kako smo postali bitni

Upozorenje, ostatak teksta sadržava informacije o mojem životu i tuđim životima, kog uopće boli kurac za moj život i tuđe živote.

Prije nešto više od mjesec dana, nakon što smo se otarasili utega oko vrata zvanog – ugovor s dopašima, krenuo sam ugovarati sastanke sa 5 najvećih izdavača u Hrvatskoj i uspio sam ugovoriti sa njih četvero sastanke za taj jedan četvrtak. Direktor onih koji nisu pristali na sastanak će se ovog puta morat bacit iz helikoptera. Tjedan dana prije tih sastanaka, poslao sam im 4 pjesme sa ISTINE, potencijalnih singlova, da imamo o čemu pričati kad se pojavimo tamo. Ova kolumna je priča o tome kako smo Predsjednik, Hudara i ja otišli na te sastanke. Napisana je par dana nakon događaja koji su se odvili.

Odma da kažem, Ivo nije išao jer je morao biti na poslu, a Vojko nije išao jer je imao neki seminar/razgovor za posao, tako da sve se svelo na tankog mene i dva velika lika koji su mi izgledali ko zaštitari. Predsjednik je išo jer je još uvijek Predsjednik Dječaka i ne smeta ga radi njegovog političkog iskustva imati kraj sebe u bilo kakvim pregovorima, Hudara je išao jer nam već neko vrijeme pomaže kao svojevrsni “tour manager” te je zbog razgovora o tim stvarima bilo korisno da ide, pošto sada skoro svi izdavači žele sjesti i na pare od koncerata, jer drugačije teško mogu dobiti neku lovu u ovom poslu.

Dogovorili smo se krenuti u srijedu, jer smo već najranije u četvrtak trebali biti na prvim sastancima, a bilo bi glupo da vozimo preko noći do Zagreba i dođemo tamo nenaspavani. No meni je u srijedu bio i mrtvi rok za jedan dizajnerski posao i zbog toga sam ostao cijelu noć raditi, i nisam spavao ništa. Taman oko 10 sati odlučim da ne mogu više i reko idem odspavat sat vremena pa ću nazad na posao. Legnem, upadnem u neki polusan, kad me nazove najbolji čovjek kojeg znam, Miki i kaže mi da mu je mama umrla. Ne mogu opisati koliko su mi Miki i njegova obitelj pomogli kad sam tek došao u Split i kad me zgazio auto, koliko sam ih zavolio, koliko sam sati proveo u njihovom stanu montirajući spotove, na koliko odličnih ručkova su me ugostili… znači ništa od spavanja, pa sam se vratio nazad na posao. Dostavio poso, otišo do Mikija na 20 minuta, jurio nazad. Kasnili smo sat vremena sa planiranim kretanjem, jer nisam stigao pripremiti 3 dodatne pjesme za cd, koje sam nosio za slučaj da treba uvjeravati ljude kojima ni one prve 4 nisu bile dovoljne da shvate da se radi o albumu godine.

Bla bla u autu isto nisam skoro pa ništa spavao jer sam debil. Kako je bila srijeda i imao sam slobodnu večer, mogao sam birati hoću li provesti večer smišljajući pregovaračku strategiju za sutra sa Hudarom i Predsjednikom, koji su provodili noć kod jednog lika kojeg zovu Pinokio, ili ću se javiti jednoj djevojci s kojom se povremeno dopisujem na fejsu i koja je izrazila želju da se vidimo kad dođem u Zagreb. Objašnjavao sam joj da sam preumoran jer nisam spavao ništa te noći i da vjerojatno neću biti baš zabavan jer je Mikiju u 7 ujutro umrla mama, ali rekla je da će mi biti super zabavno, da ima slobodan krevet za mene ako umrem i da joj je ostalo nešto alkohola od rođendana, pa je sve bilo u redu.

Oke u Zagrebu sam, odem pozdravit obitelj, otvorim limenku Red Bulla, operem zube i sjednem na tramvaj. Dobijem poruku sa adresom i na koje prezime trebam zvoniti. Sasvim slučajno jedna stvar mi upadne u oči – Pukanić. Znači hodam prema ulazu i okrećem se oko sebe, dolazim tu u tamnom baloneru ko antidržavni element sa sumnjivim crvenim kuferom, tražim crni kombi tajnih službi ili nešto slično, no ne vidim ništa. Uđem u stan, dočekaju me ona, njena prijateljica koju ću zvati Kiki i njen momak kojega ću zvati Keko. Oke svi su mi nepoznati, ne znam koliko će Red Bull djelovati, pogotovo zato jer sam popio pola limenke doma i zaboravio uzeti sa sobom ostatak. Trebam popit neku žestu. Mala Puki mi donese 2 različite votke i tekilu. Odlučim se za tekilu, popijem prvi gutljaj i primjetim da svi sjede za stolom i gledaju u mene kao da očekuju da će se sada dogoditi nešto jako zanimljivo.

