Ivo

izađem na balkon jutros, da udahnem zrak, divan dan, povici djece šta se vraćaju iz škole, ljudi vode pse, nebo kao u reklamama, sve 5…
pred kućom u božanski čistoj bijeloj košuljici, onako kul izblijedjelim rebama i odgovarajućim cipelama, stoji predsjednik. zamjećujem slightly gay torbu što je u nemarnoj poštarskoj maniri predsjednik nosi za vrijeme ispunjavanja svojih dužnosti. neprobojno crne očale što krase lice spinutskog zeusa odaju ga kao jednog od većih nedavača jeba.
– o gdje li ćeš igore ponosni – onako zijevajući zatulim s balkona.
– na fesb. natjecanje u bacanju aviona od papira – u žurbi mi odgovori predsjednik trenutak prije nego ga je pokupio crveni auto s krovom na rasklapanje.
svašta.

ne samo da se nitko ne sjeća tko je jelena brajša više, šta rade amerikanci u iraku, kakvu su laž posrali da bi uopće dospjeli tamo, kolko su civila dosad ubili, na koliko se civila svakodnevno iživljavaju, koliko će civilnih ustanova morat uništit prije nego zauzmu izvore nafte i osiguraju se da isti nikad neće past u ruke kine, čiji će gospodarski rast za koju godinu zacementirat zemlju ”malih žutih” na poziciju svjetske velesile broj 1 (iskreno se nadam da će oni venecuelanac chavez popizdit i zakinit amerikenjce za količinu crnog zlata koju su im dosad izvozili), ne samo da su narodnjaci postali opće prisutan dio svačijeg života na ovom prostoru, a izlazak bez pištolja rizik…
Continue reading →

stojim pred trgovinom, čučim gledajući u naoko neobičan prizor, a zapravo sasvim logičan nastavak slijeda događaja u koji sam prije par godina ubačen nečijom višom voljom.
već par dana kašljem sukrvicu. mislim, hroptanje mi nikad nije bilo strano, ali posljednjih par zora dočekao sam bljuvajući krv po nenaspavanoj supruzi i odveć istrošenom pokrivaču.
djeca su umrla prije par dana.
Continue reading →

baba je otišla u neke toplice na desetak dana. to jutro pronašao sam vreću s bombonima na stolu. bilo je unutra bronhija, nekih slatkastih tvrdih bombona, već otvoreni cedevita bomboni kojih je ostalo tri u omotu i još svakakvih sranja. među tim slatkišima bilo je par njih koje se nisam usudio pojesti. bili su nekako… drukčiji.
Continue reading →

strop prokišnjava. 20 ljudi u stanu.na podu lonci i lavori šta skupljaju kišu,jogiji, nečija roba, stopala ljudi koji stoje na nogama i otkinuti donji udovi ljudi koji više ne stoje na nogama. ja i denis, sjedimo na kauču. denis mijenja kanale na televiziji i puši cigaretu za cigaretom. vani sijevaju munje. jedna je upravo odlomila komad balkona. denis mrmlja nešto o tome kako mora nać tregere za večeras. večeras idemo vanka, a denis najviše voli kad se večeras ide vanka. preskače sve te mrtve udove i donosi bocu vina iz frižidera.
Continue reading →

prema nekoj mojoj evidenciji samo 13% od svih tvorevina koje su dječaci ikad iznjedrili bilo kojim načinom izražavanja nastalo je u ozbiljnom okružju s ozbiljnim namjerama. duga priča kratka, dječaci ne mogu i ne znaju odoliti dobroj šalici šale, pošalice i doskočice. zato sam napokon odlučio napisat jednu ozbiljnu, zrelu i u realnom svijetu upotrebljivu kolumnu. dakle, radi se o prvoj glavi vodiča kroz trenutno vladajući sleng na prostorima balkana. svladate li ovaj sleng korektno, u samo tjedan dana zaboravit ćete da ste običavali napuštat tulume pognute glave, krvavog anusa, i još gore, usamljene duše.
Continue reading →

evo, nedugo nakon što su dječaci snimili pjesmu protiv ušljive i precijenjene usluge koju pruža promet i nakon što se predsjednik dječaka zapio na jednoj večeri sa direktorom prometa, na radiu je objavljena vijest da od 1.3. cijena pokazne pada sa 100 kna na 55 kn mjesečno. postoji li povezanost među navedenim događajima nisam spreman tvrditi, ja samo pišem što se dogodilo. vi zbrojite 2 + 2 …

