Kolumne

jednostavno je nevjerojatno koja enormna količina sranja stane u taj mali prostor. na stranu računi (koji su ionako redovito u kurcu) i sva ta formalna sranja. reklame i leci. jebem im mater. ima već dosta da se svi živi supermarketi reklamiraju na taj način. ma dobro razumin, borba za tržište i ta sranja, ali ja bi da ti papiri isto zaobiđu moj sandučić. suvišni su. uostalom, nikad nisan bia dolje sa hugo paštetom, najjeftinijom šunkom i takvin tipovima sranja.
Continue reading →

evo situacije: neodgovorna bijedna glupača u francuskoj odluči se ubit tabletama. razvedena je i ima dvoje djece. naguta se tableta i onesvijesti u svojoj sobi, pas joj izgrize facu pokušavajući ju razbudit. kuja se nakon par sati osvijesti, ide stavit cigaretu u usta i vidi da joj se usta ne otvaraju na uobičajen način… i sad počinje veselje. doktori odluče da će baš ona biti prvi primatelj transplantacije lica. novo lice joj je darovala obitelj čija je članica također učinila samoubojstvo. ova jadna glupača s početka priče danas se kočoperi s novom facom po televiziji, izležava pred vjerojatno najcjenjenijim psihijatrima i prima milijunske ponude za otkup prava na priču/scenarij. jel se i vama psuje?

Evo neke hip hop slike koje imam, vjerojatno zadnji set tih sranja. Ima svaš unutra, pa evo, za početak, Mal’ Jon bez očala.
Continue reading →

krasan dan danas. azurno nebo. prvo šta mi padne na pamet kad je dan ovako krasan je slika yurija iz stillnessa u kratkim rukavima na kamenom balkonu iznad one palme nasred rive, po ure prije odlaska na bus za zagreb. ova divna cura jedna mi je dala određene materijale kojih je bilo potrebito fotokopirat pa sam na putu do fotokopirnice prošao preko rive. jesam li rekao već da je krasan dan danas?
Continue reading →

kad vas nešto zateče. kad par trenutaka u nevjerici blesite u nešto. al ne mislim na članak u novinama u kojima ste pročitali da se vaš najdraži pjesnik/glumica u sapunici vjenčao/la odnosno našao nekog, nekog drugog, ne vas. mislim na nešto još gore od trenutka u kojem ste shvatili da ste već pogledali sve nastavke simpsona…
nešto gore od škrgutanja zubima nakon šta na vijestima vidite da je ashton kutcher prvi put igrao loto i dobio najveći dobitak u povijesti.
nešto kao kad saznate da je severina snimila kućni uradak i da ćete ga za dva dana dobit u ruke, sjećate se tog prekrasnog božanskog ‘ne vjerujem da se ovo događa meni’ osjećaja? e pa upravo takvo nešto samo u suprotnom smjeru, s negativnim predznakom.
Continue reading →

srebrni letač dvosjed iz predratne serije independent letača zaustavio se nasred najprometnijeg trga u vukojebini. ispod sloja blata i pijeska koji su više izgledali kao djelo slikara koji se upravo skinuo sa zadnjeg hita moderne farmacije nego kao posljedica nemara vlasnika nazirao se plavi natpis. nova policija pisalo je na vratima koja su se podigla u zrak da bi iz letjelice izašao plećat čovjek srednjeg rasta duge crne masne kose u repu. šerif čačiđ predstavljao je ona dva kapitalna k u korumpirana kurčina. uputio se pijanim korakom prema prvom saloonu. kao i uvijek, u dolini dražesnih sredinom jutra magla je još bila gusta.
Continue reading →

Ovaj tekst je posvećen životu i djelu Dragutina Simona, najrealnijeg Simona. Nemoguće je obuhvatit nečiji život u nekoj glupoj kolumni na netu, pa makar bilo i na ovako igračkom webu, zato ovo nema neki visoki cilj. Ispričat ću samo neke anegdote iz Dragutinovog života za koje sam saznao, jer one će najbolje reć o kakvom je čovjeku ovdje riječ. Bile one pretjerane ili ne, ne znam, samo prepričavam šta su mi ispričali. Ipak istina je da smo ga odavno u šali znali zvat Rambo Simon.
Continue reading →

u utorak 11. ožujka 1958. dan je počeo kao i svi drugi na vojnom aerodromu u blizini granice s georgiom. kapetan carl keller, glavni pilot, kapetan charles woodroff, pomoćni pilot, i kapetan bruce culca, navigator, poletjeli su točno u 16 sati u zadanom smjeru. poznavali su bombarder B-47 kao svoj džep i dobro su znali što nose sa sobom: ispod bombarderova produženog trupa visjela je atomska bomba, nešto manja od one bačene 1945. na hirošimu.
Continue reading →

Continue reading →

Gospoje ništa ne činidu, samo kapeline nosidu, mažedu se ka maškare, po postejan se vajadu i na blud samo mislidu. Nikad jin kurci dosta. Svaka gospoja sanja veliku bačvu punu kurci, a ona u bačvi zatvorena. Jedan jon je kurac u pizdu, drugi u guzicu, ona ji liže, čiča, guca, tučedu je po justima, po nosu, po prsima, a bačva se okriće, kotrlja, moren plovi, a gospoja se unutra vaja i trotulaje na kurcima.

• Odlomak iz “Velog Mista”, napisao Kralj Miljenko Smoje

iz vrta grčkog filozofa demokrita često se čuo smijeh, a njegovi sugrađani zbog toga su mislili da s njim nije u sve u redu. jednog je dana gradsko vijeće odlučilo da najveći liječnik onoga vremena, hipokrat, potanko ispita sumnjivo demokritovo stanje.
Continue reading →

johnny se vraćao kući, noć je već bila plava. tišina. zalutao je u ulicu koja je postojala samo ponekad u sumrak i zoru. u hrpi smeća i mrtvih televizora, iz zgusnutog kompleksa plavog cementa i ruzine isticala je povelika građevina. johhny se našao pred starim drvenim vratima. pokucao je. i dugo je čekao. niko se nije javio. stavio je uho na vrata. ništa nije čuo. nije bilo ni kvake. noć je već bila plava, johnny je otišao kući.
Continue reading →

rekla je da ide na pivu u hey joa i da će doć. ja je pitam oću li se stić ošišat prije nego dođe i ona kaže da oću. uzmem mašinicu i počnem sa šišanjem (ima već godinu- dvije da sam uvidio kako je najbrži i najbezbolniji način da se sam ošišam). u pola šišanja eto ti nje na vratima.

pa ti kalkuliraj.

često se uhvatim kako izlazeći iz o’hare govorim da me oni tužni nagomilani ljudi više neće morat gledat. tolko je ljudi stisnuto u tom prostoru da kad bi okrenija zgradu naopako niko se ne bi maka. svi bi još uvik nogama dodirivali pod a ramenima ramena ljudi do sebe. zajedno s onim gustim slojem dima iznad svojih glava čine jedan poprilično vjerodostojan puding sa šlagom. da..
Continue reading →