Kolumne

evo spojim se na net i vidim da me zondo pretekao pišući o gotovo identičnoj temi. čudno nešto. uglavnom, prekjučer u gradu oko 9 sati navečer naiđem na žensku iz razreda iz srednje koja je prošle ili preprošle godine bila druga ili treća pratilja na izboru za miss universe ili hrvatske ili bilo čega drugog, ne znam, ne pratim te gluposti, i ona mi reče da je umorna jer se digla u 6 uri ujutro i jedva stoji na nogama jer nije oka sklopila. ja kažem da nisam umoran jer sam popodne odspavao i ona na to odgovori sa: je, i ja sam spavala dvi ure popodne. e sad.. to je ipak next level gluposti. laprdam, dakle jesam.

O kako volim te besmislene neobavezne razgovore u menzi, to ćaskanje, ma ne samo u menzi, svugdje jebote. Čemu tolka ljudska potreba za glasanjem? Nisam siguran ima li ikakve razlike između toga i glasanja životinja. Ovu konverzaciju koju ću sad navest su mogli i odroktat ko svinje pa bi bio isti komad govna. Pazi sad, i ozbiljno, to je sve, nije bilo nastavka razgovora iza toga.

Subjekt 1 (uzima komad kolača):
– Šta ću kad volim slatko

Subjekt 2:
– Pomalo

Onda se spremi za to da jednom u toku njihovog djetinjstva doživiš da ona povraćaju na vrlo javnom mjestu, po ljudima, njihovim stvarima i svim objektima u krugu od dva metra. To je zakon brojeva, u prvih 13 godina života, mora se dogodit bar jednom. Neće ti tad valjda bit neugodno? Evo vidiš, majka koju sam danas vidio u toj situaciji se ponijela najbolje kako je mogla. Ignorirala je dvije mlade zgrožene djevojke po kojima je njen sin povratio i samo je pitala sinčića “pa kako se osjeća, pa zašto joj nije rekao prije?” Prije čega? Prije nego je ušo s njom u jebeni autobus.
Continue reading →

Marko Andesilić pročitao je ovo negdje i napisao negdje drugdje:

bili glup i gluv
gluv pita glupog “kolko je 4+4”
glupi kaze “10”
gluv kaze “na kurcu te nosam”

Vrijeme je da slomim ovo dole vrlo jednostavno. Neko mora reć kroz ša su dječaci prolazili zadnja 2-3 mjeseca, jer sranje nije slatko. Zbilja bilo je svakakvih situacija, pucali smo po šavovima, neš nije bilo u redu. FRIKCIJA kmico, FRIKCIJA!
Continue reading →

Continue reading →

prije par dana kunja mi je reka da će možda doputovat danas na utakmicu zajedno s nekim bad blue boysima s faxa. ne znam još jeli to i napravio, postoje velike šanse da je to samo jedna od njegovih laži. ali nije bitno. mnogo me zainteresirala sama ta ideja kunjinog dolaska s boysima na utakmicu. nisam pitao za koga bi navijao, ali nema baš smisla vozit se u kombiju/busu s boysima i onda otić na sjever navijat.
sjećam se kad smo prije 2 godine u zagrebu išli gledat utakmicu(tako se sve posloži da za vrijeme svakog mog boravka igraju dinamo-hajduk ili zagreb-hajduk) u stan od nekih prijatelja i kunja je u tramvaju ispod otkopčane jakete nosija šal od hajduka.
Continue reading →

moja srednja škola se nalazila odmah pokraj pazara. na velikom odmoru, tip šta je sidia ispred mene, kupia je na pazaru jedno jaje. donia ga je u razred i tvrdio nam svima da se sirovo jaje ne može zgnječiti koristeći samo jedan dlan. da dokaže svoju teoriju, odlučio je odmah provesti test i nas par smo se u zanimanju okupili oko njegove, predzadnje klupe. ispostavilo se da se sirovo jaje ipak može zgnječiti koristeći samo jedan dlan.

