kavga
idu dva lika ulicom, ono kooiš, idu ulicom, zakače se slučajno ramenima, pogledaju se i vrijeme stane. stop. šta? vrijeme stane. živčani i nervozni, na mučnoj vrućini asfalta najnebitnijeg grada. kapljica znoja na lukinom čelu zaustavila se 2 cm iznad lukine obrve. bijela točka u markovom oku titrala je kao u japanskom crtiću. jebat ću mu majku odzvanjalo mu je u glavi.
Continue reading