April, 2013

ovo što slijedi su neke od riječi, kako sam ih ja čuo ili mislio da čujem, jedne subote, u splitu, u drugom desetljeću trećeg tisućljeća ere popularno prozvane “novom erom”
papi: nudim ti 3 opcije. znaš ti koliko je to opcija?
svi: 3
papi: to su ti 3 opcije. na pujankama nemaš opcija uopće. nisu ti to duće ili žnjan, tamo imaš 2 opcije barem. a ja, ja ti nudim 3 opcije. pazi, 3 opcije
vojko: želim otić iz osijeka a u splitu sam
kapo: želim ženu sa širokim bokovima i masu djece, da bude kaos. masu malih kaosera šta trče okolo i rade kaos. i ovaj lik mi nešto vrijedi. (pokazuje na alana) to je jedini lik koji me zove doma na telefon. jebeš fejs, nemam fejsbuk i ta sranja, nazovi me doma
ja: je, to nešto vrijedi. nekad je teško prepoznat vrijednost. mislim da većina ljudi ne prepoznaje vrijednost
alan: znaš koji mi je nadimak sad predobar za lika? trokut. pogotovo ako ima takvu neku facu. ono, kad vidiš lika s druge strane pa mu se javiš sa di si trokute. žene imaju 30% posto jači njuh, zato su osjećajnije.
ja: kako misliš?
alan: pa po kojem osjetilu najviše pamtiš stvari?
ja: pa ne mora osjećajnost imat veze sa mogučnošću prizivanja stvari u memoriju
alan: pa to ti je na istoj strani mozga. i znaš šta mi je isto sad šema – tuljane
ja: dobro je, al’ nekako je jednostavno, jednoznačno
alan: može bit i lave tuljane
ja: je, sad kužim. sad mi je jebeno. razumijem skroz
krešo: aj bog, idem ća doma. (krene se udaljavat)
ja: krešo, čekaj tren. jel ti se čini da su svi ljudi osim nas debili?
krešo: lave, tako mi je otkad sam se rodia

ima taj neki gel za tuširanje, sunny melon, zaboravim na njega potpuno. za vrijeme tuširanja, maloprije, vidim ga na polici, uzmem u ruku i otvorim… vrati me nazad, nevjerojatno me prokleto vrati. ništa nikad nigdje nije imalo takvu aromu ljeta. osjetim taj miris i odjednom sam na vikendici ili u kakvom apartmanu na otoku, izlazim iz tuša znajući da ću jebat bilo koju od žena koja je trenutno u kuhinji, jer je vruće i ona je u kuhinji u kupaćem ili donjem rublju i očito postoji razlog zbog kojeg se zadržala. ostatak žena s kojima smo se kupali otišle su ko zna gdje i zašto. ne zna se gdje i zašto jer je prevruće da bi se razmišljalo o tome. možda su išle do dućana da kupe sastojke za večeru. vratit će se samo s kruhom, sladoledom i albumom samoljepljivih sličica na dinosaure jer je prevruće da bi se razmišljalo o tome. a možda su i otišle odspavat par sati jer im je more pružilo otpor i učinilo da se opet osjećaju kao fizička bića. izlazim na balkon, djelić neba je već crven. hvala ti sunny melon, hvala ti.

Ovo je kolumna koja je izašla za jedan srpski časopis, rečeno mi je da odaberem pjesme za koje mogu reći da su najviše utjecale na mene
Continue reading →