Kad me niko drugi ovdje ne može nadmašit, a nije da to iko od dječaka uopće želi učinit, moram sve sam. Znači mislio sam da neću uspjet nadmašit ono otvorim-oči-nalazim-se-stojeći-na-drugom-katu-u- nekom-stubištu-neke-zgrade-u-kojoj-nikad-nisam- bio-sa-zlom-nogom-u-ruci sranje, ali eto, očito je i to moguće na nekom budim-se-u-busu-vozač-me- istjera-izađem-i-nađem-se-u-krivom-jebenom-gradu sranju.
Continue reading →

te večeri, johnny je samo gnjilio ispred monitora. provjerio je sve forume na kojima je registriran pa je, ne znajući šta bi od sebe, čitao spamove u svom mailboxu, razmišljajući kako mu je život postao patetičan. i upravo kada je krenuo kliknuti na mail pod imenom “C MY PIX, IM NAWTY!!”, zazvonio mu je mobitel. bio je to asmo, johnnyev stari prijatelj čije pravo ime nitko ne zna. asmo ga je zvao iz johnnyevog dvorišta, bio je na skuteru i nagovarao ga da ode sa njim na privatni party na koji su pozvani svi koji znaju gdje se održava. inače, johnny bi ga odbio, dobro poznavajući sjebanu sortu ljudi s kojima se asmo druži, ali večer je bila toliko slaboguza da se johnny odmah obukao i izletio iz kuće.
Continue reading →

jutros sam se nabrzinu presvlačio u sobi. taman sam skidao čarapu. prozor i vrata su bili otvoreni i nastao je propuh. vrata su naglo krenula zalupiti pa jedino šta sam stigao napraviti je baciti čarapu da točno upadne između jurećih vrata i dovratka. čarapa je ostala visiti zgnječena između. bilo je preludo.

Continue reading →

ništa, pobrojao sam da gore na tom last.fm-u ima 74 trake uključujući instrumentale i skitove. 74 trake, brte. prije par mjeseci je neko na forumu napisa da bi volija čut dječake preko beatova koji su malo više hip hop. i sad slušam neke od tih starih pjesama… s puno lošijim flowom nego sad ali prepune autentičnih lajnova koje nisi u to vrijeme moga čut nigdi. versovi prepuni vizija i metafora, najtmurniji šporki beatovi iz kojih svejedno sjaji nešto optimistično, neka sumnja da bi to što radimo ipak moglo bit pozitivno i da će se možda nać netko kome će ta glazba činit gušt.
Continue reading →

eto čitanje i slušanje ovog nedavnog magellanovog intervjua na hhunity-u me natjeralo da istresem malo reminiscencije i melankolije vezane uz razdoblje (koje moguće da je prošlo) a u kojem sam bio najčišće povezan s hip hopom. ja, nebu i batman 3000 išli smo u isti razred i počeli smo slušat rap intenzivnije u posljednjim razredima osnovne škole, da bi u srednjoj školi čak i precjednik postao entuzijastični kolekcionar svakakvih rap izdanja. tada je to već preraslo u pravi hobi i jednu od osnovnih zanimacija. sjećam se batmana 3000 u yankees kapi sa zlatnom wu tang naušnicom i širokim gaćama u koje su mogli stat precjednik, ac3pio i mladen iz tbfa skupa.
Continue reading →

Kad sam bio mali dječak, a svakim danom se sve više udaljavam od tog razdoblja, znaš bio sam normalno nekad fasciniran svim onim akcijskim-umri-muški sranjima. Bilo mi je jebeno kul kad akcijski junak nakon svih onih sranja koje učini, na kraju filma, nakon ša pobije sve, onako šepa vidno sjeban. Nekad na putu do škole znao bih i ja nabacit malo šepanje, onako malo, baš sam se osjećao ko Bruce Willis dok sam šepao do škole. Nekad sam se nadao da me neka djevojčica gleda iz nekog prikrajka ili s prozora dok šepam do škole i da me vidi kako sam na tom umri muški sranju, da me gleda velikim očima i misli: “Kvragu, kroz ša sve taj dječak prolazi?”.
Continue reading →