To je bilo smješno, jer ja sam od njih očekivao tu najavljenu super zabavu, a svi stiferi samo sjede, niko ništa ne pije, i gledaju u mene ko da sam pokusni kunić. Kaže mi Kiki da čeka da se napijem i izrigam. Reko šta vi mislite da sam ja neki alkoholičar, oni kažu pa da. U tom trenutku sam odlučio da ne popijem previše, da ne izgubim sjećanje, jer sam pred pola godine čitao jednu priču jednog hrvatskog pisca Škifića u kojoj teen pripadnici elitne hrvatske mladeži na jednoj privatnoj zabavi snimaju kako siluju i prebiju nasmrt svoju prijateljicu. Atmosfera je bila napeta, Kiki kaže da čeka kad ću izvadit pištolj ili nož iz svog kovčega, a ja sam čekao da oni učine isto kad se malo napijem.

Ohrabrim se i pitam malu Puki da šta je s prezimenom, je li u srodstvu sa starim Pukijem. Kaže ona da je, da mu je kćer. U jebemti, nikad nisam zamišljao da će Pukijeve crte lica izgledati dobro na djevojci, a eto sjedim ovdje, još nisam ni pijan, a izgledaju dobro. Sjetim se da mi na ISTINI zapravo imamo neke lajnove u kojima se spominje Puki i pomislim uuuuu jebote, ako ikad čuje te lajnove, mrzit će me. Ali kako sam glup, reko ajde odmah ću joj to reći pa da se više ne opterećujem time. Lajnovi su – “roknu te ko Pukija brte / lete meci, niko ne sluša Lukya brte”. Očekivao sam da će se strašno naljutiti, ali nije, sve što sam trebao reći je da u kontekstu pjesme to ima smisla.

Pušto sam maloj Puki, Kiki i Keku tih 7 pjesama koje nosim izdavačima na cd-u i bili su divna šutljiva i pažljiva publika. Dobro su reagirali na tu pičkastu selekciju ISTINE, koja uključuje samo potencijalne singlove i ništa tvrdih stvari. To je lijepo kad ti neko po prvi put sluša pjesmu i šuti da čuje reperske tekstove. Pitam ih, da ste vi izdavači, bi li nas potpisali na temelju ovoga, oni kažu da bi. Pitao sam to ozbiljno jer sam bio u tremi, jer doista kad sam obilazio izdavače za prvi album prije par godina, sve njih, baš svi su nas odjebali. Popio sam već dosta i užasno mi se spavalo i mala Puki i Kiki su negodovale kako nisam zabavan, kao da im već nisam jebeno najavio da nisam spavao noć prije i da je rak najveći moderni ubojica ljudi u srednjim godinama, čak pogotovo žena i da neću bit zabavan. Oni su trebali biti zabavni i zabavljati mene da ne zaspim, a ne obratno. No nisam se usudio zaspati, da me ne ubiju i ukradu mi cd sa 7 potencijalnih singlova ISTINE, pa sam doslovno prstima držao kapke otvorenima na nekom sova sranju.

Zabava u kojoj smo u osnovi samo sjedili za stolom i streljali se pogledima kao ljudožderi čekajući da neko izvuče nož, je trajala do zore, kad su Kiki i Keko otišli na spavanje. Tada mi je malo laknulo, mala Pukijeva je mršava i ocjenio sam da se mogu nositi s njom, te nakon 2 zadnja sata kad sam bio na rubu sna i smrti, prve zrake sunca su mi dale novu energiju i živnuo sam i nastavio piti tekilu i pričati s njom. Taman kad sam mislio da je sve sjelo na svoje mjesto, jer mala Puki i ja smo našli par zajedničkih tema za razgovor, ispalo je da sam ipak popio previše tekile i otišo sam u wc rigat. Nisam uspio pa sam se vratio i zakljucao na stolici, a ona je otišla spavati. To je bilo u nekih 6 sati, a Predsjednik i Hudara su me trebali skupiti u 8 i pol.

Zaspao sam na tren na stolici, i onda me je u 7 probudila neka žena koju uopće ne znam i koja je počela spremati stol, na kojemu sam ja sjedeći na stolici držao lakat i glavu. Reko – šta je sad ovo jebote di sam, jel ovo hotel neki, posluga. Kaže ona meni – evo gospodine ovdje vam je ručnik, rekla mi je mala Puki da ćete se istuširati. Ja reko, “ne sada hvala lijepo” i nastavim kljucati za stolom. 15 minuta kasnije budi me ona opet i kaže – gospodine evo rekla je mala Puki da vas trebam probuditi u 7 i pokazati vam di je kupaonica jer se želite istuširati. “E aaaaaaaaaaajde pokaži mi”. I odvede me ona do kupaonice i pogledam se u ogledalo i krvavije oči od nespavanja nisam vidio nikad. Znači super, uskoro me kupe Predsjednik i Hudara, ideja je bila da dođemo spremni i odmorni, a ja nisam spavao 2 dana i idem na najvažnije sastanke u životu. Ništa u životu jebote ne znam uraditi normalno. Dok sam čekao tih 8 i pol, kratio sam vrijeme čitanjem topničkih dnevnika koji su tek tako ležerno ležali na stolu. Reći ću ti ovo, sve je to goli kurac, sranje je dosadno. Izašao sam iz stana sam, niko me nije otpratio. Osjećao sam se ko stranac koji izlazi iz hotela.

