Dodirni nebo
Kao ša sma reko Predsjedniku u petak, osjećam ko da sam na najnižoj životnoj točki u dugo vremena. Čudan osjećaj. Ne znam ni ša radim. Malo vadim hatove iz nekih jazz dua i kvarteta, malo radim depresivne beatove, imam za dat još 4 uvjeta. Slušam sad Lukya. Sjebano je jer znam da je taj lik napisao svaku pjesmu na tom albumu za jednu te istu ženu. Za jednu ženu koja ga je odjebala i koju je izgubio zauvjek, samo to odbija prihvatit. Pa ta djevojka onda nađe novog dječka, a on ju opsjeda i onda dobije po njuški od njenog momka, i tako ukrug. Kvragu, govorim samo ša sam čuo. U Splitu se puno trača.
Tako i ja sad imam ljubavne probleme, al ono neću o tome jer osobniji su čak i od gaća koje nosim. Ne može niš pomoć. Ni lijepa noć, dvije boce vina i još lijepša djevojka. Ni to. Nije slatko. Jučer su bili Predsjednik i Drugi kod mene. Ivo je birao beat za svoju solo stvar, našo ga je. Svi Dječaci sad rade neke solo stvari. Rađa je negdje u Istri pitaj Boga di. Ima napisanu solo stvar al je vrlo izbirljiv s tim beatovima, traži neš za dušu. Kako sad stvari stoje, imam beat za dušu jer tako osjećam sad i učinio sam jedan uf. Nebu isto nikako da zgotovi svoju solo stvar, stalno mu neš fali. To je taj perfekcionizam koji Dječaci posjeduju. Nemoš ni ić oprat zube bez da ga poneseš sa sobom.
U cijeloj toj konfuziji i u danima koji prolaze neviđenom brzinom, jedino ša te može bar na trenutak dignut jeste benganje. Ne bilo koje benganje. Samo ono pravo dječačko benganje. I tako samo Nebu i ja u petak krenuli u potragu za tim izgubljenim idealom. Tim osjećajem vrhunskog benganja i oslobođenja koji se jako rijetko pojavljuje, a i tada je samo nadomak ruke i djeluje nekako neuhvatljiv. Doživjeli smo dosada nekih izvrsnih benganja, kvragu sine, po jednom smo nazvali i pjesmu. Ali ša, uvijek nekako znaš da može i mora biti još luđe i još bolje. Veće oslobođenje od pada niz stepenice i sranje, moramo to uhvatit.
Di sam stao. Bio je petak navečer, sjedili smo u parku Drugi, Nebu, Predsjednik i ja. Bilo je to jedno hlađenje, zbilja nismo ništa predviđali, ja sma se ionako ubio u četvrtak. Pijemo pive, pričamo. Ništa. Na kraju bilo je to jedno ugodno hlađenje, Predsjednik i Drugi se odluče vratit u Spinut, Predsjednik se morao dić u 5 ujutro da bi obavio svoje dužnosti. Nebu i ja krenemo dalje, pijemo još. Odlazimo u Quasimodo, srećemo malog Nikolu. Nebu i on dogovaraju suradnju između Dječaka i Edip Mamua. Pijem još. Gubim koncentraciju. Zajebavam Nikolu. Izlazimo od tamo i krećemo u klub, jedini klub koji liči na išta ovih dana, Ohara. Pijemo još. Hodamo do kluba i dobivam osjećaj da se Nebu polako pretvara u Vojka. Banemo u klub i u jednom trenutku sve postaje nešto. I benganje počinje.
Taj trenutak se dogodio kad DJ pušta stvar koju je semplirao Kanye na novom albumu na “Touch The Sky”. COMIN TO THE SPOT LOOKIN EXTRA FLY! Trube mi probijaju lubanju. Jeben je original. Sve iza toga je bilo točno ono ša je trebalo biti. Jes da se ne sjećam nijedne pjesme iza toga, al bilo je pravično. I ono odjednom pojavljuje se lik kojeg sam prije znao samo po imenu Ghandi Astetik. I reći ću ti to ovako. Ti sine imaš eegru, kad žicaš djevojku par kuna a ona ti da bana – ti imaš eegru. Ono sve je bilo eegra, to je bilo benganje. Kažem ti ovo, ti imaš ubilježeno mjesto na jednom od budućih benganja Dječaka. Ja ti dajem mamojebenu kartu. Bengat ćeš s nama. I ne moraš me častit pivama nit mi davat pare dok te izbacuju iz klooba. Otkud im uopće pravo da izbacuju Ghandija, on jebeni mirotvorac. Moš povest i svog prijatelja koji mi je onako nekako žalosno pričao da je niko i ništa. Brte, ti nisi niko i ništa. Ideš bengat s Dječacima i onda kad uhvatimo ono oslobođenje za dupe, jebat ćemo cijelom svijetu mater!
…i onda se probudim u odjeći na svom krevetu i odem napravit još jedan depresivni beat…život samo do idućeg benganja