sociologija ili štogod
ova đavolja naprava od tv-a zna razveselit tu i tamo. npr. kad jednu večer puste društvo mrtvih pjesnika, iduće jutro dim, a jutro nakon toga dim u lice… superfino. kombo. dakako, nije to djelo samo jedne televizijske postaje jer su filmovi bili na različitim kanalima ali svejedno je za pohvalu. zapravo, ne trebaš dugo razmišljat da shvatiš da je nevjerojatna količina svih vrsta zabave koje se serviraju u lice mladima u današnjem hiper-mega-ultra-delux-multimedijalnom svijetu.
pogledajmo samo posljednju stranicu jednih dnevnih novina u hrvatskoj: golim rukama ubio jelena koji mu je bio u sobi, svaki peti građanin srbije bez osnovne škole, urednica the suna pretukla supruga, pogreške u bolnicama svake godine ubiju 2000 britanaca, gušter mesožder u zahodskoj školjci, pijanom invalidu zabranjeno voziti električna kolica… mmm fino.
dodajte tome internet, kompjuterske igre, pojavu dvd-a, pržilice, sve veću dostupnost tehnologije, sve veći broj kafića, dućana, kina, noćnih klubova i različitih vrsta ugostiteljskih objekata sa svim popratnim zabavnim sadržajima, sve veći broj putnih agencija sa raznim akcijama i sniženim cijenama, sve veći broj teretana, plesnih klubova, sportskih klubova, sve veću pokrivenost kako sportskih tako, zapravo, bilo kakvih događanja u svijetu preko svih tih đavoljih naprava… čovjek se lako izgubi u svemu tome.
ne možeš, ma ne možeš mi reć da je bilo isto studirat 70-ih i danas.