ZAMP-ova stifferica

HAHA upravo me zvala neka vrlo uštogoljena žena iz ZAMPA, ali mladog glasa, znači tako mlada, a tako ustiffana. Kaže, “imali ste neke koncerte u BiH i nisu vam prijavljene neke pjesme koje izvodite, “Svodničin'”, “Ne postoji dobar sretan kraj” i “Govno je na vatri” “, i ja se počeo smijat, cijeli razgovor mi je smješan, kao “jebiga, nismo prijavili jer nisu na albumu i tako“. “Ali gospodine morate to prijaviti ako su to vaše pjesme, osobito ako ih mislite izvoditi uživo, pa vas molim da ispunite formulare tokom vikenda i dođete do nas u Heinzelovu sa njima idući tjedan.” Izgovorim pola rečenice koju sam probao smislit da joj objasnim kako to nije prijavljeno radi problema sa semplovima, ali odustanem jer nema smisla i kao sve u redu, ajde probat ću to prijavit. Nato njen ukočen glas postane još ukočeniji i kaže, “ali gospodine, zašto taj ironični ton tokom ovog razgovora, što je vama smješno?” Reko “smješno mi je ša me uopće zove neko iz ZAMP-a“, i tu sam zaboravio dodat kako je još smješnije ša je ona tako ukočena a vodimo ozbiljan razgovor o nečemu ša se zove “Svodničin'” i “Govno je na vatri”. Nato ona vrlo uvrijeđeno izdrila ostatak svoje poslovne retorike (čitaj duplo brže), “u redu gospodine pošaljite nam to tako da možemo poslat neke kartice u inzozemstvo i prijavit/uplatit bla bla i bok“. Poklopi. Koji stifferi u tom ZAMP-u zamisli. Odma mi je lakše kad znam da se za naše tantijeme brine hrpa stiffera.