Prvi sastanak je bio sa Aquariusom u 9 i ne mogu brate, umirem, udarimo mi zato prvo u kvartu u nekoj birtiji kavu nabrzinu. Dođemo u Aquač i kaže mi tip s kojim imamo ugovoren sastanak, znači doveo si tjelohranitelje haha. Želim čovjeku pustit cd, a on kaže da ne treba. Čuo je Macija, to mu je dovoljno, zna on da je sve dobro jer su to Dječaci, isto kao šta zna da Hladno Pivo i TBF i Jinxi i Pipsi, da će dostavit dobru glazbu. Znači žele nas. Išli smo na 4 sastanka sa 4 izdavača, popio sam 4 kave i svi nas žele. Ne nude svi iste uvjete, ali svi odreda žele Dječake. Još im govorim svima, ovo što ste čuli, ove pjesme, to je pičkasta selekcija, to su potencijalni singlovi za vrtnju na radiu, jer znam da vas samo to zanima. A oni su kao “Haha pičkasta selekcija, oh tako smješno i alternativno, haha nismo ni mi da nismo hip i u toku, čak ćemo hihotavo naovlaš spomenuti da imamo određenog iskustva i da smo možda nekad i u nekoj neformalnoj prilici oprobali najbezazleniju od svih legalnih i ilegalnih opojnih supstanci.”

Sjednemo za stol rasipaju mi se posvuda papiri sa natuknicama šta smo pisali koje stvari treba tražit od njih, izgledam ko zombi iz Auschwitza, treba mi minuta da počnem govoriti nešto smisleno i onda je to, “aaaaaaaaaa… mi ono oćemo… potpunu slobodu”. Slobodu u svemu što radimo, da nam ne diktiraju ništa, ni pjesme, ni album, ni cover, ni intervjue, ni ništa. Svi pristaju. Croatiu Records pitam, ša će biti kad u nekom tekstu spomenemo Škoru, kažu “ništa, takve stvari kao i psovke na pjesmama mogu samo utjecati na smanjenje vaše radio vrtnje i prodaje”. Ne znam sad kome sam točno rekao da ako se dogodi da u intervjuima poseremo neke njihove druge izvođače, da nam se to dozvoli jer moramo biti istina, oni kažu može. Kažem vodimo i svoj tumblr na koji postavljam slike polugolih žena i oružja i di nas traže da seremo po lošim bendovima, ne smeta ih ni to. Neću sad pričati ništa drugo, jer ne želim ulaziti u domene poslovnih tajni itd. Pregovore još moramo dovršit i uvijek kad se sere o tome, nešto se urekne, možda sam to upravo sada i učinio i svi nas odjebu, ali jebiga, prezabavno je bilo da ne spomenem.

Znači očito se dogodilo, postali smo nešto i konačno je izdavačima došlo do glave šta znači imati ISTINU. Kad sam ih obilazio za prvi album, niko nas nije htio, sada nas žele svi i moram ti reći, nakon toliko godina rada i ignoriranja medija i industrije, to je jeben osjećaj. Svi odreda su nam isto tako rekli i da je najpametnije izbaciti album nakon ljeta, jer nam master sigurno neće biti gotov prije kraja petog, a njima svima treba mjesec dana da ga stave na police trgovina, a ako ga izdamo na ljeto, biće ćorak jer niko od medija od 15.6. ne radi ništa. Baš se nigdje ništa ne događa. ISTINA nikako ne može biti ćorak, ali imaju ljudi pravo, znaju svoj posao i tu ih treba poslušati. Znači do 6. mjeseca možeš očekivati nadam se objavu da smo potpisali za nekoga, zatim prvi singl za ljeto, i nakon ljeta album. Biće to skoro 3 godine od DRAME, znam da je dugo, predugo, ali ovo je ISTINA i kad ju dobiješ u ruke, zaboravit ćeš na to.

Na povratu u Split u autu opet nisam ništa spavao jer sam bio previše uzbuđen radi razvitka događaja. Kad smo došli u Split, okupili smo se svi kod mene i do 3 raspravljali čiju ponudu treba prihvatiti. Zaspao sam konačno oko 4 ujutro. Probudio se u 3, otišo na sprovod Mikijeve mame, vratio se doma i opet zaspao. Sjebano je kad i misliš da se jednom u životu, protiv svih izgleda, nešto odvilo preglatko i preuspješno poput ovih sastanaka, a ništa u životu ne ide tako. Zapravo se i nije odvilo tako, jer mi sve tog dana bilo u sjeni smrti jedne zbilja odlične žene koja mi je puno dobra učinila u životu, čiji mi je sin spasio život kad sam došao u Split. Tjedan dana nakon toga, isto od raka, umrla je majka Hudinija, našeg basista, čovjeka na coveru, jednog od najboljih likova ikad, definicije anti stifera. Tjedan dana prije toga, umro je otac najbolje prijateljice naše prijateljice Sanje od moždanog udara. Sranja se stalno događaju, sve je protiv nas, niko nema posla, još radimo album.