Ivo

priča o čovjeku koji je govorio istinu završava preuranjenom smrću, već u prvoj rečenici.

probudivši se u lokvi krvi s komadom nečije jetre u ustima, krvavom dugom na zidu i 2 bezglava tijela u vidokrugu, Miljenko je uvidio da maratonsko gledanje SAW-a 1,2,3,4,5,6 i konzumacija gljiva ipak nisu bili najbolja opcija za sinoćnji izlazak.

29.10.2009. zračni jastuk u autu ubio 2-godišnjaka
27.10. ubio je ivanu, njenu bebu i mene…
17.10. preko bebe projurio vlak!
12.10. bebi u nesreći pukla lubanja
3.10. teta iz pakla – silovala 30 beba u vrtiću u britaniji i to snimala da zadivi svog perverznog ljubavnika
2.10. pomozite bebi koja se rodila bez očiju…
30.9. auto pregazio 3-godišnjaka
20.9. poginuli dječak (2), tata i baka…
3.8. beba ostala bez oba bubrega
19.7. bebu spasile od smrti reanimirajući je 5 minuta
13.7. pas izgrizao glavu i ruke djevojčici(3)
3.7. ispred kuće se utopio dječak (3)
10.6. zagreb: mrtvu bebu našli u vrećici
Continue reading →

tako nekad kad sam sam, sam sebi govorim volim te. čisto onako iz navike.
:-s

diva is a female version of a hustla… je moj kurac – ispljunuo je komad duhana za žvakanje stavko stajalište, lašteći svoj šljem iz jednog od ratova. umoran sam više od svih ovih trijemskih majmuna šta prisvajaju našu božansku kulturu i pretvaraju ju u nešto prljavo, nešto blatnjavo što pleše ispod sunca glasajući se životinjski.
zna se šta je diva, i to bome nema nikakve veze s ikakvom vrstom haslanja, mutljarenja ni obrtanja krvave kešovine.
zvjerkajući pogledom oko kuće, očigledno prateći nešto nama nevidljivo, nadodao je: beyonce-in svodnik ne radi dobar posao, neko treba reći toj kuji da začepi.

krv mi curi iz nosa. često. vjerojatno češće nego što ženama u posjet navraća krvava marija.
skoro svaka osoba u mom dosadašnjem životu (iliti VOŽNJI po velikom bill hicksu) sugerirala mi je u takvim trenutcima da nagnem glavu u nazad. sumnjam da je itko od njih imao pojma o čemu priča, doduše. sumnjam da je itko od njih osjetio kako je to kad ti se vlastita krv slijeva niz grlo u želudac. i nije toliko stvar u okusu krvi, okus ni ne osjećaš, koliko u samoj metafori, ideji da jedeš sam sebe, da se hraniš samim sobom.

tko bi reka da će jay-z i beyonce iznajmit jahtu od 50 metara, preplovit pola svijeta za doć do hrvatske, brčkat se par dana pokraj dubrovnika, svađat s dubrovačkim paparazzijima i doplovit do splita, a sve to samo zbog vucinog koncerta na splitskoj rivi večeras.
e to znači podržat kolegu umjetnika.

općenito sam protiv kratkovidnih ljudi – stavko stajalište

znači čeh se samozadovoljavao pred djecom na omiškoj plaži. kaznili su ga na bijednom prekršajnom sudu sa bijednih 300 kuna, a njegov povratak u češku nisu popratili nikakvom zabranom ulaska u hrvatsku. kako ja to vidim?
ja vidim da će taj nesretnik kad dođe doma sist za kompjuter, otić na net i poslat poruku svim svojim prijateljima, pedofilima diljem svijeta, da se s barem 300 kuna zapute u hrvatsku, malu zemlju za veliki odmor. malu zemlju, prekrasne klime i još zgodnije djece. malu zemlju pristupačnih cijena, u kojoj za 300 kuna možeš drkat pred dječicom na plaži. da, možda ova turistička sezona ipak nadmaši prethodnu.

