku i zadavi ti nogu

Nismo negdje godinu dana repali u Splitu, al nakon ša smo Neli posisali pišu, dogodilo se i to. Ne znam jesam li više u stanju pisat kolumne velike jer ne mogu uobličit nikakav niz događaja u cjelinu. Osenilio sam baš u zadnje vrijeme. Ali evo zato ću podijelit sve događaje na one koje sam očekivao i one koje nisam očekivao. Ako te zanima, klikni na čitaj dalje.
Continue reading →

došao sam ju pokupit autom.
čekao sam ispred njene kuće u kariranoj košulji kanadskog drvosječe i donjem dijelu tute.
izgledao sam kao govno. nije joj smetalo.
kad mi je prišla, zagrlila me i rekla: hvala ti što se ne oblačiš tako kad idemo u grad.
ne čujemo se više.

Dakle, ja, Marin Rađa, poznatiji kao Kid Rađa i također kao Dječak, napuštan ovu grupu jednom i zauvijek. Možda će vam se ovaj potez učinit suludin i nerealnin, ali tako je kako je. odluku san donia potpuno svojevoljno, smatran je prekretnicom u svom životu i neman razloga za žaljenjen. Razlog odlaska: neslaganje s ostatkon članova. Sve je obavljeno u miru i ljudski. Ostatak dječaka nastavlja s djelovanjem, a ja odlazin u solo vode. Moj oproštajni nastup s dječacima je ove subote u kocki. Vijest je službena.

stvarno ste mislili da će neko dat državi čija četvrtina stanovnika živi u jednom jedinom gradu (koji ne može već ko zna kolko godina dovršit nogometni stadion na kojem reprezentacija igra većinu utakmica), državi koja ima manje stanovnika od brooklyn-a, znači jednog kvarta u new yorku, državi kojom, na najvišoj razini, vladaju lokalni šerifi koji se u javnosti bahate svojom nedodirljivošću …
Continue reading →

Jel znaš za onaj izraz u svezi odličnih glazbenika s manjkom sreće koji kaže, “ljudi spavaju na njega”. Nisam nikad previše razmišljao o tom izrazu, no ove subote sam ga imao prilike doživjeti iz prve ruke. Znači, bilo je 3 ujutro, i rekao sam djevojci koja je bila tu da ću joj pustit nešto ša će ju uništiti. Zatim sam pustio novi El-P-ev album prikladno nazvan “I’ll Sleep When You’re Dead”, a ona je sasvim opušteno zaspala i ostavila me da sam skakućem po sobi. To sam doduše radio dijelom zato jer mi je album bio super, a dijelom jer nisam htio izrigat pa sam se morao malo kretati. I to je bio taj nerdy homo trenutak, djevojka leži u krevetu, a ja skakućem na novog El-P-a. El-P, brte, album ti je odličan, ali kuje spavaju na njega, to nije dobar znak, sve se čini da će biti prespavan.