Kolumne

Ponediljak je danas. Opet. Najgori dan u tjednu, ali samo zato sta je pocetak dugog radnog tjedna, ne zato sta iman nesto protiv ponediljka opcenito. Dobar je to dan ipak, jednako dobar ka i utorak ili cetvrtak. Zapravo kad san doma svejedno mi je koji je dan u tjednu pa tog ponediljka nisan uopce ni svjestan. Lezin do kad ocu, radin sta ocu i ponasan se kako ocu, sve ono sta ode ne smin. Zato je naplata svega ovoga uvik najslade poglavlje cile te price.
Continue reading →

Iako iman i drugih kolumni u planu, ovo je zapravo jedina koju trenutno stvarno zelin pisat. Nedavno san pogleda Malenu i mora da me to nesvjesno podsjetilo na nju, a ruku na srce (no Tudman) ima i nekih slicnosti u svemu tome.
Upozna san je u petom razredu osnovne skole. Iako se slabo sican detalja iz osnovne, nje i situacija s njom se sican ka da se jucer odvilo. Bila je nevjerojatno lipa, finih crta lica, kovrcave crne kose, iako i ne nesto posebno vitka, ali dobrog modnog ukusa. Taman sta se kaze. Imala je blistav osmjeh, velike oci, velike bijele zube i malo vece usne. Taman sta se kaze. Covjek kad je vidi reka bi za nju da zraci necim posebnim. Ona je predavala hrvatski, a medu zaludenon ekipon je vec od prije vladala prica o njoj kako je dobra. No obicno bi se to pretvorilo u nadobudne price kako se nabada na onu stvar kad sidne na rub stola. A masu puta bi sidala bas tu. Sican se da su neki drznici iz A razreda govorili kako je bolja ona iz likovnog, mozda zato sta im je bila razrednica, al ic usporedivat njih dvi to stvarno nema smisla.
Continue reading →

postoje ti posebni trenuci koji vam uzgmižu uz leđnu moždinu i rasprsnu se u mozgu kao vatromet (onaj šta izgleda poput kao maslačka).
prekjučer; na putu od banke do fotokopirnice skrenem u uličicu za koju se ispostavi da je poseban eko sustav, habitat izoliran od ostatka svijeta.
upržilo je vruće jutro u gradu, ali u tom prolazu (koji je u potpunosti u hladu) bilo je barem 10 stupnjeva niže od ostatka splita. jedine dvije osobe u toj ulici imale su svijetlo plave oči. hladne svijetlo plave oči.
naravno da se sve odvijalo usporeno, vrijeme jednostavno voli gmizat sporije u takvim, posebnim trenucima. promatrali su me svojim hladnim očima dok sam prolazija, vjerojatno me smatrajući uljezom poradi mojih očiju – očiju boje govna. bilo je to najdužih 10 sekundi u mom životu, jedva sam se živ izvuka.
likovi su definitivno bili na nekom rutger hauer sranju.
definitivno.

Evo Kid Rađa nam poslo neke kolumne sa broda sa ko zna kojeg oceana.

Bila jednom jedna drzava zvana Somalija. I bili jednom jedni ribari zvani Somalci. I ti ribari (u daljnjem tekstu divljaci) odlucise prije par godina da nema kruva od ribe i da triba u zivotu nesto vise od punog stomaka (citaj: triba love). I tako su ti divljaci odjednom nabavili vanbrodske motore od 500 konja i iste montirali na svoje doradene ribarice, a kad su vec uzeli motore morali su nabavit i stagod oruzja, bombi i streljiva, da se sve to dobije neki smisao. Da ne bi bilo zabune, te divljake je neko mora sponzorirat, pa bila to Somalijska vlada (ako to uopce postoji u toj banana drzavi) ili izvjesni likovi s one strane zakona, nije bitno, divljaci napadaju koga bilo.
Continue reading →

Continue reading →

Bushra Shari (39)
▪ Nakon 25 operacija.
▪ Prije 5 godina, muž ju je zalio kiselinom jer je pokrenula postupak za razvod.
Continue reading →

