Čujem neke prigovore da su mi žene premršave. To su gluposti, ne misliš li da bi primjetio da je neka od njih ozbiljno anoreksična?
Continue reading
U isto vrijeme kad sam navodno po mnogočijem mišljenju odviše drsko izmjenio par riječi sa čovjekom koji nije znao za Papija, dvije različite djevojke su me pitale isto pitanje – “da zašto nisam crtić na faceu”, treću sam poticao da se bavi kreativnim djelovanjem jer je to najljepši osjećaj u životu, a četvrta je tražila da joj komentiram slike. Nadam se da je sada jasnije zašto mi se nije dalo pričat s likom koji ne zna za Papija. U osnovi izbjegavam facebook chat jer se uvijek ovako upletem u nešto s ljudima koje ne znam i izgubim previše vremena kojeg nemam, ali tog dana sam morao biti tamo jer mi je Hudara poslao poruku da dođem na chat. Hudara ne koristi nikakve civiliziranije oblike komunikacije poput možda MSN-a, pa sam osuđen da se pojavim na facebook chatu kad mi Hudara kaže da se pojavim, i tako evo mene tamo i ova priča konačno počinje.
Continue reading
HAHA upravo me zvala neka vrlo uštogoljena žena iz ZAMPA, ali mladog glasa, znači tako mlada, a tako ustiffana. Kaže, “imali ste neke koncerte u BiH i nisu vam prijavljene neke pjesme koje izvodite, “Svodničin'”, “Ne postoji dobar sretan kraj” i “Govno je na vatri” “, i ja se počeo smijat, cijeli razgovor mi je smješan, kao “jebiga, nismo prijavili jer nisu na albumu i tako“. “Ali gospodine morate to prijaviti ako su to vaše pjesme, osobito ako ih mislite izvoditi uživo, pa vas molim da ispunite formulare tokom vikenda i dođete do nas u Heinzelovu sa njima idući tjedan.” Izgovorim pola rečenice koju sam probao smislit da joj objasnim kako to nije prijavljeno radi problema sa semplovima, ali odustanem jer nema smisla i kao sve u redu, ajde probat ću to prijavit. Nato njen ukočen glas postane još ukočeniji i kaže, “ali gospodine, zašto taj ironični ton tokom ovog razgovora, što je vama smješno?” Reko “smješno mi je ša me uopće zove neko iz ZAMP-a“, i tu sam zaboravio dodat kako je još smješnije ša je ona tako ukočena a vodimo ozbiljan razgovor o nečemu ša se zove “Svodničin'” i “Govno je na vatri”. Nato ona vrlo uvrijeđeno izdrila ostatak svoje poslovne retorike (čitaj duplo brže), “u redu gospodine pošaljite nam to tako da možemo poslat neke kartice u inzozemstvo i prijavit/uplatit bla bla i bok“. Poklopi. Koji stifferi u tom ZAMP-u zamisli. Odma mi je lakše kad znam da se za naše tantijeme brine hrpa stiffera.
Neki tip: tko prvi repa u novom albumu
Zondo: papi
Neki tip: ko ti je taj
imali koji koncert
Zondo: maci ako ne znaš ko je papi batina onda nemam više informacija za tebe
odi slušat papija
Neki tip: AAAA
znam
to je oni iz nočne pjesm
kad od prilike izlazi album
Zondo: ne znaš kurca
Uđemo u Sloveniju, okrenu nas, izađemo iz Slovenije, uđemo u Hrvatsku, onda opet okrenemo i uđemo u Sloveniju. Hrvatskoj je očito teško uć u Europu, ali Dječacima je još teže. Ljubljana, Metelkova, gomila klubova svi jedni nasuprot drugih, spavamo iznad gay kluba na nekom 2 i 1/2 katu ko u biti John Malkovich. Pogrbljeni grebemo leđima strop. 60 ćevapa i 3 lepinje. Pederi na uzlazi slušaju Britney Spears na mobitelu. Nisam spavao noć prije uopće, ni u kombiju, ni kod Malkovicha, a pijem šljivu iz Čitluka. Svi nas razumiju, a mi ne razumijemo kurca nikoga. Uništavanje, eksces, kebab. Gubim sjećanje na bisu usred neke improvizacije, zadnje pjesme se ne sjećam uopće. Niko nije bonkao. Kažu da je Ivo bio blizu, ali je preveliki gospodin da priča o tome.