čovjek u životu jedva da i može napravit gluplji potez od tetoviranja sasvim realistične face vlastitog brata na svoja prsa, odma iznad lijeve sise. to je stvarno bezglavo, čak i za jednog nogometaša.
pretpostavimo samo da je dotični oženjen ili će jednog dana biti oženjen (koeficijent da će bit manekenka 1.60) i pretpostavimo da će vodit slatku ljubav sa svojom ženom, i pretpostavimo da će ponekad i bit goli za vrijeme takvog čina i … ne čini li vam se da će mu ženi bit malo glupo što ju njegov mlađi brat gleda s njegovih prsa, nacrtan doslovno onako ko na osobnoj, gušterolik.
mislim da taj čovjek može otpisat misionarski položaj.

1. priča je ta da je postalo neizvedivo upalit radio i čut muziku. lokalni smarači političari angažirali su timove marketinških smarača da zajedno sa urednicima i vlasnicima smaračkih radio postaja udruženim smaračkim snagama maksimalno smaraju svakog ko naivno i nevino upali radio. bezvezne pjesmice kao reklame za licemjerne karijeriste i megalomane.
   Continue reading →

ove noći sam, gubeći se po zagrebu (valjda je bio zagreb jer je bio dosta velik grad čije ulice nisam poznavao, a nisam bio u stranoj zemlji) u sitnim noćnim satima naletio u praznom klubu na dvojicu živopisnih brejkera koji su ponudili da me odvedu na 2 tuluma. jedan od brejkera se zvao kevin. idućeg trenutka stajali smo pokraj aparata za kavu i čekali na svoj red zajedno s drugim ljudima koji su uredno stajali u redu. u redu za kavu.
pokraj mene je stajao jasmin stavros.
Continue reading →

jutros oko 8 sati dok sam na prvim vodama plivao prema obali i gledao u svoju debelu zimsku jaketu, majicu dugih rukava, duge gaće, majicu kratkih rukava i donju majicu odložene na mokrom betonu palo mi je napamet da i nije baš najbolje vrijeme za kupanje. čitav vikend je u splitu ogromna magluština tako da više liči na london nego split a i temperatura je dosta niska.
more je bilo hladnjikavo. osjetio sam kako mi se stežu žile od hladnoće, ruke su mi se stanjile i postale tvrđe nekako a glava kao da se htjela smanjit i uvuć sama u sebe od hladnoće. magla je bila takva da se nije moglo raspoznat jel na nebu sunce ili mjesec i sve je maksimalno podsjećalo na carpenterov film onaj, magla.

riječ je na ulici da zlatko sudac pjeva ko slavuj. riječ je na ulici da zlatko sudac snima album. album duhovne glazbe s duhovnim zrinkom tutićem. a duhovni porini se već smiješe.
bit će pjesme, bit će plesa. vjerojatno prvi pjevač u povijesti koji može bit na više mjesta u isto vrijeme. duplo više pjesama, duplo više plesa. večeras u svim većim gradovima hrvatske, samo za vas, zlatko sudac.
a to je tek početak.
početak ogromnog projekta za vanjsko tržište pod nazivom golden judge. GOLDEN JUDGE

You Can’t Imagine How Much Fun We’re Having – naziv jednog od albuma grupe atmosphere dosta dobro opisuje ovaj naš posljednji road trip do osijeka.
za mene je sve počelo još tamo u četvrtak – radija sam drugu smjenu a zatim smo imali probe do 1 ujutro, nakon čega sam morao dovršit posljednju misiju heroes of might and magic 2. složit ćete se, takvo nešto se ne odgađa predugo. nakon 3 sata spavanja odradio sam jutarnju smjenu da bi u petak popodne, oko 5, u standardnoj postavi krenili prema zagrebu. mara kao vozač i snimatelj, predsjednik kao predsjednik i nas 3 debila kao 3 debila.
Continue reading →