taj jedan put… kad sam pio rakiju prozorušu (za skidat lak s noktiju i prat prozore) inspiriralo me na način da sam zvao policijsku stanicu i pitao ih imaju li šta dokaznog materijala za pušit.
otad kad pijem, pijem tekućine s manjim udjelom alkohola.
…kad uđeš u kuću sa kiše odnosno kišurine i skineš patike i onda dok hodaš po kući, onaj mokri kraj nogavice ti se zavlači ispod stopala i onda gaziš po njemu i osjećaš kako ti se postepeno moči čarapa i onda stisneš oči i onako nagrišpaš nos jer je mokra čarapa jedna od šugavijih stvari ikad. igdje.
pitala me sestra prije par dana ko je dobija u big brotheru. ha? ne stvarno, ha?
nisam ni zna da je gotovo.
sama činjenica da ne znam tko je pobjednik posljednjeg big brothera čini me ponosnim na sebe. to je zasad moj najveći uspjeh u 2009. godini i teško da će ga išta nadmašit. nije to lako, znate… u ovo današnje doba, kad ti svaki dan izgleda ko da ležiš na dnu groba a iz svih smjerova te zatrpavaju govnima, nepotrebnim informacijama, i to ne samo nepotrebnim informacijama, štetnim informacijama, antiinformacijama, baljezgarijama, reklamama.
Continue reading
danijele, bio sam na hitnu po tebe ali je doktor reka da mu nisi dao da te pregleda, da si napravija scenu i otišao. ne javljaš se na mob, triba snimat spot sutra i ta sranja, nadam se da nemaš potres mozga il nešto. nebi bilo dobro da zaspeš, u tom slučaju.
kaže sanja da si dosta jako udarija glavom, mislim, vidija sam i ja kad sam izaša iz kocke da si bija nešto krvav i to, al je ona rekla da je zvala hitnu i da će sad doć po tebe, pa sam otiša doma. i taman sam iša igrat football managera kad me nazvala da idem po tebe. još sam ti kupija kinder bueno, pederu. javi se kad vidiš ovo, ako vidiš ovo.
uđem u kliniku za odvikavanje od ovisnosti (ili kako god se nazivaju te prostorije) i predam uputnicu na kojoj piše da te fine dame, zaposlene tamo, moraju imat posla s mojom mokraćom. uronit svoje ručice u nju i potražit da ima li tuten kakovih narkotika.
Continue reading
…i nekih slijepaca koji govore da su pola drame stari materijali.
ako se uzme da su kralj ribara, dinamit, noćna pjesma, truba i meko sranje stare pjesme, a h323 i kamiondžije nove pjesme koje ste možda slučajno čuli jer su bili singlovi, onda dolazimo do toga da se na albumu nalazi 51 minuta novog materijala i 19 minuta starog materijala.
kako je to pola albuma krvavo dijete vam jebem?
vidjeh prije 2 dana u škveru jedan od boljih grafita: DANAS JE GAY BIT O.K.
moj naklon autoru.
znači 24 sata i rtl kurac palac ovo ono, danas na poslu me lik pozdravljao nacističkim pozdravom i pričao kako sanader ima brata koji je pop i kako je split oduvijek bio katolički grad, osim ”onog razdoblja prije”, sjećaš se kad se ni procesija nije održavala, sjećaš se kako je bilo…
ubili su 2paca, biggija i big L-a. nekako kapiram da sam ja sljedeći.
utakmica je. lik šta kopa po smeću danas kopa po smeću s hajdukovim šalom oko vrata.
taj jedan put… dok sam putovao prema mljetu (kad je još bilo direktne linije split-mljet) dijelom zbog neprospavane noći, dijelom zbog frommove sposobnosti da upila čovjeka – a ponio sam ”imati ili biti” jer kao čitat ću dok putujem i na određenom poglavlju knjige kraljevski se smorio – zaspao sam i probudio se u dubrovniku. u džepu sam imao 19 kuna. nedovoljno za ”povratak” od dubrovnika do mljeta.
sad većinom čitam stripove dok putujem.
dobivši račun za popijeni sok od borovnice ivica je izvadio olovku i napisao šalu na njega. zašto to – društvo ga je gledalo u čudu. našalio sam se na vlastiti račun – vragolasto je uzvratio ivica. e pravi si mickey mouse – društvo se razgaljeno cerekalo. u tom trenu ivičina glava je stvarno ličila na mickeyevu.
prolazio sam kraj lika bez jedne noge koji je sjedio na nekom štandu na rivi i koji me je zbog crne majice koju sam imao i crne kose oslovio sa ”crni”: crni ubit ću se, ozbiljno, ubit ću se. automatski sam mu odgovorio: nemoj, nemoj. na to je on ponovio kako će se ubit i da se ne šali, da će se stvarno ubit. udaljavajući se od njega rekao sam: pa, ako ti je napeto, ubij se. samo nemoj pričat o tome. pri ovoj zadnjoj rečenici digao sam ruku u zrak s kažiprstom ispruženim prema nebu, kao da govorim nešto značajno, nekakvu maximu pripametnu. u desnoj ruci sam imao snickers sladoled, a u lijevoj red bull. bio sam na vrhu svoje imperijalističke igre.
kako je moguće da gelovi za tuširanje s dodatkom mentola nisu nimalo komplementarni s ljudskim jajima? tuširaš se, zamisliš se, gel ti par trenutaka predugo ostane na jajima i imaš osjećaj da ti je između nogu frižider koji ispušta radioaktivnu kiselinu.
mislim, dovraga, ko daje zeleno svijetlo tim proizvodima?
baš smo se bili vratili iz rijeke gdje je popularni dvojac šmenza poznatiji kao loopjunkies prvo bio primoran da napusti stereo klub a zatim i hostel u kojem smo spavali poradi vlastite radikalne živahnosti. jedno putovanje nazad i par sati prekratkog odmora poslije, bili smo opet u akciji, ovaj put u poznatom okružju s poznatim ljudima u mjestu gdje su izlasci zapravo rituali jer svaki put završiš na jebeno istom mjestu s jebeno istim ljudima radeći jebeno iste stvari. ima nešto privlačno u toj tragediji.
Continue reading