November, 2007

Znači sjednem u menzu na ekonomiji jest hranu, nasuprot neke dvije debele studentice koje pričaju o trećoj koja ima novog momka svako malo, ali svakog odjebe nakon mjesec dana, jer nije “savršen”. Dio razgovora je išo nekako ovako.
– “Pa kako je Tomu ostavila? Pa on je visok, crn, dobar, sportaš. Kako to može?”
– “Kako može tražiti savršenog? Neće nikad nać nekog koji je savršen.”
– “Pa dobro šta je ostavila onog jednog, jer je pušio travu.”
– “Da, to shvaćam.”
– “Ali Tomu koji je lijep i pametan i sportaš?”
– “E ne znam.”
Kad sam završio s jelom, digo sam se i rekao, “Hvala djevojke, bilo je vrlo zanimljivo” i otišo ostavit pladanj tamo di se ostavljaju pladnjevi.

Znači ovo je već zbilja previše. Prije tjedan dana smo bili vani i već je zora svitala, i jedna djevojka nam je dala 200 kn da nastavimo pit, i drugi dan kad sam se probudio, mislio sam da sam izgubio naočale, ali nisam, pronašao sam ih u džepu jakne potrganih okvira. I aj dobro, ne znam kako se to dogodilo, al dao sam 48 kn za te nove iste socijalne okvire. I ša sam naučio iz toga? Očito ništa, jer evo gledam sad di su mi naočale i nema ih nigdje, a izašao sam u subotu s njima u džepu. Većine večeri se ne sjećam, probudio sam se u odjeći, sendvič je bio na podu i bio sam očito uzeo samo jedan griz prije nego sam zaspo. I nema mi naočala nigdje. Morat ću sad radit stakla iznova.

Vjerojatno se svakome ovo događa ko ima ICQ, al sad sam se vratio izvana i upalim ICQ i dočeka me 19 ludih rusa i ruskinja koji mi se zahvaljuju i viču da obožavaju Hrvatsku, ko da sam ja odigro jebenu utakmicu. Eto, a da smo izgubili, englezi mi se ne bi zahvaljivali. E rusi, braćo naša mila slavenska.

marina iz pjesme mi je poslala poruku sa slikom srca od oblaka, odgovorio sam joj porukom koju sam napisao guzicom. jesi li ikad probala istipkat poruku guzicom? sranje je nepredvidljivo.

eto ša je gore.

vagao se jučer. težim 98 kg. mislim, težim ja mnogočemu ali moja masa na planeti zemlji iznosi 98 kila. još 2 kile i najzgodniji sam službeno debeli čovjek na gore spomenutoj kugli. al ženama ne smeta. pogotovo onoj mili horvat.
Continue reading →

Statistički podaci pokazuju da u 4 godine, koliko živim u Splitu, nisam uspio s niti jednom djevojkom ući u bilo kakav oblik veze. Isti podaci navode da me je njih 5 obavještavalo preko sms-a, a i drugim komunikacijskim kanalima, o tako prijetećem kašnjenju njihovog menstrualnog ciklusa. Svakog puta, pa evo i danas, uslijedilo je razočarenje. Danas mi je falila samo jedna crta na testu. Ali jednog od ovih dana, kažem ti sine, jednog od ovih dana…

nismo spavali. probdjeli smo noć igrajući ISS i dočekali 5:30 kljucajući u grube njemačke sise na DSF-u. izletjeli smo na ulicu i smrzli se do HRT-ove zgrade koja me po svojoj zastrašujućoj veličini, osiguranju i ukočenoj atmosferi podsjetila na kafkin dvorac.
Continue reading →

volim: miris iz pekare ujutro. ne volim: kad vozeći se za zagreb noćnim busom, okružen isključivo ženama (nije li čudno naići na takav omjer, nekako je logičnije da bude više muških koji se voze noću, nego žena) osjetim posljedice čovjekove borbe s neizbježnim, posljedice pokušaja da se kontrolira prirodni, a ujedno i jedini način funkcioniranja organizma.
prdac.
Continue reading →

Continue reading →