turgenjev

1
  • čini mi se da smo nas dvoje razgovarali o sreći. ja sam vam govorila o sebi. baš sam upotrijebila riječ >>sreća<<. recite, zašto čak kad uživamo, na primjer, u glazbi, lijepoj večeri, razgovoru sa simpatičnim ljudima, zašto se sve to čini prije kao neka aluzija na nekakvu besmrtnu sreću koja negdje postoji, nego kao prava sreća, tojest, takva kakvu mi sami posjedujemo? zašto je to tako? ili vi možda ništa slično ne osjećate?