pa ti spasi život…
Znaš ša sam danas večerao u menzi, znam da ne znaš. Večerao sam mamojebenu piletinu, je. Nemam tv, a svugdje di dođem i prođem čujem “ptičja gripa ovo, ptičja grupa ono”, čak i u dućanu prodavačice na blagajni. Pa jebote više! U Kini imaš milijardu ljudi, a umrlo je kolko ljudi od te grupe? 47 možda? Isto govno ko i ono s kravljim ludilom, samo to je bar bilo dobro ime za bolest, zvučalo je zlokobno. Ali PTIČJA GRUPA, pa zaboga brte… ne može se ta grupa jebat s Dječacima. Tako da sam danas smazao taj jebeni batak i karabatak jednog jadnog malog pileta, možebitnog člana Ptičje Grupe.
Continue reading
Postrance
Postoji par dana u godini kada te okolni svijet baš sili da preispitaš svoj jadni besmisleni život i postojanje ovdje. Neko ima više takvih dana, netko manje. Ja vjerojatno imam manje jer nisam vjernik, niti dajem jeb kad je koji obiteljski praznik i sranje, i obično mi prođu a da ni ne primjetim. Meni samo jedan dan u cijeloj godini stvara taj problem.
Continue reading
Biggie sere po reperima
Brte, seko, znaš da i danas imam neko vrooće sranje za tebe. Za sve dječake i djevojčice tamo vani, evo bolesno dobrog intervjua s Biggiem iz sredine devedesetih di je čovo došo, sjeo, i onda su mu ljudi postavljali pitanja. Nema linka, intervju je na ČITAJ DALJEEE
Continue reading
a baš sam krenuo pogledat film
Dignem se ja oko 20 i pol, jer sam uzimao malo sna par sati, jer sam se dizao rano ovog jutra da haračim po bolnicama u svezi noge i sranje. Reko, ša ću sad, aj da pogledam neki film. Vidim na disku Layer Cake, kao čitao sma neš o tome, neloš film, hajde da ga pogledam. Pokrenem ga BS Playerom i puf, zbrejka se, pokrećem ga sa svime, sve se brejka, komp mi se uspori, restartiram. Ukratko, izjebem se s tim dobrih 15 minuta. Odjedanput, neko zove na mobitel. Vidim, neam broj u imeniku ali kvragu, neam broj većine ljudi. Javim se. S druge strane ženski glas, neko “danijel danijel” sranje. Neko “ša sad nosiš” sranje, neko “koji ti je uzorak na boxericama” sranje, neko “jesi li sam doma” sranje…
Continue reading
Hip hop Dječaci
Brte mili, znaš da Dječaci uvijek guraju tu omotnicu. Ne mislim samo na nas, mislim na sve te hip hop dječake nazad u danu. Prema tome, evo ti slike pravih pravcatih hip hop dječaka. Znam da su neke od ovih već viđene, ali neka ih. Provjeri ostale
A ko bi ovo bio doli Biggie Smalls
Continue reading
Bayalov rodžo
Je, jučer je bila lopta, al neću niš pričat o tome. Znam samo da mi je neko uvalio dobrog starog Aljošu Asanovića i ravno laktom po rebrima u onoj šutki. Ne sjećam se toga doduše, ali osjećam to sranje na rebrima danas. Ono čemu bih se zbilja htio posvetit najviše danas je neš na ša sam naišo dok sam kopao po nekim svojim fotografijama. Dogodilo mi se par puta da se zapitam, pa kvragu kako je uopće moguće da neko repa tako loše ko Kalfa Bayal. Kako je to fizički uopće moguće po nekim zakonima svemira, gravitacije i ostalih sranja… i onda sam shvatio. Puno se toga krije ispod površine (zapravo na površini) nego ša obično neistrenirano oko može uhvatit. Zato sam pripremio ovo pa nek svako iznese svoje zaključke. Ovo je moja doktorska disertacija na temu Kalfinog lošeg repanja.
Continue reading
Dodirni nebo
Kao ša sma reko Predsjedniku u petak, osjećam ko da sam na najnižoj životnoj točki u dugo vremena. Čudan osjećaj. Ne znam ni ša radim. Malo vadim hatove iz nekih jazz dua i kvarteta, malo radim depresivne beatove, imam za dat još 4 uvjeta. Slušam sad Lukya. Sjebano je jer znam da je taj lik napisao svaku pjesmu na tom albumu za jednu te istu ženu. Za jednu ženu koja ga je odjebala i koju je izgubio zauvjek, samo to odbija prihvatit. Pa ta djevojka onda nađe novog dječka, a on ju opsjeda i onda dobije po njuški od njenog momka, i tako ukrug. Kvragu, govorim samo ša sam čuo. U Splitu se puno trača.
Continue reading
Jean Grae na kvadar
Ivo je lijepo opisao početak, a ja ću dovršit svoj kraj pa ti samo probaj zamislit ša se jebeno događalo između. Nakon ša sam prestao jebat u mozak neku kuju s čudnim kamenčićima po faci koja je tvrdila da je lezbijski potomak Gottia, opet sam izgubio Dječake. Na kraju sam završio s nekom psycho kujom koju sam upravo upoznao i njenim narkomanskim prijateljima i prijateljicama. Svitala je zora. Psycho kuja i ja idemo po još litru vina na benzinsku. Vraćamo se tamo di smo ostavili njene narkiće i nalazimo ih kako presretni plešu oko svježe zapaljenog kontejnera ko jebeni Domaći koji su upravo iskočili iz vatre. Reko, ait…kujo daj mi još tog vina
predsjednik je imao rođendan
Sjeban sam. Ne kao Vujo u svom tekstu od prije dva tjedna, jer od alkohola nisam gotovo nikad imao neke mamurluke. Sjeban sam kao netko ko je pao niz stepenice. Možda zato jer sam jučer između ostaloga i malo kotrljao niz stepenice. Mnogi koji su posvjedočili tome bi se mogli zakleti da sam pao, no ja sam više imao osjećaj da se bacam niz stepenice. Bilo je baš dobro. To se zove dobro benganje. Sad imam par bolnih plavih masnica, i baš je dobro. Imam i par ogrebotina od toga što sam pao i u grmlje prije stepenica. Netko me gurnuo, možda je predsjednik. Ne znam više. Ne sjećam se, ali i to je bilo dobro. Općenito jedan sasvim dobar osjećaj. Gigi – predsjednik dječaka je jučer imao svoj rođendan. Ugostio je u svojoj koljevci svu užu i širu obitelj Dječaka.
Continue reading