Krleža, jedan sasvim depresivan tip

10

Uzeo sam jednoj djevojci sa stalaže knjigu Krležinih novela i sad ju dovršavam. Sjećam se u srednjoj školi profesorice Hrvatskog koja je ozbiljno bila zaljubljena u njega. Svaki put kad bi nekog od nas natjerala da čita pokoji njegov odlomak, topila se tamo gore na katedri. Nije to bilo teško gledat jer je bila u srednjim tridesetima i dobro je izgledala. Ne sjećam se zapravo čitanja nijednog Krležinog djela dosad, a kad bi mi tko prokomentirao njegovo pisanje, uglavnom bi to bile pritužbe na nekakve rečenice od pola stranice koje je teško pratiti. Ostao sam zato ugodno iznenađen ovim novelama, dobro čovjek piše, nije teško za čitat, nema rečenica od pola stranice, ali brate mili lik je dozlaboga depresivan. Čini se da je sve od 1919. do 1925. godine bilo crno i gnjilo i gusto i teško i neizrecivo tužno. Vidi se da je bio rat. Najbolje se i najsmješnije to očituje u popisu imena 13 novela koje se nalaze u ovoj knjizi.
Njih 6 se ovako zove: “Smrt Florijana Kranjčeca“, “Smrt Tome Bakrana“, “Smrt bludnice Marije“, “Smrt Rikarda Harlekinija“, “Na samrti” te “Hiljadu i jedna smrt“. HAHAHA pičku lika