Nastavnica

4

Iako iman i drugih kolumni u planu, ovo je zapravo jedina koju trenutno stvarno zelin pisat. Nedavno san pogleda Malenu i mora da me to nesvjesno podsjetilo na nju, a ruku na srce (no Tudman) ima i nekih slicnosti u svemu tome.
Upozna san je u petom razredu osnovne skole. Iako se slabo sican detalja iz osnovne, nje i situacija s njom se sican ka da se jucer odvilo. Bila je nevjerojatno lipa, finih crta lica, kovrcave crne kose, iako i ne nesto posebno vitka, ali dobrog modnog ukusa. Taman sta se kaze. Imala je blistav osmjeh, velike oci, velike bijele zube i malo vece usne. Taman sta se kaze. Covjek kad je vidi reka bi za nju da zraci necim posebnim. Ona je predavala hrvatski, a medu zaludenon ekipon je vec od prije vladala prica o njoj kako je dobra. No obicno bi se to pretvorilo u nadobudne price kako se nabada na onu stvar kad sidne na rub stola. A masu puta bi sidala bas tu. Sican se da su neki drznici iz A razreda govorili kako je bolja ona iz likovnog, mozda zato sta im je bila razrednica, al ic usporedivat njih dvi to stvarno nema smisla.

U prvom polugodistu petog san ima trojku iz hrvatskog i bia san sasvim prosjecan, a kod nje su peticu imali samo pomno odabrani za koje bi ona svojom izvrsnon vjestinon procjene odlucila da zasluzuju nesto takvo, a takvih je bilo na prste jedne ruke. No u drugom polugodistu su se stvari pocele minjat u moju korist. Naniza san bia neke dobre ocjene i stvarno me krenia taj hrvatski i jednostavno san ga zavolia priko noci. Da li je to bilo zbog nje ili zbog predmeta nisam bas siguran, al siguran san u to da smo ja i ona razvili svojevrstan poseban ”odnos” i da me zavolila kao daka, a ja nju kao nastavnicu iz svog omiljenog predmeta. No sve je zamalo palo u vodu kad mi je na kraju zakljucila peju, a isti dan je bila lektira Jules Verne – 20 000 milja pod moren, a ja nisan procita knjigu jer san ima i previse ocjena iz lektire. Zapravo san tia proc liso jer je knjiga bila ogromna i dosadna, a ja san u to vrime odradiva tenis dvi ure dnevno + kondicione treninge na ASK-u 4 puta tjedno u blizini tada mlade Blanke Vlasic. No vratimo se na lektiru. Drugi su slabo znali, a kad god bi drugi slabo znali ja san mora redovito upadat sa spremnin odgovorima. Taj dan san bia posebno tih i odma me ubrala. Sican se da je obukla rebe jer ih nikad nije nosila i zajebavala me da ce mi izbrisat peju, a meni je bilo crnjak jer su se i likovi iz razreda poceli nasladivat novonastaloj situaciji. Peja je ipak ostala, a ja kako volin po svome jos od mladih dana knjigu nikad nisan procita al mi je zato prika preprica od A do Z.

Vrime je prolazilo, a ja san joj postaja sve omiljeniji. Kad bi usa u tu ucionicu u meni bi zavladala svojevrsna idila, totalno bi zaboravia na sve ostale predmete, a i bia san jedini muski u razredu koji je ima 5 kod nje. Al bia san jako ziv i brbljav, al po tom pitanju nije bilo lijeka pa me uvik razmistala i nema di nisan sidia jer di god bi me smistila uvik bi nasa povod za razgovor. Sta da radin, nekad bi mi bilo sasvin dosadno dok su bila ispitivanja, a ja vec odavno ispitan: i knjizevnost i gramatiku i lektiru. Al moran priznat da san vara sa zadacama par puta posto mi to u osnovnoj nije bila jaca strana. Kad san joj vec ubra kako se teme otprilike ponavljaju, kupia bi sastave iz modre laste i malo ih prilagodava sebi i to bi prepisa. Jednom san uzea i od starije sestre sastav o gradu Splitu. Tu san zapravo probia led. Jebiga, kriv san.

U sedmom je nas odnos dozivia vrhunac jer smo ja i jos jedna cura bili izabrani da idemo na natjecanje. Pripreme su bile nakon redovne nastave pa bi ostali nasamo nas troje. Al ta cura mi nije predstavljala problem, posto je zensko je li. I na natjecanju su nas zajebali oboje i oboje bi bili prosli da su vistice uvazile one nezavisno slozene recenice sta su nosile najvise bodova. Tribalo je odgovarat u kojoj je sluzbi recenica: predikata, objekta, subjekta…A mi smo naucili pisat da je recenica: predikatna, subjektna, objektna…Mogle su popustit i progledat kroz prste, ali nisu.

Nekad bi neki lik dosa po nju, a meni nije bilo jasno kako ona tako lipa moze bit sa tako nekim klosarom. Ocito klosari znaju uvatit dobre zene. Ja dan danas virujen da ona nije bila iznimna samo kao nastavnica, vec i kao zena. Znan da mi nije bilo svejedno kad bi dosla iznad mene, onako cila mirisljava rekla bi mi s osmijehom: Ajde, citaj. Masu bi puta ja mora citat nova stiva i sta vec ne. A tek pohvale za recitiranje pjesmica. One su bile ka za primjer drugima, pa san par puta recitira po dva puta, jer bi ja to emotivno bas po uzoru kako je ona to radila.

U osmom me ipak vec uvatia pubertet, a ja kako bi stalno mlia, samo san je izaziva da me stalno prekida i pita uvik isto legendarno pitanje: Marine, nesto si rekao? Na sta bi ja umuka na neko vrime, pa onda opet cakula i opet isto: Marine, nesto si rekao? To je preslo u naviku i svi su me vec na veliko sprdali i svaki put kad bi ona to rekla, nasta bi var. I tako smo ja i prika napravili jednu glupost koja je nepovratno nastetila nasem idilicnom odnosu. U wordu na windows 95-ici smo isprintali patka sa ogromnin batom spreman da mlatne nekog lika. Iznad patka je pisalo: Marine, nesto si rekao? i prepredstavlja je nju, a preplaseni lik mene. Okacili smo to na oglasnu plocu na putu do ucione. Ljutito je skinila cim je vidila, a meni je morala stara doc popricat sa njom. Sramota.

Otada je sve krenilo nizbrdo. Nije vise bilo tog pitanja, nije bilo odlaska na natjecanje, nije bilo recitiranja za primjer drugima, sve je postalo veoma sluzbeno i nestala je cila ta kemija izmedu nas dvoje. Totalno san opa pri kraju i jedva mi je zakljucila 4. Sican se ka jucer. Na peju se probila jedna zenska ciju sliku moj prika jos uvik drzi u novcaniku posto mu je to bila prva simpatija.

Posjetia san je jednom nakon upisa u srednju sa jos dvi prije, al nisan od njih uspia doc do rici. Planira san je posjetit i nakon toga, al nisan zna sta bi joj tocno reka. Od tada san je vidia jos par puta u prolazu, al nisu to bile sitacije za javit se. Uvik me podsjeti na te dane. Danas da je vidin znan sta bi joj reka. Obratia bi joj se sa Vi i zadovoljnim smjeskom reka: Zaj mi je kako se sve odvilo, ali morate znat da ste bili moja najdraza nastavnica u cilon mojen skolovanju.