Continue reading
Brat i ja pričamo na MSN-u o tome kako je stigo neki poziv za sud. Imam prijavljeno boravište u Splitu, ali idiotska država mi još šalje sranja u Zagreb koje moja familija ne može podić jer nisu ja i sad niko ne zna ništa. Država mi može pušit kurac, nema zdrave šanse u svemiru da ću tu gomilu retardiranih debila shvaćat ozbiljno, odjebite od mene lopine imate zemlju za upropaštavat.
Bono says:
doslo ti je nesto od Splitskog suda
Zondo says:
ša oće
Continue reading
Imam jednog odličnog prijatelja kojega svi zovu Miki, njegovog oca zovu Bobo, a njegova mama se zove Divna, doista divni ljudi. U njihovoj kuhinji stoji ovaj papir naslonjen na zid zato jer ima jedna kratka priča vezana uz njega. Divna se već neko vrijeme bori sa rakom, kao nažalost i sve veći broj ljudi. Posljedica modernog života, a zasigurno među ostalim i moderne hrane prezasićene emulgatorima, konzervansima, bojilima, pojačivačima okusa, itd. Mala digresija jebiga, priča ide ovako. Divna je već bila prebolila rak dojke koju godinu ranije, ali tih dana je saznala da joj se rak vratio i napao ostatak tijela i da se situacija ozbiljno pogoršava. To je značilo da će morati na onaj najteži tip liječenja – kemoterapije. Tada joj je u sandućić stigao ovaj papir.
“Blago Vama Divna 🙂“, veselo joj poručuje Tele2. “Htjeli bismo da štedite i da stavite neki novac sa strane. Evo prilike – Odaberite Tele2 mobilni internet, potpišite ugovor i dobivate dvostruko više gigabajta za isti novac, a uz to mi ćemo vam darovati čak 300 besplatnih SMS-ova kroz 3 mjeseca.“
Prvo sam čeko Ivu 3 dana da napiše svoje, onda sam čekao sebe par dana da napišem svoje. Dan je prekratak, previše spavam, ne stignem sve ovo. Uglavnom, u ovoj kolumni ću se bavit svojom najdražom temom ko i obično, ženama. Nije da nema i zanimljivijih tema u životu, al od njih mi se ne diže kurac. Kad sam bio mali i tek počeo ići po nekim rep koncertima, primjetio sam da djevojke vole ljude koji su na bini te večeri, i to je u redu. No neki od njih su tada šetali klubom puni sebe i upadali ženama sa nekim vidi-me-bio-sam-na-bini sranjem. I možda sam bio premlad i naivan i nevin, ali brate meni je to izgledao ko najveći mogući preser ikad. Nisu mi bili dragi ti tipovi nimalo.
Continue reading
Dok čekam Ivu kako već 3 dana oteže sa pisanjem kratke kolumne o Šibeniku kako bi i ja mogo napisat koju riječ o nekim stvarima koje on ne spomene, iskoristit ću ovu priliku da objavim kako mjenjam svoje rep ime opet jer mi je tako došlo. Albert Zondo moje je novo ime, i ovo je moja prva knjiga, džepno izdanje, “AMAZONDO“. Zondo je čovjek suprotnosti, ljubitelj žestokih pića i nježnih žena, gustog dima i rijetkih delikatesa. Ostavila me je Beba i odmah mi je prisjelo sve sa tim beba sranjima. Radim na drugom albumu i osjetio sam da je vrijeme za novo poglavlje u priči. Čovjek koji će pričati tu priču je Zondo.
Dosegao sam novo dno u Dubrovniku. Pio sam neke limenke pive u prostoriji u kojoj smo provodili vrijeme nakon koncerta, i onda sam uzeo u ruku jednu koja je po težini djelovala kao da ima još nešto pive u njoj. Ispio sam dobar gutljaj i progutao. Tek me je tada udario okus. Puno pepela, možda i koji opušak, filter. Popio sam pepeljaru, a odmah nakon toga sam podrignuo pepeljaru. Bio sam donekle sjeban oko cijele stvari sve dok mi naš basist Rašo nije reko da se to njemu dogodilo barem 5 puta i da je zadnja koju je popio izgledala stara barem tjedan dana. Odmah mi je bilo lakše. Te noći sam pio pivo, votku, coronu, vino, rakiju, red bull, neko drugo govnasto energetsko piće, jednu pepeljaru i par gutljaja mora. Cijelu noć me bolio trbuh, držao sam se za trbuh i pio.
Continue reading
