srkkk

Posted by: Zoni
Categories: Kolumne
30 Jan
0

Znači idu mi na kurac ljudi koji srču juhu. Kmico juha nije vruća. Ako je vruća, zagrabi žlicom s ruba tanjura, puhni dvaput u žlicu i onda stavi u usta, il ajde evo ti, srči malo dok ne bude tako vruća. Ali juha nije vruća, jer jebeno nikad nije viđena vruća juha u studentskoj menzi. Kako to vidim, jedini ljudi koji imaju opravdanje za srkanje juhe su oni koji su se rodili s retardirano malim ustima, i kojima je neko u ruku stavio ogromnu žlicu, ali brate mili OGROMNU ŽLICU.

Žene 1

Posted by: Zoni
Categories: Kolumne
28 Jan
1


Dakle davno sam napisao jednu kolumnu di najavljujem ovo. Zasigurno najdugovječniju seriju kolumni ovdje ne mogu započeti s bilo kim, ali opet nije mi bilo teško odabrati. Anna Karina.
Continue reading →

parizer palačinke

Posted by: Zoni
Categories: Kolumne
23 Jan
0

Nije tajna da Miki i ja već više od mjesec dana radimo na H323 videu. Jučer smo ga završili, i kao i svaki put dosad, učinili smo najbolje ša smo mogli. Nismo to planirali, ali na njega smo morali potrošiti najviše vremena od svih spotova koje smo dosad radili. Napisat ću ovdje samo jednu malu zgodu koja se dogodila za vrijeme našeg rada na spotu.
Continue reading →

nije li najgore…

Posted by: Ivo
Categories: Kolumne
21 Jan
1

…kad uđeš u kuću sa kiše odnosno kišurine i skineš patike i onda dok hodaš po kući, onaj mokri kraj nogavice ti se zavlači ispod stopala i onda gaziš po njemu i osjećaš kako ti se postepeno moči čarapa i onda stisneš oči i onako nagrišpaš nos jer je mokra čarapa jedna od šugavijih stvari ikad. igdje.

gluposti

Posted by: Ivo
Categories: Kolumne
15 Jan
0

pitala me sestra prije par dana ko je dobija u big brotheru. ha? ne stvarno, ha?
nisam ni zna da je gotovo.
sama činjenica da ne znam tko je pobjednik posljednjeg big brothera čini me ponosnim na sebe. to je zasad moj najveći uspjeh u 2009. godini i teško da će ga išta nadmašit. nije to lako, znate… u ovo današnje doba, kad ti svaki dan izgleda ko da ležiš na dnu groba a iz svih smjerova te zatrpavaju govnima, nepotrebnim informacijama, i to ne samo nepotrebnim informacijama, štetnim informacijama, antiinformacijama, baljezgarijama, reklamama.
Continue reading →

hhunity.org intervju (2008)

Posted by: Dječaci
Categories: Press
13 Jan
0

Dječaci 2008.

Dječaci su zagrebačko-splitski kolektiv kojeg su osnovali Drugi i Zondo, a poslije su im se pridružili Nebu i Kid Rađa, koji je nedugo nakon toga napustio grupu. Hip hop publici su postali favoriti sa reprezent stvarima tipa Govno je na vatri i gangsterskim serijalima Svodničim, Umorim te u Baloneru i Još trčimo ulice. Prvi su i ujedno jedni od rijetkih hrvatskih hip hop izvođača koji su internet promociju iskoristili do maksimuma putem svojeg sitea www.djecaci.net. Polako gradeći fan base u Hrvatskoj i doživljavajući neviđeno dobar odaziv u Srbiji i Bosni i Hercegovini s vremenom su potpisali ugovor s DOP records, podlabelom Menarta.


Continue reading →

Glas Istre (prilog za djecu Ružmarin) recenzija D R A M E (2008)

Posted by: Dječaci
Categories: Press
12 Jan
0

Dječaci – Drama

Britki cinizam za plesanje i slušanje

Iako je na sceni sve manje hip-hop izvođača, na relaciji Zagreb-Split nastala je nova uzdanica domaćeg hip-hopa – grupa Dječaci. Kao i priliči reperima, Dječaci kroz 16 pjesama bez dlake na jeziku pretresaju aktualne probleme hrvatske svakodnevnice.

Najbolja osobina ovog albuma jest što podjednako dobro može funkcionirati kao plesni album, ali i stihovi su poprilično provokativni pa stoga su zanimljivi za pomno slušanje. Ponešto su Dječaci našli shodno za reći za brojna lica domaće estradne i političke scene – od Nevena Ciganovića u prvom singlu »Kralj ribara«, preko Narodnog radija u »Kamiondžije«, do Mislava Bage i Miše Kovača u »Meko sranje«… Zbog izravnog izražavanja mišljenja kroz tekstove, mnogi su prvijenac Dječaka prozvali najkontroverznijim albumom godine.

No, činjenica je da poprilična doza cinizma jest upravo ono što čini album »Drama« zanimljivim za slušanje i onima koji baš ne preferiraju hip-hop i repanje, a i, na kraju krajeva, bilo je i vrijeme da netko otvoreno kaže što misli, umjesto da kopira uvijek iste motive u pjesmama.