Znači zovu nas nešto da repamo u Neum i kažu da smo skuplji od Vatre i Igora Cukrova skupa. Navodno bi Vatra svirali i besplatno, a Igor Cukrov je nedavno pjevao u nekoj Neumskoj birtiji za 150€. Jebiga, ne znam koja je politika Vatre i kako nakon 4-5 albuma mogu svirat besplatno, al Igor Cukrov je jedan masni nagelani poluproizvod koji ne može ni taknut govno koje mi donosimo na stol. Taj tip treba skočit u školjku, skupa sa Rafom, Bojanom, Kedžom, Žanamari, Frankom, Eminom, onim Feminem drocama i svim tim ostalim poluproizvodima kojima tvornica naših ostarjelih eminentnih prhutavih tekstopisaca i skladatelja nije uspjela napisat jednu jedinu pjesmu vrijednu kurca. I nemoš ni pustit vodu, previše ih je, prekrupni su, začepit će školjku i onda ćeš morat raskapat pločice u kupaonici da otvoriš cijev i čistiš govna i biće ružno i smrdljivo za izrigat. Eto, to te čeka.

Continue reading →

izišao sam s tom djevojkom van, da se kao družimo i to, al je ispalo da sam puno više pričao od nje i vjerojatno je dobila dojam da me ništa o njenom životu ne zanima, da sam umišljeni debil koji razmišlja samo o sebi. greška je bila u tome što joj nisam postavljao dovoljno pitanja (o tom životu njenom životnom). kao posljedicu, za sljedeći put sam sastavio listu pitanja za dotičnu: Continue reading →

Continue reading →

23:35 Ana Maria
danas se puni 527.204 miliona godina otkako je Bog stvorio Adama i Evu.Posalji ovu poruku 15 ljudi sto imas online.Ako ne budes poslao/la za dva dana desice se nesto lose tvojoj porodici.A ako posaljes dva dana poslije desice se nesto lijepo u tvojoj porodici…
23:49 Ivo
ako su adam i eva moja obitelj i ako ne pošaljem ovu poruku nikom šta će se onda desit?

Prošli put kad sam se vozio od Splita do Makarske, u autu smo bili Vojko, dvije lude žene, i ja. Te večeri smo ih prvi put upoznali, nakon ša mi se jedna javila na našem forumu i predložila da izađemo van pit. Bez nekog posebnog razloga, vodile su nas da idemo pit u Makarsku. Ne sjećam se baš previše krajolika, ali sjećam se da smo stali na 3 benzinske postaje na putu do Makarske da se Vojko može posrat.

Prošli put kad sam se vozio iz Makarske nazad u Split, jurili smo zavojitom cestom uz morske litice, zora je svitala, žena za volanom je bila mrtva pijana, doma ju je čekalo dijete i muž s kojim je bila u ranoj fazi rastave. Kraj nje je sjedio Vojko. Iza smo druga mrtva pijana žena i ja vodili rat. Ona je htjela da ju ljubim, a ja sam htio gledat zoru kako se stvara na površini mora. Bilo je vrištanja, grebanja, griženja, plakanja, hvatanja za kurac, otvaranja vrata od auta, i što sve već ne. Dobro je što smo ostali živi na toj cesti.
Continue reading →

zašto žene stavljaju uskličnike nakon svake druge rečenice! u porukama, mislim! propuštam li ja nešto! zar ja stvarno ne uspijevam osjetiti te čimbenike koji čine život toliko intenzivnim da svaka izjava zaslužuje uskličnik! u čemu je stvar! prijeti li nam opasnost! jel to možda zbog previše kave! ili si pisala poruku dok je bila buka oko tebe pa si se morala nadglašavat!
ne znam! to je misterij!

ima ta nova krasna urbanova pjesma, hiroshima, čak i spot snimljen za nju, vojnički, fin onako.
čini mi se da nam je u svom najnovijem remek djelu urban otkrio jedan dio ličnosti koji nikad prije nije uspio do kraja ispoljiti, barem što se pisanja stihova tiče. ne ovako blatantno, u svakom slučaju.
dio refrena ide: ljubav je kao hiroshima, ja sam enola gay…
eto.
urban nam poručuje da je gay. jedan od direktnijih izlazaka iz ormara, onako s padobranom, puf.

Continue reading →