kako smo postali bitni
Upozorenje, ostatak teksta sadržava informacije o mojem životu i tuđim životima, kog uopće boli kurac za moj život i tuđe živote.
Prije nešto više od mjesec dana, nakon što smo se otarasili utega oko vrata zvanog – ugovor s dopašima, krenuo sam ugovarati sastanke sa 5 najvećih izdavača u Hrvatskoj i uspio sam ugovoriti sa njih četvero sastanke za taj jedan četvrtak. Direktor onih koji nisu pristali na sastanak će se ovog puta morat bacit iz helikoptera. Tjedan dana prije tih sastanaka, poslao sam im 4 pjesme sa ISTINE, potencijalnih singlova, da imamo o čemu pričati kad se pojavimo tamo. Ova kolumna je priča o tome kako smo Predsjednik, Hudara i ja otišli na te sastanke. Napisana je par dana nakon događaja koji su se odvili.
Continue reading
Ova slika ispod (ispod ove slike ispod)
Ako ne napišem koju riječ o ovoj slici ispod i onome što se dogodilo zadnjeg dana mjeseca veljače godine 2011., činit će se kao da je dobila samo par komentara, a nama je web dvaput pao u istom danu sasvim slučajno. No vidiš, dogodilo se ovo, zapravo i ne znamo kako, ali slika je otišla SVJETOŠIROKO! Toliko SVJETOŠIROKO da smo u taj jedan dan kada je ovaj naš web više bio mrtav nego živ, imali 230 GB prometa. Za usporedbu, inače mjesečno imamo 30 – 40 GB. 28. veljače, ova jedna slika je imala 100547 klikova, vrlo malo od tog broja sa Balkana. To je snaga jedne ovakve slike, da obiđe svijet i ujedno ostane ignorirana tamo gdje bi to najmanje smjela biti, ovdje. Na slici je naš basist Hudini, i to je jedan od razloga zašto sam ju postavio uz njegovo dopuštenje. Drugi je što mislim da nema slike koja bolje reprezentira ono što bi se trebalo događati sada i ovdje, kao i ono što se događa sada. BRAZELETES NEGRO!
Krleža, jedan sasvim depresivan tip
Uzeo sam jednoj djevojci sa stalaže knjigu Krležinih novela i sad ju dovršavam. Sjećam se u srednjoj školi profesorice Hrvatskog koja je ozbiljno bila zaljubljena u njega. Svaki put kad bi nekog od nas natjerala da čita pokoji njegov odlomak, topila se tamo gore na katedri. Nije to bilo teško gledat jer je bila u srednjim tridesetima i dobro je izgledala. Ne sjećam se zapravo čitanja nijednog Krležinog djela dosad, a kad bi mi tko prokomentirao njegovo pisanje, uglavnom bi to bile pritužbe na nekakve rečenice od pola stranice koje je teško pratiti. Ostao sam zato ugodno iznenađen ovim novelama, dobro čovjek piše, nije teško za čitat, nema rečenica od pola stranice, ali brate mili lik je dozlaboga depresivan. Čini se da je sve od 1919. do 1925. godine bilo crno i gnjilo i gusto i teško i neizrecivo tužno. Vidi se da je bio rat. Najbolje se i najsmješnije to očituje u popisu imena 13 novela koje se nalaze u ovoj knjizi.
Njih 6 se ovako zove: “Smrt Florijana Kranjčeca“, “Smrt Tome Bakrana“, “Smrt bludnice Marije“, “Smrt Rikarda Harlekinija“, “Na samrti” te “Hiljadu i jedna smrt“. HAHAHA pičku lika
Provjeri hranu koju jedeš
Najveća bolest modernog doba je rak. Imam neko mišljenje o razlogu radi kojeg toliko ljudi dobija rak i praktički svatko od nas ga može očekivati u budućnosti. Naime, hrana nam je sranje. Stavljaju nam puno sranja u hranu koja su u malim količinama navodno bezopasna, ali kad konzumiraš hrpu takvih proizvoda na dnevnoj bazi desetljećima, nije nikakvo čudo ako dobiješ rak.
Continue reading