evo situacije: neodgovorna bijedna glupača u francuskoj odluči se ubit tabletama. razvedena je i ima dvoje djece. naguta se tableta i onesvijesti u svojoj sobi, pas joj izgrize facu pokušavajući ju razbudit. kuja se nakon par sati osvijesti, ide stavit cigaretu u usta i vidi da joj se usta ne otvaraju na uobičajen način… i sad počinje veselje. doktori odluče da će baš ona biti prvi primatelj transplantacije lica. novo lice joj je darovala obitelj čija je članica također učinila samoubojstvo. ova jadna glupača s početka priče danas se kočoperi s novom facom po televiziji, izležava pred vjerojatno najcjenjenijim psihijatrima i prima milijunske ponude za otkup prava na priču/scenarij. jel se i vama psuje?

krasan dan danas. azurno nebo. prvo šta mi padne na pamet kad je dan ovako krasan je slika yurija iz stillnessa u kratkim rukavima na kamenom balkonu iznad one palme nasred rive, po ure prije odlaska na bus za zagreb. ova divna cura jedna mi je dala određene materijale kojih je bilo potrebito fotokopirat pa sam na putu do fotokopirnice prošao preko rive. jesam li rekao već da je krasan dan danas?
Continue reading →

kad vas nešto zateče. kad par trenutaka u nevjerici blesite u nešto. al ne mislim na članak u novinama u kojima ste pročitali da se vaš najdraži pjesnik/glumica u sapunici vjenčao/la odnosno našao nekog, nekog drugog, ne vas. mislim na nešto još gore od trenutka u kojem ste shvatili da ste već pogledali sve nastavke simpsona…
nešto gore od škrgutanja zubima nakon šta na vijestima vidite da je ashton kutcher prvi put igrao loto i dobio najveći dobitak u povijesti.
nešto kao kad saznate da je severina snimila kućni uradak i da ćete ga za dva dana dobit u ruke, sjećate se tog prekrasnog božanskog ‘ne vjerujem da se ovo događa meni’ osjećaja? e pa upravo takvo nešto samo u suprotnom smjeru, s negativnim predznakom.
Continue reading →

srebrni letač dvosjed iz predratne serije independent letača zaustavio se nasred najprometnijeg trga u vukojebini. ispod sloja blata i pijeska koji su više izgledali kao djelo slikara koji se upravo skinuo sa zadnjeg hita moderne farmacije nego kao posljedica nemara vlasnika nazirao se plavi natpis. nova policija pisalo je na vratima koja su se podigla u zrak da bi iz letjelice izašao plećat čovjek srednjeg rasta duge crne masne kose u repu. šerif čačiđ predstavljao je ona dva kapitalna k u korumpirana kurčina. uputio se pijanim korakom prema prvom saloonu. kao i uvijek, u dolini dražesnih sredinom jutra magla je još bila gusta.
Continue reading →

u utorak 11. ožujka 1958. dan je počeo kao i svi drugi na vojnom aerodromu u blizini granice s georgiom. kapetan carl keller, glavni pilot, kapetan charles woodroff, pomoćni pilot, i kapetan bruce culca, navigator, poletjeli su točno u 16 sati u zadanom smjeru. poznavali su bombarder B-47 kao svoj džep i dobro su znali što nose sa sobom: ispod bombarderova produženog trupa visjela je atomska bomba, nešto manja od one bačene 1945. na hirošimu.
Continue reading →

iz vrta grčkog filozofa demokrita često se čuo smijeh, a njegovi sugrađani zbog toga su mislili da s njim nije u sve u redu. jednog je dana gradsko vijeće odlučilo da najveći liječnik onoga vremena, hipokrat, potanko ispita sumnjivo demokritovo stanje.
Continue reading →

rekla je da ide na pivu u hey joa i da će doć. ja je pitam oću li se stić ošišat prije nego dođe i ona kaže da oću. uzmem mašinicu i počnem sa šišanjem (ima već godinu- dvije da sam uvidio kako je najbrži i najbezbolniji način da se sam ošišam). u pola šišanja eto ti nje na vratima.

pa ti kalkuliraj.

često se uhvatim kako izlazeći iz o’hare govorim da me oni tužni nagomilani ljudi više neće morat gledat. tolko je ljudi stisnuto u tom prostoru da kad bi okrenija zgradu naopako niko se ne bi maka. svi bi još uvik nogama dodirivali pod a ramenima ramena ljudi do sebe. zajedno s onim gustim slojem dima iznad svojih glava čine jedan poprilično vjerodostojan puding sa šlagom. da..
Continue reading →